Foto: Šibenik.in / Pixabay.com Popis šibenskih masona

Popis šibenskih masona

Povjesničar Milivoj Blažević govori o razvoju slobodnog zidarstva u Dalmaciji

Budući da su masoni trenutačno vruća medijska roba, i Šibenik konje za utrku ima. Portal Šibenik.in donosi prvo imena: Ivan, Kazimir i Jerolim Draganić (braća od kojih je kasnije nastala loza Draganića-Vrančića, koja je posjedovala Zloselo/Pirovac) Petar Katalinić (posjednik), Karlo Blačić (vjerojatno iz Danila, gvardijan sv. Lovre) Ante Fenzi (šibenski plemić), Viktor Galiotović (poznati mason, pripadao zadarskoj loži), Frane Maričić (imao dva sudska procesa radi pripadnosti masonima, oba puta oslobođen), Ivan Visiani (liječnik iz loze Roberta Visianija), Ante Marinović (pisac i prevoditelj, njegov otac bio je osnivač prve kazališne grupe u Šibeniku, 1798.), Augustin Giadrov (osnivač Šibenske narodne glazbe), Defrateo (odvjetnik), Krsto Matiazzi (odvjetnik i lučki upravitelj), Petar Semonić (načelnik), Ante Zuliani (carinik čija je obitelj povezana s palačom Divnić) i Leopold Dorčić (trgovac iz Rijeke koji je pristaše masona vrbovao u Šibeniku).

Za nabrojane osobe se sa sigurnošću može reći da su bili šibenski slobodni zidari, a članovi masonskih loža postali su između 1797. i 1830. godine. To je Šibenik.in doznao od Milivoja Blaževića, povjesničara, magistra znanosti, koji je radni vijek proveo u Državnom arhivu u Šibeniku, a jedno je vrijeme bio član Braće hrvatskog zmaja. Blažević je do sada objavio 41 znanstveni rad, odnosno ukupno 1250 kartica znanstvenog teksta, a proučavanje masonerije posebna mu je strast.

- Govoriti o masoneriji na području Šibenika može se samo u kontekstu vremena od kraja Mletačke Republike, odnosno od dolaska Francuza pa kroz čitavo 19. stoljeće do pada Austro-Ugarske i razdoblja Kraljevine Jugoslavije - počinje objašnjavati Blažević.

U Šibeniku se masonstvo veže uz pojavu napolitanskih galija i trgovaca koji su od kraja 18. st. konstantno ovdje dolazili trgovati. Postoje pisani dokazi da je na samom početku 19. stoljeća u tvrđavi sv. Nikole iz Italije završilo 169 zatvorenika sa sjevera Italije, članovi pokreta protiv Napoleonove vlasti, uglavnom iz masonskih loža.

- Upravo se zahvaljujući toj grupi zatvorenika razvila masonerija u Šibeniku. S njima su u kontakt došli liječnici, odvjetnici, ali i Dolačani koji su bili veslači na galijama koje su povezivale tvrđavu i grad. Šibenske žene su na tvrđavu sv. Nikole nosile marendu, a čak su im na tvrđavi bili organizirani i koncerti. Kasnije su ti zatvorenici premješteni u Petrovaradin - priča Blažević.

No, Šibenik, za razliku od Splita, Zadra i Trogira, nikad nije imao masonsku ložu, imao je masone koji su bili članovi raznih loža iz drugih gradova. Masoni su, priča Blažević, imali prilično utjecaja na oblik i arhitekturu grada.

- Recimo, zgrada u kojoj je nekad bila Jadranska banka, nasuprot kazališta. Ta je zgrada napravljena za vrijeme Venecije, a kasnije je tu bila austrougarska komanda kada je dograđen prednji dio. Dakle, prvi simboli masona su dva stupa, boaz i jakin iz židovske povijesti, a poviše njih je dvanaest pravokutnih elemenata, što je asocijacija na znakove zodijaka. Ti znakovi su, uz šestar i trokut, simboli koje su masoni koristili. To je bio njihov znak prisutnosti, time su poručili - mi smo tu - kaže Milivoj Blažević.

Blažević nadalje tvrdi da su francuski masoni u Šibenik donijeli dosta pozitivnih pomaka, no pučani ih nisu voljeli, a postoji i zapis da su za vrijeme anarhističkih prosvjeda na Gorici ubijeni jedan mason i njegova supruga. Nakon pada Napoleona, masoneriju su na ovim prostorima održavali Talijani, a od polovice 19. stoljeća ovdašnje vođe masona bili su ljudi čija su imena danas zaboravljena. Masonerija je u Šibeniku bila živa, iako službena organizacija nikad nije osnovana.

Tako je i danas. U Šibeniku ne postoji loža, a čini se da nema ni masona.

- Mislim da ih nema, jednostavno nema ljudi koji su takvi kapaciteti - tvrdi Blažević, koji masoneriju nipošto ne stavlja u negativan kontekst. 

- To je glupo tvrditi, masoni nisu negativna povijesna činjenica. Da mi u Hrvatskoj imamo jaku masoneriju, država bi nam danas bila puno drugačija.

Gradske klubove Lionsa i Rotaryja Blažević ne smatra masonskim ložama već karitativnim udruženjima, nekim vrstama humanitarnih zaklada, a isto misli i o Braći hrvatskoj zmaja, družbi koja djeluje i u Šibeniku.

- I ja sam bio član Braće hrvatskog zmaja, no nisam se slagao s nekim pravilima pa sam otišao. Ta je družba svojevrsna kontra masonima, iako nisu osnovani iz tog razloga. Oni su kršćani koji imaju za cilj promicanje nacionalnih interesa, mada u ritualnima imaju dosta sličnosti s masonima. Inicijacija je slična - tu je mač, kao i ono što ti se stavi na glavu, primiš svjetlo i položiš svečanu zakletvu - reći će šibenski povjesničar, koji tvrdi da je morao biti član družbe jer je bio zaposlenik Državnog arhiva. 

- Arhivist mora biti član. Ja sam bio taj koji je čuvao dokumente. Otvoreno ću reći - u Šibeniku je moglo biti svašta da nije bilo mene. Kod mene su bili spisi partije, komiteta, tajnih službi... Sve sam to poslije predao državi, Račanu i ostalima.

O aktualnom slučaju državnog odvjetnika Dražena Jelenića, Blažević smatra da je namjerno u javnost dao informaciju o svom članstvu jer iz nekog razloga više nije htio biti na toj funkciji. 

- Država ne može urediti propisom da netko na visokoj funkciji ne smije biti član masonske lože, jer takav zakon nigdje ne postoji. A tajnost članstva postoji jer ovo društvo još nije zrelo prihvatiti te stvari - rekao je Blažević za Šibenik.in.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(59207, "");
Pregledaj komentare