Povijest makarskih utvrda: Turci su odustali od opsade kada su vidjeli da ih žena gađa sirom

Fotogalerija (15)

Makarsko primorje jedno je o turistički najrazvijenijih područja na Jadranu s izuzetno bogatom kulturno-povijesnom i prirodnom baštinom. Iako su tijekom povijesti ovdje nastajala brojna utvrđenja ovdje ćemo spomenuti samo neka koje je moguće posjetiti i tijekom tih posjeta stvoriti jasniju sliku o ovom dijelu hrvatske kulturne baštine. Većina ovih utvrda i kula nastaje tijekom i nakon turske vlasti na ovom prostoru, odnosno kroz 16. i 17. stoljeće. Osim njih, stanovništvo je kao utvrde često koristilo groblja, crkve i samostane (Živogošće, Zaostrog). Kao zanimljivost ističemo i činjenicu da je danas porušene i nestale turske utvrde same Makarske, 1568. godine gradio mimar (graditelj, arhitekt) Hajrudin, učenik najvećeg turskog (osmanskog) arhitekta svih vremena, Mimara Sinana. Hajrudin je u Makarsku došao nakon izgradnje znamenitog mosta preko Neretve u Mostaru (BiH).

Kotišina

Život u pećinama započinje još u najranijim razdobljima ljudske povijesti. Međutim, i u svim kasnijim razdobljima spilje i pećine su mjesta u koja se odlazi u nesigurnim i opasnim vremenima. U srednjem vijeku pa sve do 18. stoljeća utvrđuju se brojne pećine na priobalnom području srednje Dalmacije od Dugog Rata (Turska peć, Ponistrica) preko Omiša do Makarskog primorja. Najveća i najpoznatija takva utvrda je Veliki kaštel (kaštio) u Kotišini iznad Makarske, u sklopu poznatog botaničkog vrta kojega je osnovao znameniti makarski franjevac fra Jure Radić. Međutim, slične utvrde postoje i iznad obližnjeg Makra i Velikog brda. Za gotovo svaku od utvrda vezane su različite legende i narodne priče. Jedna od najčešćih je o ženi koja je tijekom turske opsade jednog od napadača pogodila velikim komadom sira kojim je hranila svoje dijete. Vidjevši da ih gađaju sirom, Turci su pomislili da su zalihe hrane i vode u utvrdi obilne i da bi se opsada mogla odužiti, pa su se odlučili povući.

Kaštel u Kotišini izgrađen je sredinom 17. stoljeća tijekom Kandijskog rata kojega Venecija preko 20 godina vodila s Osmanskim carstvom.  Kaštel je smješten na dnu biokovskih litica koje tu formiraju nadsvođeni prostor zatvoren visokim zidom - bedemom. Tako je nastala višekatna građevina nepravilnog tlocrta koja se sastoji od dvije odvojene prostorije, nekada međusobno povezane na nivou drugog kata donjeg dijela utvrde. Na pročelju kaštela, na svim se etažama nalaze puškarnice i manji mašikul za izbacivanje vrućeg ulja i  kamenja kroz njegov donji dio. U prizemlju donjeg dijela utvrde su novija lučno nadsvođena vrata, dok su na katu sačuvana originalna vrata s kamenim  nadvojem. Ulaz u sjeverni dio kaštela nalazi se na drugom nivou. Kaštel je nekada bio dobro skriven predziđem čiji su ruševni ostaci još sačuvani. Utvrda je imala jednostrešni krov koji nije sačuvan, a bio je pokriven kamenim pločama.

(Do utvrde se dolazi s ceste Makarska-Vrgorac prema selu Kotišina. Kada se dođe u selo svugdje postoje putokazi za utvrdu i botanički vrt iznad sela.)

Zalina kula u Igranima

Kula u Igranima nalazi se južno od mjesne župne crkve. Vezana je uz lokalnog junaka Ivana (Zalu) Antičića koji je 1687. godine obranio Igrane od turske navale. Nekada je bila naoružana s tri topa koji su vlasniku stigli iz Venecije. Kula je visoka četverokatnica kvadratnog tlocrta s četverostrešnim krovom od kamenih ploča. Na zapadnom pročelju, u prizemlju nalaze se vrata s lučnim otvorom. Ta su vrata vjerojatno otvorena kasnije, dok je originalni ulazi bio na nivou prvog kata kroz manja vrata do kojih se dolazilo drvenim pokretnim stubama.  Pročelja su raščlanjena nizom puškarnica na svim etažama te malim mašikulima na uglovima kule i zidovima. Kvadratno otvori na pročeljima su šupljine koje su ostale nakon uklanjanja drvene skele pomoću koje se kula gradila. Na kuli se uočavaju dvije faze granje: prva kula je bila nešto niža od današnje dok je drugi kat s krovom podignut naknadno. Zalina kula je tzv. kuća-kula, tip arhitekture koji se tijekom 17. i 18. stoljeća razvija na prostoru Makarskog primorja, Imotske i Vrgoračke krajine, Radobilje, Poljica, Neretve i Hercegovine. Prije desetak godina kula je obnovljena.

(Utvrda se nalazi u gornjem dijelu sela u neposrednoj blizini Jadranske magistrale.)

Kula u Podaci

Na istočnom ulazu u selo Podaca sagrađena je kula za obranu od Turaka i pod njom manji obrambeni podzid. Najstariji prikaz kule datiran je u 1666. godinu. Te godine u jeku Kandijskog rata (rat između Venecije i Osmanskog carstva od 1645. do 1669) glavnina mletačke vojske nalazila se na Kreti (Kandija). Stoga je bosanski paša sakupio jaku vojsku i krenuo prema Makarskoj koju nije uspio zauzeti. Mletački vojni inženjer Giuseppe Santini izradio je te godine vrlo detaljni prikaz bitke koja se vodila s Turcima za obližnji Gradac. Na njoj je prikazana, između ostalog, i ova kula koju Turci za razliku od obližnje kule u Gracu (Gradacu) tada nisu uspjeli zauzeti. Nju su branitelji po naređenju mletačkog providura minirali i zapalili kada je zaprijetila opasnost da je Turci zauzmu. 

Kula u Podaci nepravilnog je tlocrta, a građena je lomljenim kamenom u mortu. Unutrašnjost kule nadsvođena je bačvastim svodom kroz koji se izlazilo na gornju etažu, a naziru se i tragovi drvene međukatne konstrukcije. Oplošje kule raščlanjeno je nizom puškarnica na više nivoa, a na sjevernom pročelju nalazi se mašikul na kamenim konzolama. Kula nije sačuvana u punoj visini, a obnovljena je prije nekoliko godina.

(Kula se nalazi u gornjem dijelu mjesta koje se jednostavno zove Selo, stotinjak metara istočno od župne crkve i stare romaničke crkvice sv. Ivana.)

Drvenik

Istočno od zaseoka Kostanići na brdu zvanom Gradina nalaze se ostaci manje utvrde (40 x 18 metara) koja se sastoji od ruševnog obrambenog zida s nizom puškarnica i dvokatne kule na sjevernoj strani. Na jugozapadnoj strani utvrde, uz bedem, nalaze se ostaci manjih kuća za stanovanje. Utvrda se ovdje formira još tijekom prapovijesti, a pronađeni su i ulomci antičke (rimske) keramike.  Srednjovjekovno naselje na ovom mjestu se spominje još 1494. godine, kada su ovi krajevi u vlasti humskih kneževa Vlatkovića. Nešto sjevernije od utvrde, uz prilazni put, nalazi se i jedan veliki ukrašeni stećak (srednjovjekovni nadgrobni spomenik) s prikazom viteškog turnira, odnosno sukoba dvojice konjanika kopljima. Makarski kroničar iz 17. stoljeća fra Pavao Šilobadović opisuje turski napad na utvrdu 23. travnja 1686. godine. Utvrda je tada spaljena nakon dugotrajne opsade u kojoj su se posebno istaknule drveničke žene. Branitelji su se uspjeli spasiti noseći samo ono što je bilo na njima, dok  su u utvrdi uništene velike količine žita, vina...

(Do utvrde je najlakše  doći uskom cestom koja od magistrale i Donje vale vodi prema seoskom groblju i crkvi sv. Jure. Utvrda se nalazi na šumovitom brežuljku istočno od crkve do kojeg vodi makadamski put do zaseoka Jagići. Staza do vrha tvrđave je označena crveno-bijelim planinarskim markacijama. Utvrda se obilazi na vlastitu odgovornost.)