Sutra se navršava 50 godina od Crvenog Peristila, događaja kada su osmorica umjetnika obojili carski trg crvenom bojom. To je jedan je od umjetničkih događaja koji su obilježili splitsku i hrvatsku umjetničku praksu, a nakon toga Peristil je bio obojan crnom, zelenom i žutom bojom. Pola stoljeća od 11. siječnja 1968. godine Galerija umjetnina odlučila je obilježiti kroz dva dana. U srijedu su u kavani Luxor organizirali okrugli stol na temu značenja i utjecaja Crvenog Peristila, a sutra će u 18 sati uz svjetlosnu instalaciju na Peristilu u kavani Luxor razgovarati sa Slavenom Sumićem i Jakšom Fiamengom. Članovi grupe bili su Pavao Dulčić, Tomo Čaleta, Vladimir Dodig – Trokut, Slaven Sumić, Nenad Đapić, Radovan Kogej, Srđan Blažević i Denis Dokić. Na okrugli stol na kojem su govorile Suzana Marjančić, Ana Peraica, Petar Grimani i Igor Grubić, autor Crnog Peristila, došao je i Slaven Sumić koji se prisjetio toga doba.
- To je u nama kuvalo neko vrijeme. Mi smo mislili neke druge stvari, imali smo neke druge ideje, ali nam je to jedino u to doba bilo moguće i prihvatljivo. Na Pjaci je u to vrijeme bilo puno svita, imali smo neke druge ideje kako maknuti svit odatle. Boju smo dva tri mjeseca kupovali u Brodomerkura da nas ne bi otkrili, a policija nas je našla odmah sutradan, znalo se tko smo, bili smo dosta izražajni, bradati, kosati. Bojanje je trajalo nekih pola sata, bila je u Getu jedna špina odakle smo morali donijeti vodu jer je boja bila dosta gusta i mene je dopao taj zadatak - priča Sumić, a na pitanje zašto su to učinili, odgovorio je: 'Zato šta nam je vrag pa na pamet i zato što nam je to bilo jedino prihvatljivo.'
Objasnio je i da su crvenu boju odabrali i zato što je to carska boja.
- Mlade generacije trebale bi znati da ne robuju nikome i ničemu da budu svoji i da vode ljubav - poručio je na kraju.
Program obilježavanja ove obljetnice inicirao je umjetnik Petar Grimani koji je radio i na organizaciji obilježavanja 40. obljetnice. Rekao je da je Crveni Peristil obilježio cijelu tadašnju scenu Jugoslavije.
- Kada smo radili 40 godina Peristila onda su izložbu čuvali Marko Marković i Gildo Bavčević. Marko je napravio svjetsku karijeru, a Gildo sada predaje na Akademiji, tako da se stalno ta energija Peristila umnaža i reproducira i to je umjetnički uradak prema kojem trebamo imati dozu poštovanja i da nam to bude sigurna i stalna markacija - smatra Grimani, a na pitanje može li danas netko biti toliko revolucionaran koliko su oni bili prije pola stoljeća odgovora da može, ali ne više na takav način.
- Mislim da su ta razbijanja tabua koja su bila prilično žestoka tih godina odredila naše vrijeme i na neki neobičan način su postala konzervativna. Način i stvari koje umjetnici danas rade će valjda biti prepoznate u neko drugo vrijeme. Izazvati javnu sablazan i šok danas nije toliko presudno, ali ono što je mene intrigiralo u cijeloj priči je pitanje vlasništva javnog prostora. Umjetnost je nešto što je živo, što je produktivno, inventivno. Bez obzira na to što danas imamo Galeriju umjetnina i Akademiju, umjetnost u Splitu, a ni u Hrvatskoj nema status koji joj pripada. Mislim da je tada, ali i sada status umjetnosti i mišljenje građana velikim dijelom vezano uz političku volju - zaključio je Grimani.