PREGLED TJEDNA: Ajme, evo ga opet

PONEDJELJAK Kolodvor

U priči oko 'privremenog kolodvora' u Kopilici kao premosnici do ostvarenja svih onih senzacionalnih maštarija iz 'masterplana', Banovina je službeno i javno priznala poraz. Nakon što prošle godine sami sebi nisu uspjeli izdati građevinsku dozvolu za ono što su predstavljali kao samo kratkoročni by-pass, sada su konačno objavili da 'zbog brojnih neriješenih imovinskopravnih odnosa na susjednim česticama u prihvatljivom vremenu ne mogu ishoditi potrebnu građevinsku dozvolu'.

Pune dvije godine to traje: gradili bi multimodalne čvorove, mostove do Kaštela i kilometre željeznice, a nisu u stanju urediti nekoliko perona i dvije nadstrešnice. Mašala.

I još se sada izvlače na koronavirus.

Naravno, sam koncept 'metroa' preko Kopilice do aerodroma fantastičan je i sasvim logičan, projekt privremenog kolodvora i postupnog prelaska prometnih tokova na sjever poluotoka razuman, a ni tih stotinjak tisuća kuna potrošenih za najam prostora ne bi bilo bačeno da je postojao ozbiljan hodogram i barem minimum sposobnosti, umjesto da se i ovdje krenulo aljkavo, drljavo i odoka. Sad smo već u onoj fazi kad od gradske vlasti ne očekujemo ništa osim da ne dira postojeće stanje, mogu ga samo dodatno pokvariti.

Možda se dogodine pojavi netko sistematičniji, neki inženjerski tip…

UTORAK Graktanje

Propast Kopilice izvukla je na vidjelo većinu alternativa koje nam se nude za lokalne izbore, skoro svi su u jednom danu graknuli. Nismo baš impresionirani.

Predsjednik Gradskog vijeća Igor Stanišić najednom je osjetio potrebu ograditi se od projekta kojega su podržali - kao uostalom i gotovo sve odluke u mandatu ove, zapravo njihove gradske vlasti. Pa se javio Davor Matijević koji je to primijetio, Matijević iz SDP-a koji se gotovo navlaš jednako ponašao u mandatu svog gradonačelnika Baldasara. Pa se opet javio Stanišić koji je i to primijetio, pa su se nizali Facebook statusi i priopćenja u dramoletu čiji su glavni akteri, ne zaboravimo, itekako dobro znali surađivati. Od one zajedničke firme Keruma i SDP-a početkom devedesetih, pa sve do Kerumovog ili Baldasarovog mandata u Banovini.

Čuli smo ovog utorka i ekipu iz Pametnog koja je sve ovo registrirala, pa čak i čudnovatu družinu iz HSP-a - gdje su bivši kerumovci, bivši baldasarovci i bivši hadezeovci - koji zazivaju da se 'u politici pruži prilika časnim, moralnim i sposobnim ljudima koji žive od svog poštenog rada'.

I kao šlag čuli smo Petra Škorića, koji gospodski poručuje da će 'političku odgovornost za neuspjeli projekt ocijeniti naši sugrađani'.

Možda i hoće, ali to ne poništava činjenicu da je 'politička odgovornost' kategorija o kojoj računa moraju voditi prije svega političari, barem u donekle civiliziranim zemljama.

SRIJEDA Anđeli

I dok se oni prenemažu po medijima, deset stručnjaka i dvije stotine dvadeset sedmero djece s velikim potrebama sve su bliže ulici, u razvoju događaja koji je u našim hrvatskim okvirima tako tužno predvidiv.

Kad izbije kriza, prvi nastradaju najnemoćniji, najslabiji, najbolesniji.

U udruzi 'Anđeli', koja punih petnaest godina brine baš o takvima, ovog tjedna dočekali su poniženje u obliku paketića s nekoliko desetaka maski pristiglih iz ministarstva taman na kraju epidemije, ali i vijesti da za njih više nema love - jer je, naime, država prenamijenila kazneni fond u koji su pare dosad uplaćivali poslodavci koji ne poštuju pravila o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Umjesto djeci i invalidima, ova lova sada ide natrag - poslodavcima.

Iako nema sumnje da će se Split na ovaj ili onaj način pobrinuti za svoje Anđele, ipak nije poanta da se organizira tko zna koja po redu humanitarna akcija, nula-šest-nula telefon, donatorske večere i slično. Ne, vrijeme pred izbore idealno je da se barem pokuša natjerati da sustav profunkcionira.

I da bešćutnici vise. Figurativno, naravno.

ČETVRTAK Ekipa

Ako oko ičega u splitskoj politici postoji konsenzus, onda je provjereno da se svi slažu oko Razvojne agencije RaST u dojmu da tih nekoliko mladih ljudi radi sjajan posao. Baš ovog tjedna, recimo, objavljeno je da u Split dolazi još 4,5 milijuna kuna za projekt Četiri palme, koji je sjajan sam po sebi, no o tome drugom prilikom…

Elem, oko ove agencije svi se slažu, a rijetki je javno hvale, što je zapravo dobar znak. Kad bi jedna politička opcija izrekla par dobrih riječi, barem jedna ili dvije bi krenule u napad. Čisto reda radi.

Pa ćemo mi to kazati: lijepo molimo, čuvajte, njegujte i zalijevajte ovu ekipu, radi se o jednoj od najboljih stvari koje su se dogodile ovom gradu. Pa ne moramo rasturiti baš sve što valja.

PETAK Potkornjak

Iz Banovine je slavodobitno objavljeno da potkornjaka na Marjanu skoro pa više i nema.

Zli jezici kazat će da je to očekivano kad skoro pa više nema ni šume i da je sve moglo ići brže da se umjesto neselektivne sječe koristio napalm, ali dobro, uzet ćemo ovo povod za tračak optimizma.

Ako nam se (opet) nešto ne laže.

SUBOTA Povratak

Mila majko, evo nam ga opet.

Roberta Pauletića.

Bivši novinar s kojim se povezuju neke od najnenovinarskijih epizoda s početka devedesetih, pomoćnik ministra turizma koji je imao u najmanju ruku neobične stavove prema strancima koji posjećuju Hrvatsku, nesuđeni kandidat za gradonačelnika koji je ciljao 'i na glasove ljevičara'  - a sada nije desničar samo zato što 'desnica zapravo ne postoji', čovjek koji je prije tri godine objavio 'definitivno zbogom politici'…

…sada, logično, ponovno ulazi u politiku, i to u jatu Miroslava Škore. Lijepo su se našli.

NEDJELJA Dramica

A u samom HDZ-u, koliko god to oni krili, traje bespoštedni rat za saborske fotelje i kako to obično biva, puno je više guzica nego stolica.

U nadjačavanju svih tih sanadera, maroevića, mihanovića i škorića bit će zanimljivo ispratiti kako će se sutra rasplesti mini-drama oko jednog od splitskih mjesta na listi za izbore, na koje u isto vrijeme pucaju i Andro Krstulović Opara i njegova zamjenica Jelena Hrgović Tomaš. 

Ako se nas pita - a ne pita, Plenković će to presjeći - zlatni padobran ipak bismo dodijelili sadašnjem gradonačelniku: nekako nam se čini da bi se savršeno uklopio u ono okruženje. 

A tek protokol, mmmmm…