Ponosne Ukrajinke položile su B1 razinu hrvatskog jezika. Pišu sastave i prepričavaju događaje
Prije tri godine trebao im je prevoditelj
Prije tri godine trebao im je prevoditelj, a sada pišu sastave, prepričavaju događaje i izražavaju svoje najdublje misli na hrvatskom jeziku.
U našu zemlju stigle su silom prilika zbog rata u Ukrajini, a danas su ponosno preuzele priznanje o položenom tečaju hrvatskog jezika razine B1.
- S tom razinom već mogu razgovarati o ozbiljnim temama, mogu napisati sadržaj na određenu temu bez problema, prepričati događaj, služiti se hrvatskim jezikom dovoljno da mogu raditi u nekakvom poduzeću - objasnila je prof. Marta Radoš koja je već tri godine bilježi napredak 20 polaznica koje će nastaviti usavršavati znanje jezika države u kojoj su pronašle sigurno utočište.
- Među njima ima žena koje jako lijepo pišu pa kad za domaći rad moraju napisati sastav radovi budu zaista lijepi, čak smo se nekoliko puta rasplakali na nostalgične teme, jer su one ipak iselile iz svoje države i zbog toga im zna biti teško. Žene su prekrasne, vrijedne, žele naučiti, motivirane su, dolaze redovito na nastavu iz Sinja, Stobreča, Podstrane, Čiova, tako da su bile vrlo angažirane oko učenja - pohvalila ih je profesorica.
Njihovo obrazovanje financira Splitsko-dalmatinska županija koja je posljednje tri godine odvojila preko 20 tisuća eura za tečajeve jezika raseljenim osobama iz Ukrajine.
- Osobno bih bio sretniji, a pogotovo one, da im ovakav tečaj uopće nije bio potreban. Odnosno, da im je bio potreba u neke druge svrhe, ali ne i u one zbog koje su ovdje. Sjećam se unatrag dvije godine, uistinu se nismo mogli sporazumjeti s njima, a danas s njima pričamo. Mi ćemo i dalje podržavati i raditi na tom segmentu da ljudi usavršavaju naš jezik, a drago mi je da se neki od njih već nalaze na tržištu rada. Pozivam sve druge institucije i ustanove da im budu pri ruci, jer im je to potrebno - kazao je župan Blaženko Boban.
Među polaznicima se osmijehom i energijom izdvojila Nuna Topchi za koju su nam kasnije rekli da je postala predsjednica njihova razreda. Nuna je u Hrvatskoj dvije i pol godine. Cijeli život je bila u Ukrajini, premda je porijeklom Armenka.
- Jako smo zahvalni da imamo mogućnost više i bliže upoznati hrvatski jezik, jer nam to daje puno mogućnosti i sigurnosti. Važno mi je za posao, život i komuniciranje. Moram priznati da jezik nije težak jer je vrlo sličan našem - kazala je medicinska sestra koja radi u staračkom domu.
Njezina razredna kolegica Mariya Kobzar - Melnyk je u Hrvatsku stigla s mužem i sinovima dva tjedna prije rata. Bila je primorana ostati....
- Moram koristiti Hrvatski zašto što živim ovdje i to je jezik ove zemlje. Zato ga učim. Nije težak jer je sličan Ukrajinskom, ali se moram truditi da bih dobro govorila - tečno je kazala.
Ona je dio grupe koja već treću godinu intenzivno pohađa tečaj hrvatskog jezika.
- Nakon što su zbog rata došle u Hrvatsku odmah smo dobili potporu od Splitsko-dalmatinske županije da im možemo pružiti učenje jezika. Kada se nađete u tako stresnoj situaciji, samo ljudskost i podrška od zajednice koja ih je primila onako kako smo to mi uradili, njima je bila od velikog značaja. Kada dođete u stranu zemlju jezik je prva prekretnica i prva pomoć kako bi se što lakše asimilirali u društvu. Smatramo da im je to važno kako bi se što prije zaposlili i komunicirali s domaćim stanovništvom - kazala je Danijela Ćukušić, ravnateljica Centra za cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata.
Osim ovih polaznica, postoji još grupa ljudi koji uče naš jezik u ustanovi Zlatna vrata. Također, organiziraju učenje jezika za strane radnike koji mijenjaju našu radnu snagu.
