Predstavnik Brodosplita kazao kako ga nije briga gdje će 350 tona azbesta, evo kako je to objasnio

Predstavnik Brodosplita Josip Jurišić uputio je objašnjenje nesmotrene izjave koju je dao medijima prilikom uplovljavanja broda Moby Drea, koji je izazvao uzbunu. Kazao je, naime, kako ga 'apsolutno nije briga gdje ide 350 tona azbesta', no sada je istaknuo kako to nije doslovno mislio.  

'Rekao sam što sam rekao i ne bježim od toga. Izjava je dana u žaru trenutka jer sam želio medijima jasno dati do znanja da doista ne znam gdje će otpad završiti. Nezgrapno sam se izrazio jer su mediji inzistirali na odgovoru, a pitanje gdje će se otpad skladištiti jednostavno nije u mojoj nadležnosti. Odnosno, Brodosplit predaje otpad ovlaštenoj tvrtki za zbrinjavanje otpada, a ta tvrtka je odgovorna za odabir lokacije na kojoj će otpad biti propisno zbrinut. Također, ima obvezu izdati potvrdu da je otpad zbrinut u skladu sa zakonom.

No to ne znači da me nije briga. Naravno da mi je stalo. I ja ovdje živim, udišem isti zrak i gledam istu djecu kako se igraju. Zato postavljam pitanje - je li moja izjava zaista bila toliko bahata i bezobrazna? Ili je, možda, odraz društva u kojem živimo, društva koje godinama ignorira probleme koji nas izravno ugrožavaju', zapitao se.

Naveo je potom kako je primjera napretek. 

'Pogledajte tri nebodera na Spinutu koja su još uvijek u potpunosti obloženi azbestnim pločama. Ili brojne krovove diljem grada koji i dalje sadrže azbest. Sve ima svoj vijek trajanja, pa tako i ti materijali. Vremenom propadaju i raspadaju se, a čestice koje vjetar raznosi završavaju u našim plućima.

U kontekstu moje izjave 'da me nije briga', moramo se zapitati što ćemo sa solinskom javnom plažom Kosica u Vranjicu, koja i dalje služi kao divlji deponij azbesta? Ljudi se tamo ljeti sunčaju i kupaju, djeca se igraju, nesvjesni da su izloženi ozbiljnoj prijetnji po zdravlje. Ili s dječjim igralištem u blizini, izgrađenim na nesaniranom odlagalištu azbesta? A planira se i izgradnja sportskih terena.

Što je s prostorom bivše tvornice Salonit, simbolom borbe protiv azbesta, iz kojeg se i danas ispuštaju štetne čestice u zrak? Ta su žarišta stara desetljećima, no čini se da nikoga nije briga. U tom kontekstu, Brodosplit je postao kolateralna žrtva tuđeg višegodišnjeg nemara. Probudili smo uspavanog zmaja. A možda bi, prema nekima, bilo bolje da je ostao uspavan, pa da se o azbestu ne govori, da sve ostane zakopano. Kao radioaktivna šljaka iz Jugovinila u Kaštelima koja se više nigdje ne spominje. Kao ni tone otpada zakopane u zemlju', iznio je Jurišić. 

Poručio je potom kako će se posao u Brodosplitu zasigurno obaviti stručno, odgovorno i u skladu s najvišim sigurnosnim standardima. Štoviše, prema njegovim riječima, nadležne državne službe svakodnevno će pratiti tijek radova i razinu sigurnosti.

'Na kraju, svi se moramo iskreno zapitati - je li nas doista briga za naš okoliš. Ili govorimo o njegovoj zaštiti samo deklarativno, dok istodobno dopuštamo da godinama postoje nesanirana odlagališta?

Zašto, onda, još uvijek nisu sanirana sva odlagališta azbestnog otpada? I zašto ljudi oboljeli od azbestoze nisu dobili odštete, već samo otpremnine? Jer otpremnina označava kraj radnog odnosa, dok odšteta priznaje nanesenu štetu i traži odgovornost', zaključio je.