PRAVOMOĆNO Giljanoviću pet godina zatvora za pokušaj ubojstva Marka Bekavca

Ivanu Giljanoviću potvrđena je presuda od pet godina zatvora za pokušaj ubojstva Marka Bekavca u kafiću Clo 1. svibnja 2018. godine. Vrhovni sud odbio je žalbe i obrane u tužilaštva i u cijelosti potvrdio presudu sutkinje Višnje Strinić. Giljanović je podnio čak tri žalbe, jednu je napisao osobnu, a drugu i treću odvjetnici Marijo Vuković i Krešimir Škarica. 

Giljanović je na objavi presude u prosincu 2019. godine burno reagirao. 

'Ovo će vam pasti, sudili ste me po imenu i prezimenu. Niste vjerodostojni. Vi meni sudite, a vama će Bog suditi. Robija me ne boli, dajte mi još 10 godina, ja sam na robiji kući. Silovateljima dajete dvije godine. Malo je pet, dajte 25. Ja sam najjači', vikao je Giljanović. 

Obrazloženje presude nije ni htio saslušati. Nastavio se buniti pa su ga izveli iz sudnice. 

Giljanović je u Bekavca ispalio šest hitaca. Pogodio ga je s četiri metka u ruku i noge. Bekavac je izjurio iz kafića, a Giljanović ga je pratio u stopu i pucao za njim. Sve je snimilo osam kamera video nadzora splitskog kafića. Bekavac i Giljanović najprije su se zagrlili i poljubili, a onda je počelo naguravanje i pucanje. 

Vrhovni sud je zaključio da u presudi sutkinje Strinić nema proturječnosti između izreka i obrazloženja. Jasni su i logični zaključci na kojima zasniva izreku presude, stoji u rješenju Vrhovnog suda. Nije utvrđeno ni da je došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Obrana se, naime, žalila da nisu imali priliku prigovoriti imenovanju sudske vještakinje psihijatrice, no Vrhovni sud je zaključio da nezadovoljstvo dobivenim odgovorima vještakinje ne znači da je povrijeđeno pravo obrane, niti pravo na pravično suđenje. 

Nije došlo ni do povrede kaznenog zakona, a suprotno navodima obrane činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, navodi se u rješenju Vrhovnog suda. Pregledom snimki kamera video nadzora unutar i van kafića utvrđeno je da se Giljanović i Bekavac najprije grle i ljube pa se naguravaju, a nakon toga optuženik iz blizine u žrtvu ispaljuje hice. Bekavac pada, podiže se i bježi, dok ga Giljanović slijedi i puca za njim.

Vrhovni sud navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je smrtna posljedica izostala jer se žrtva izmicala i bježala pa su ga hici pogodili u bedra u predjelu prepona malo ispod trbuha i podlakticu. 

'Premda se iz snimki i fotografija doista ne može utvrditi točna lokalizacija ulaznih i izlaznih rana, matematički točna udaljenost pucanja i točni smjerovi strijelnih kanala, ove snimke zorno pokazuju blizinu pucanja i dinamiku događaja. Snimke nadzornih kamera demantiraju obranu optuženika da je pucao u smjeru poda. S obzirom da je pucano u dinamici, u pokretu, jasno je da ispaljeni hici u smjeru trbuha žrtve ne moraju nužno pogoditi to mjesto. Uostalom, pištolji nisu ni približno tako precizna oružja, kao takozvane duge cijevi. Ovdje valja napomenuti kako Državno odvjetništvo optuženiku nije stavilo na teret izravnu namjeru ubiti žrtvu, već blaži oblik sastavnog dijela krivnje, tzv. neizravnu namjeru. S obzirom na takvo optuženje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik, pucajući s male udaljenosti u smjeru trbuha žrtve, bio svjestan kako žrtvu može ubiti te je pristao na takvu posljedicu', stoji u rješenju Vrhovnog suda. 

Obrana je tvrdila da se radilo o klasičnom primjeru reakcije osobe koja je dovedena u stanje jakog afekta ili prepasti zbog višemjesečnih prijetnji i ucjena, no Vrhovni sud zaključio da je sutkinja Strinić pravilno utvrdila kako je do sukoba došlo uz krivnju optuženika koji je dogovorio susret sa žrtvom i došao na sastanak naoružan pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti o kaznenom djelu usmrćenja. Optuženik je htio obračun i aktivno je sudjelovao u tom obračunu. Bio je naoružan, žrtva je bila nenaoružana. Pucao je iz pištolja i ispalio šest hitaca u žrtvu koja je ranjena bježala od njega.

'S pravom prvostupanjski sud nije povjerovao obrani optuženika kako je pružio ruku žrtvi i pozdravio ga, a ovaj je odgurnuo ruku i zadao mu šamar, na što je on uzvratio. Optuženik tvrdi da su N. U. i žrtva nasrnuli na njega, da ga je N. U. bacio uza zid i rukama blokirao njegove ruke, dok ga je žrtva pokušavala udariti šakom u glavu i vrijeđala majku. On je instinktivno zbog straha izvadio pištolj. Ovaj dio obrane u izravnoj je suprotnosti sa snimkama nadzornih kamera, ali i iskazima ispitanih svjedoka', navodi Vrhovni sud. 

Odbačena je i žalbena tvrdnja kako je Giljanović bio u stanju jake razdraženosti ili prepasti. 

'Optuženik, njegova supruga i otac naveli su doista kako je Marko Bekavac prijetio, ucjenjivao i psihički maltretirao optuženika. Međutim, da je žrtva zadnja četiri mjeseca prijetila optuženiku na način kako to obrana pokušava prikazati, onda se on ne bi intenzivno družio sa žrtvom i izlazio vani. Svjedoci N. U. i N. Ć. iskazali su da su optuženik i žrtva bili dobri prijatelji. Da je optuženik doista bio prestrašen prijetnjama, bilo bi logično, kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud, da je takve prijetnje prijavio policiji, a što nikada nije učinio. Uostalom, iz snimke nadzorne kamere jasno proizlazi da se optuženik pri susretu sa žrtvom pozdravlja, grli i ljubi, a potom prvi jače udara žrtvu koja mu odmah uzvraća. Racionalni postupci optuženika, koji je dogovorio susret sa žrtvom, došao naoružan i demonstrirao agresivnost, nisu postupci osobe koja se zbog prijetnji nalazi u stanju dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti', zaključio je Vrhovni sud. 

Odbačene su i žalbe na visinu kazne. Vrhovni sud smatra da je pet godina zatvora po svemu pogođena sankcija. Olakotne okolnosti su bile to što Bekavac nije zainteresiran za kazneni progon i ne postavlja imovinsko-pravni zahtjev, činjenica da je djelo ostalo u pokušaju te obiteljske prilike optuženika koji je otac troje malodobne djece. Otegotna je bila osuđivanost zbog kaznenih djela s elementima nasilja. Giljanović je, naime, već osuđen na jedinstvenu kaznu od tri godine i 10 mjeseci zatvora zbog više kaznenih djela lihvarskog ugovora i kvalificiranog oblika iznude. Kao otegotna okolnost cijenila se i bezobzirnost optuženika u činjenju kaznenog djela. Pucao je u kafiću pred gostima i konobarom te izvan kafića u blizini stambenih zgrada i ulice kojom prolaze građani. Otegotna je bila i upornost jer je Giljanović pucao u Bekavca nakon što ga je već ranio i nakon što je ranjen bježao od njega.