Šest najjačih potresa koji su pogodili Hrvatsku su dubrovački iz 1667. godine, potres kod Trilja u Sinjskom polju s konca 19.-og stoljeća, Zagrebački iz 1882. godine, Imotski 1942. godine, Makarski 1962. godine i Stonski iz 1996. godine. Kao prvi potres koji se dogodio na ovim područjima spominje se onaj na području današnjeg Cavtata, koji se dogodio stoljećima prije Nove ere.
Inače, posljednji potres koji se snažnije osjetio u Splitu i Dalmaciji dogodio se u veljači 2013. godine. Epicentar je bio kod Muća, jačine 4.5 stupnja po Richteru. Iste godine u studenom osjetio se u dalmatinskom zaleđu, ponajviše u Trilju, s epicentrom 57 kilometara od Splita u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Te je godine zavladala panika među Splićanima, tim više što je Dalmacija na kartama označena kao ugroženo mjesto od potresa, pa je tada prof. dr. Ante Mihanović, stručnjak s Fakulteta građevine, arhitekture i geodezije u Splitu umirio javnost da su sigurne zgrade za izdržati jače podrhtavanje tla.
- Zgrade u Splitu su projektirane prema seizmološkom proračunu temeljenom na snazi potresa koji se događa jednom u 475 godina. Ovisno o dubini potresa, primjerice tek jačina iznad 6.5 po Richteru može učiniti veću štetu. Veću materijalnu štetu mogu prouzročiti potresi jačine 5,5 po Richteru, ali i u tom slučaju splitske zgrade su sigurne - pojasnio je profesor Mihanović.
U slučaju potresa stručnjaci najčešće izdvajaju nekoliko krucijalnih savjeta. Najbitnije je sačuvati prisebnost duha, odnosno bez panike sakriti se pored nosivih zidova, pod okvire vrata, u unutrašnji kut prostorije, maknuti se od staklenih površina i zaštititi oči. Ni u kojem slučaju ne izlaziti na stubište dok opasnost ne prođe. Kada prođu prvi potresi, uzeti najnužnije stvari i mirno izaći na otvoreni prostor. Naravno, stepenicama, nipošto liftom.
Ukoliko nas potres zatekne u vožnji, ne smijemo se zaustavljati u tunelima, na ili ispod mostova, ispod električnih kabela i sličnih opasnih mjesta.