Na Kašjunima je obilježena 34. obljetnica pogibije Josipa Vranića, prve žrtve Domovinskog rata iz redova Hrvatske ratne mornarice. Kao 20-godišnji student bio je pripadnik 66. lakog topničko-raketnog divizijuna HRM-a. Život je dao 24. rujna 1991. godine braneći svoj grad od brodova Jugoslavenske ratne mornarice, koja je tada provodila pomorsku blokadu grada Splita i hrvatskih luka na Jadranu.
U organizaciji Udruge veterana HRM-a, a uz svečanu pratnju Zbora HRM-a te prigodno obraćanje vojnog kapelana, uz spomenik palom branitelju postavljenom na mjestu stradavanja, vijence su položili članovi obitelji i udruga proizišlih iz Domovinskog rata, te predstavnici Grada i Županije. U dirljivom govoru, njegov otac, Roko Vranić, prisjetio se posljednjih trenutaka:
- On je tada imao 20 godina, 5 mjeseci i 10 dana. Bio je student ekonomije i dragovoljac. Tog dana kad je poginuo, na položaju su bila dva topa, čija je zadaća bila spriječiti da brod četnika iznese ono što su opljačkali po Splitu. Provokacije su bile svakodnevne, vrijeđali su ih, ponižavali, nazivali fašistima... I kada je došlo do vrhunca, Josip je pucao iz topa. Mislili smo da je pogodio, brod je naglo okrenuo i dimna zavjesa se stvorila... - pričao je.
No, brod nije bio pogođen. Umjesto toga, došlo je do odmazde.
- Iz Lore su stigli s desantnim čamcem i odmah otvorili vatru. Prvi rafal mislim da je pogodio Josipa. Stradao je na mjestu. Za nas je to bio najcrnji dan. Njegova majka je poslije umrla od tuge i bolesti. Danas se moj mlađi sin i ja pokušavamo nositi s tim. I jedini lijek koji imamo je raditi. Samo rad nas drži - osjećajan je otac.
Uz obitelj i suborce, vijence su položili Damir Gabrić, županijski pročelnik za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava te prvi čovjek Službe za društvene djelatnosti Grada Mate Omazić.
- Došao sam se pokloniti Josipovoj žrtvi. Ljudi koji se danas kupaju na ovoj plaži teško mogu zamisliti da su prije 34 godine ovdje ginuli mladi ljudi. Ali da nije bilo Josipa i žrtve branitelja, danas ne bi bilo ni slobodne Hrvatske - kazao je Gabrić.
- On je bio momak naše generacije. U rebatinkama, tenisicama i majici stao je na prvu crtu obrane. Bez Josipa i bez tisuća 'josipa' ne bi bilo slobodne Hrvatske. Naša je dužnost pamtiti i prenositi njihovu žrtvu novim generacijama - poručio je Omazić.
Split će pamtiti studenta čije je snove prekinuo neprijateljski rafal.