Andro Krstulović Opara je bio na povijesnoj sjednici: 'Pričalo se da će JNA napasti plinske rezervoare u blizini i izazvati katastrofu, a sigurnosne službe Tuđmanu nisu dopustile dolazak'

Današnji gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara bio je 8. listopada 1991. na saborskoj sjednici u zgradi INA-e u Šubićevoj ulici u Zagrebu kada se proglasila neovisnost Republike Hrvatske. Bio je tada najmlađi saborski zastupnik, izabran netom prije 23. rođendana. U to je vrijeme vodio jedinicu obrane na Sveučilištu u Zagrebu, bilo mu je lako doći na sjednicu, ali mnogo njegovih kolega iz ostalih dijelova Hrvatske vrlo teško su stigli do glavnog grada. 

- Neki su došli u odorama izravno iz rovova, neki iz izbjeglištva, neki preko Mađarske, samo da bi imali kvorum i da budu na povijesnoj sjednici - ispričao nam je Andro Krstulović Opara još dok je bio ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića.

No, ovu priču valja ponoviti bar na Dan neovisnosti, pogotovo što se u medijima zna pročitati kriva interpretacija da je odluka o odcjepljenju donesena zbog granatiranja Banskih dvora od strane Srba.

- Pa Srbi su prije toga napali Vukovar, rastjerali ljude iz Tenje, pobili ljude u Aljmašu, pobili momke iz policije u Borovu... Pa još 1. listopada su žestoko napali Dubrovnik i popalili Konavle, poubijali ljude u Slanome i pokrali ga i potom zapalili... Gospić je bio u obruču, Zadar napadnut, a o Petrinji  i Glini ili pak napadima na Zadar i Šibenik da ne govorimo. E sad, po takvim površnim copy-paste pričama mi smo se, eto, uvrijedili zbog tri rakete na Banske dvore i to je, kao, presudilo. Ma to je krivo i zlonamjerno.

Državotvorna odluka o samostalnosti, podsjeća, donijeta je 25. lipnja, ali je 7. srpnja na odluku stavljen tromjesečni moratorij.

-  U ta tri mjeseca moratorija na odluku o državnosti koju smo donijeli mi i Slovenci, a koji nam je bio nametnut na Brijunima, JNA i velikosrbi su dobili bonus vrijeme da nas pokore, pregaze i unište, pa time i našu nakanu za nezavisnosti. Iznenadili su ih 'povampireni ustaše' i naši branitelji i zato je okupacija potrajala -  ističe.

Atentat na Tuđmana, Antu Markovića, predsjednika Vlade SFRJ, i Stjepana Mesića, člana predsjedništva SFRJ, bio je, dodaje, njihov očajnički pokušaj da spriječe najavljenu odluku o proglašavanju nezavisnosti i samostalnosti koja je istekom moratorija trebala biti donesena na sjednici 8. listopada.

Poziv zastupnicima, navodi, upravo to potvrđuje.

- Pozivi za sjednicu zastupnicima su poslani 31. rujna i sve je bilo spremno za nju, a raketiranje i pokušaj ubojstva predsjednika Tuđmana kao i pokušaj sprječavanja dolaska brojnih zastupnika na sjednicu je bio u tijeku - istaknuo je.

Okupili su se na par mjesta ujutro rano, grupa u kojoj je bio Andro se našla u podrumu Gradske kavane na Jelačić placu i potom su do Šubićeve došli autobusima uz pratnju policije. 

- U podrumu te zgrade je bila velika dvorana i u kantunu lancunom pokrivena velika kamena gromada u kojoj je bio uklesan portret Josipa Broza Tita. Sjednicu je vodio Vladimir Šeks, kao potpredsjednik Sabora. Predsjednika Tuđmana i predsjednika Sabora Domljana sigurnosne službe nisu puštale da ih ne ubiju na putu ili u dvorani sa svima nama skupa. Tada je među nama kolala glasina da će JNA napasti plinske rezervoare u blizini na Radničkoj, da će tući po Plivinome pogonu kako bi izazvali katastrofu u Zagrebu... Mi smo predsjednika Tuđmana imali na sjednici Kluba noć prije - podijelio je sjećanja Krstulović.

Cijela sjednica je tekla neuobičajeno, prisjetio se, jer su bili u drugome prostoru, a tehničke službe se nisu snalazile. 

- Amandmane smo dopisivali rukom.... Cijelo vrijeme su dolazile vijesti s bojišta, a nad Zagrebom su bile oglašavane zračne uzbune. Nije bilo nimalo svečano, kako bi čovjek očekivao, bilo je radno, ozbiljno i vrlo, vrlo užurbano. Nije se osjećala 'povijesnost'. Naime, tri mjeseca prije smo svečano donijeli odluku o državnosti i samostalnosti, a ovo je bilo samo radno glasovanje, sankcioniranje prethodnih odluka, pravo razdruživanje. Nije bilo volje za svečanošću, vani je Hrvatska gorila, a ljudi ginuli - iskren je.

Za dočarati djelić atmosfere sa sjednice evo još nekoliko, na oko detalja, ali u suštini značaja tog dana.

- Sjećam se da sam bio u gojzericama, nekim toplim hlačama u kojima sam noć prije bio na straži i u nekom skijaškom džemperu, neobrijan. Prva kava nakon tri dana je bila u tome podrumu. Jedva smo čekali da to glasovanje završi i na kraju sjednice smo se međusobno grlili, ali ne zbog slavlja nego smo se opraštali jedni od drugih, posebno s nekima koji su se vraćali na prvu liniju obrane. Nismo znali hoćemo li se uopće više vidjeti. Tada nije bilo razlika između stranaka, svi su isto disali - opisao je.

Premijer je bio, podsjetimo, Franjo Gregurić, na čelu Vlade nacionalnog jedinstva koju su tvorili predstavnici svih stranaka.

Ono što na koncu ističe Andro Krstulović Opara je da su saborski zastupnici bili volonteri, bez plaće, samo sa srcem i ljubavlju prema domovini.

- Vjerujte, bilo je časno biti s tim ljudima - zaključio je.