PONEDJELJAK Kreteni
Smiješna je bila davna trampa Ministarstva pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt sa Željkom Kerumom, kada je poduzetnik dobio nekretninu na deset puta boljoj i potentnijoj lokaciji, vjenčaonu koja već godinama solidno radi kao hotel, u zamjenu za nefunkcionalnu, ali zaštićenu robnu kuću 'Standa'.
Još smješnija je bila 'rekonstrukcija' iste te Stande: k'o fol i zbog papira su je odlučili obnoviti, a zapravo srušiti do temelja i izgraditi iznova.
Bez parkinga, od sudaca i stranaka valjda se očekivalo da se teleportiraju na ročišta.
Kad je napokon sazrela spoznaja da će novi novcati sud ipak biti pretijesan za smjestiti sve što u njega treba smjestiti, lagano smo se već počeli hvatati za stomak.
A kada je Ministarstvo pravosuđa prošlog tjedna odlučilo na ovoj zgradi dozidati još jedan kat bez papira i tako postati ni manje ni više nego bespravni graditelj, nema druge nego valjati se od smijeha.
Znali smo da nas vode ordinarni kreteni, ali očito uvijek postoji nešto dublje od samoga dna.
Sreća da novi splitski sud plaćaju Norvežani: neka malo vide kako se radi na lepršavom i razigranom Balkanu.
UTORAK Škartoc
Profesor Dejan Kružić, odvjetnik Kruno Peronja i bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara trojac je koji je, sada je gotovo potpuno izvjesno, spasio Split od bankrota.
Kružić zato što je godinama inzistirao na raščišćavanju svinjarija oko Spaladiuma, Peronja zato što je maestralno odvozio sudski proces u kojemu se postotak uspješnosti ne kreće iznad jedan posto, a Krstulović Opara jer ga je u tome podržavao snažno - ali, što je još važnije, i iskreno.
'Split neće biti ničiji bankomat', izjava je koju smo jako dobro zapamtili.
Dvije austrijske banke naumile su od grada naplatiti desetke milijuna eura kredita koje su plasirale privatnim tvrtkama - jer, rekli smo, Balkan je ovo i valjda računaju da mogu - a u tome su imale svesrdnu podršku domaćih, neobično susretljivih snaga. Od bivšeg gradonačelnika Ivana Kureta koji je u tajnosti potpisivao anekse ugovora o Spaladiumu, preko Željka Keruma koji je bio potpuno nezainteresiran - a i dan danas daje u najmanju ruku neobične izjave i razbacuje se gradskim milijunima - do Ive Baldasara koji je na Gradskom vijeću pokušao progurati odluku o preuzimanju tuđih dugova. Imali smo ludu sreću da je već tada bio Pale sam na svijetu, bez stranke i suradnika, pa mu to nije prošlo.
Tu su dakako i čuveni arbitri, trojica redom renomiranih pravnih stručnjaka - profesor Pravnog fakulteta u Splitu Dragan Bolanča, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Davor Babić i sudac Vrhovnog suda Igor Periša - koji su jednim potezom pera gradu pokušali natovariti 650 milijuna kuna bez da su se potrudili i proučiti dokumentaciju do kraja. I zbog kojih se Split punih pet godina poteže po sudovima, sve do prošlotjedne pravomoćne presude koja je njihovu arbitražnu odluku de facto proglasila svinjarijom.
Presude koja za Split predstavlja spas, za neke ljude zadovoljštinu, a za neke bogme i sramotu. Zbog Spaladiuma trojac Kružić-Peronja-Krstulović Opara mirno i ponosno može šetati gradom, ali puno više je onih koji bi, barem iz pristojnosti, sa sobom uvijek morali imati škartoc za na glavu.
SRIJEDA Bahatost
Premijer Andrej Plenković, uvjerili smo se ovog tjedna, elementarne pristojnosti nema baš u izobilju.
Doći u Split prvi put nakon lokalnih izbora i upadljivo zaobići novog gradonačelnika Ivicu Puljka, pa makar i za kurtoazni susret s nogu, poražavajuća je demonstracija bahatosti na osobnom i prezira na kolektivnom nivou. Prema cijelom jednom gradu, drugom najvećem u državi.
Nije da nismo znali da je HDZ-ovcima njihova partija uglavnom iznad svega, ali evo, još jednom ćemo zabilježiti.
ČETVRTAK Korektnost
Nova gradska vlast - koja se još uvijek nije uspjela ni barem privremeno sastaviti do kraja jer Most očekivano zateže i diže živce ostalima - pohvalila se da je u tri tjedna uspjela uštedjeti milijun kuna. Preciznije, da su 'uspjeli spriječiti nepotrebno trošenje' baš tog iznosa.
Tehnički, sve je točno: ugostiteljima i trgovcima koji su koristili javne površine premda za to nisu imali ugovore zavrnuli su ruku i objasnili da ugovore neće imati sve dok ne plate ono što su koristili neregularno. I to je pošteno.
A drugi dio ušteda odnosi se na Damira Karamana, donedavno sveprisutnog Kerumovog kućnog menadžera koji je cijelo proteklo desetljeće bio solidno prištekan na gradski proračun i obilate javne potpore svojim privatnim manifestacijama. Nećemo tako lako zaboraviti da je cijeli gradski proračun za ovu godinu usvojen tek kada je prošao amandman o 300 tisuća kuna za Karamanov 'Dan sporta', kako li se to već zvalo.
Elem, Puljak i ekipa kažu da su 'prestali financirati događanja u organizaciji privatnika i time zatvorili rupe kroz koje je dosad odlazio novac iz proračuna', što je samo djelomično točno. Bili bi precizniji da su rekli da je Karaman podnio zahtjev za 200 tisuća kuna za svoju 'fan zonu' i da su ga odbili, umjesto da stvaraju dojam da su u posljednji tren spriječili već dogovoreno curenje love.
Preciznost je ovdje važna, kao i politička korektnost prema prethodnicima: kada Puljak maše projektom novog vrtića na Pujankama, zbilja bi bio red da naglasi da ga on nije izmislio, nego naslijedio.
Neobično je da ne vidi kako bi mu to zapravo bio plus.
PETAK Direktori
A kako će se Puljak postaviti prema direktorima u gradskim tvrtkama bit će također vrlo zanimljivo promatrati. S jedne strane, nema sumnje da se uglavnom radi o stranačkim kadrovima, ali s druge nema spora da je ogroman dio njih radio u najmanju ruku solidan, ako ne i odličan posao.
'Promet' je saniran i sređen, 'Vodovod' upravo investira milijarde, 'Split parking' već godinama je barem tri koraka ispred gradske administracije, 'Čistoća' upravo odrađuje famozno temeljito čišćenje grada i najmanje je kriva što ne postoji kompostana, sortirnica ili dovoljan broj reciklažnih dvorišta i zelenih otoka, a 'Parkovi i nasadi' preuzeli su valjda najvrući krumpir u gradu. Pazare i peškarije.
I nitko neće moći raditi normalno ako Banovina ne stane iza njih, ali baš sto posto.
Eto im test.
SUBOTA Košarka
Dvadeset dvije godine, sedam mjeseci i dva dana prošlo je od posljednje utakmice hrvatske košarkaške reprezentacije u Splitu, koja je u jednoj od dvije hrvatske košarkaške prijestolnice bila domaćin tek dva puta koncem devedesetih.
Košarkaški savez uspio je u bezobrazluku nadmašiti čak i HNS, koliko god to izgledalo nemoguće.
Predolimpijski turnir u Spaladiumu doima se kao simboličan pokušaj iskupljenja, no situaciju treba pratiti dalje. Još uvijek stoji mogućnost da ćemo reprezentaciju ponovno gledati tamo negdje na zimu 2044. godine. Tko živ, tko mrtav.
NEDJELJA Vruja
Organizatori nedjeljnog prosvjeda protiv devastatora jednog prirodnog fenomena, okupatora državne imovine i vječnog predsjedničkog batlera Stipe Latkovića zapravo su jednim jedinim izrazom vjerno dočarali što se već desetljećima stvara na pola puta između Piska i Brela.
Imamo SAO Vruju, kriminalnu republiku u kojoj zakoni ne vrijede i država ne postoji.
A nakon prosvjeda samo jedan scenarij je moguć: oslobodilačka akcija. I ona će se dogoditi prije ili kasnije, neovisno o osiguračima koje Latković ima u sistemu. Od zadnjeg ćate pa sve do Pantovčaka.
Naprosto mora.
Za Vruju se ne bojimo - trebat će malo vremena, ali priroda će sve to uzeti natrag. Mora.