Blaženi pokojni Zvone Puljić

PONEDJELJAK Vizija

Četiri milijuna kuna otići će na šminkanje trga ispred kazališta, projekta koji će usamljeno stajati na pustoj listi predizbornih aduta Ive Baldasara. Koliko se može razabrati iz skandalozno loših simulacija koje su preko Facebooka puštene u javnost - jer bi svako ozbiljno i pristojno predstavljanje logično za sobom povuklo i propitkivanje - asfaltnu ledinu u centru grada upristojit će se s par stotina kvadrata kamena, četiri stabla, nekoliko neobičnih klupa i poprilično bizarnom fontanicom. I da, spomenikom Gaji Bulatu koji će se nalaziti točno na putu pješacima.

Tri osnovna pitanja postavljaju se: prvo, je li nam ovo potrebno? Odgovor je jest, kratko i jasno.

Drugo, je li poštovana očekivana procedura? Naravno da nije: trg će se urediti bez urbanističko-arhitektonskog natječaja i samo po principima javne nabave, kao da se radi o kupnji dvije vreće krumpira, a ne intervenciji u supervrijedan javni prostor.

I treće, vrijedili baš četiri milijuna kuna? Nemamo pojma.

S vremena na vrijeme požalimo za pokojnim gradonačelnikom Zvonimirom Puljićem, jednim od najozbiljnijih ljudi koji su proteklih desetljeća vodili ovaj grad: već samo zato što je u jednoj noći uspio poskidati sve reklame u gradskoj jezgri, te inzistiranjem na arhitektonskim natječajima čak i za privatne projekte - što je rezultiralo nekim sjajnim rješenjima - izdigao se visoko iznad sumornog splitskog prosjeka. 

UTORAK Vječni Buljo

Kad smo se već vratili desetak godina u prošlost, vrijedi zabilježiti da su ovog tjedna iz zaborava iskočila dva lika koja su posredno skuhala kašu istom tom Zvoni Puljiću, odnosno zamijenili ga na pola mandata znatno krotkijim i susretljivijim Ivanom Kuretom.

Da, Buljo i Sanader: prijateljstvo koje nikada nije bilo javno deklarirano, kao ono između bivšeg premijera i arhitekta Jerka Rošina, ali je uvijek ga se moglo naslutiti u pozadini.

To, naravno, nije nikakav krimen, jer Juroslav Buljubašić sasvim je dobar i sa Stipom Mesićem, i s Vesnom Pusić, i s Ivom Josipovićem, i s Mladenom Bajićem...

Ovog tjedna Buljo je Sanadera počastio boravkom na brodu koji košta sto tisuća eura tjedno i nakon početnog muljanja to ipak javno priznao. I neka je: lijepo je vidjeti da ljubav svladava sve prepreke.

Odnosno, valjda je tako i valjda je prekrasan poklon rezultat čisto osobne privrženosti, a ne nekakva nova Buljina investicija u ljude...

SRIJEDA Nema nevinih

Ministar pokojne vlade Lovre Kuščević navratio je u Split i objavio da će se trakavica oko bespravne gradnje na Marjanu završiti očekivano: stambeni objekti izgrađeni do 2011. godine proglasit će se tradicijskom gradnjom i potom legalizirati.

U priči u kojoj nevinih nema - jer treba dobro odvagnuti između zaštite građana koji na Marjanu žive i čuvanja pluća grada, između bespravnog bezobrazluka s jedne i administrativnog nasilja s druge strane - zaista se najlogičnije čini podvući crtu. Ostaviti ljude a zaštititi granice Marjana, za što su se de facto zalagale sve strane koje oko toga ratuju već godinama.

Pa je i očekivano da na to napokon pristane ministar bez ovlasti, kao garancija da ćemo se svi skupa još pošteno načekati.

ČETVRTAK Svete krave

Splitski taksisti mirno i kulturno su prosvjedovali ispred Banovine, ali onda sasvim jasno objavili da 'ubuduće ne odgovaraju za svoje ponašanje' i da 'ne znaju što će sutra biti'. Mašala, valjda bismo mi trebali odgovarati za njihovo ponašanje.

A već idućeg jutra na aerodromu je napadnut vozač Ubera.  

Došlo je vrijeme da se zaključi ta beskrajna taksi-saga, kojoj su kumovali svi: od nejasnih zakona, preko gradske vlasti koja tolerira kaos i stotine različitih prijevoznika, pa do samih taksista koji su u velikom broju itekako lovili u mutnom i koristili situaciju i vlastiti monopol.

Da su bili pametniji, organiziraniji i manje uljuljani u svom udobnom sicu, odnosno da su razmišljali o budućnosti, ne bi ih iznenadila pojava koja se u normalnom svijetu naziva slobodnim tržištem. Kako to nisu bili u stanju napraviti, sada neka se bore cijenama i uslugom - kao i svaki normalan ugostitelj, prodavač sladoleda ili trgovac.

Nema više svetih krava.

PETAK Produciranje

Župana Zlatka Ževrnju očito je silno pogodila optužba iz Imotskog, i to od njegovog vlastitog stranačkog kolege Ante Đuzela, da se prema tom gradu ponaša maćehinski. Toliko da je ponovno dobio cijelu stranicu u novinama na kojoj se producirao ispod naslova 'Nikome nismo maćeha', i to uz dirljivu fotografiju na kojoj u lakiranim cipelama i košulji nešto kao čeprka na friškom nasadu vinove loze.

Podsjetilo nas je na onu prošlogodišnju fazu, kada se na dnevnoj bazi izvještavalo koliko je župan maslina pobrao.

A kad već nikome nije maćeha, mogao bi Ževrnja barem kurtoazno pokazati zanimanje za problem javnog prijevoza, pitanje koje muči barem pola županije kojoj je na čelu. Dok se autobusi prema Zagori samozapaljuju, a linije ukidaju, čak i Split prisiljen je umjesto novih kupovati one koji su prešli 900 tisuća kilometara.

A Zlatko Ževrnja ustrajno šuti.

SUBOTA Izranjaju...

Andro Krstulović Opara, predsjedničin savjetnik koji se nedavno proslavio automatskim prenošenjem njenog blesavog statusa o orjunašima i mrziteljima Hrvatske, na spektakularan je način konačno izašao iz ormara i objavio da će se kandidirati za gradonačelnika.

Za uvod, HDZ ga je odlučio gurnuti u Sabor s visokog drugog mjesta na listi.

Treba biti pošten i kazati da je Opara vjerojatno najbolje što splitski HDZ ima i ozbiljan kandidat za voditi Split, pa će biti zanimljivo promatrati kako će proći u srazu s konkurentima - Baldasarom kod Bandića, Marijanom Puljak kod sebe same ili zasad amorfne SDP-ove mase koja još uvijek nema ni ideje kako i s kime nastupiti na izborima idućeg proljeća.

NEDJELJA Karma

Pomoćnik ministra prometa Goran Šarin zaputio se prema Splitu na akciju Lučke kapetanije, ali je debelo zakasnio jer je zapeo u gužvi u Kaštelima.

Nije puno, ali čovjeka veseli.