PREGLED TJEDNA: Čemu služi nadzor?

PONEDJELJAK Natječaj

U Splitsko-dalmatinskoj županiji napokon su proveli natječaj i imenovali pročelnike, umjesto 'vršitelja dužnosti' koji su protuzakonito godinama radili taj posao - valjda kako bi vječno bili na kratkoj uzici i smjenjivi kada se kakav šef, zvao se on recimo Boban, Sanader ili možda mladi Mihanović, digne na lijevu nogu.

Raspisali su natječaj i to je bilo otprilike sve što su učinili u skladu sa zakonom - a svaki idući korak je, rekli bismo, bio rubno zakonit, ako ne i više od toga. Jer - da budemo jednostavni - natječaj je evidentno namješten baš za sadašnje vršitelje dužnosti.

Posebno je sladak primjer Željka Primorca, nekadašnjeg HDZ-ovca i današnjeg DP-ovca, za kojega je čak izmišljen poseban resor kako bi se ispunilo davno dano koalicijsko obećanje i napokon ga se smjestilo na poziciju u skladu s njegovim ambicijama. 

Plus, tu je još mjesto predsjednika Upravnog vijeća Županijske uprave za ceste kao kanal za dodatnu sitnu zaradu, pa će Primorcu valjda biti dosta za neko vrijeme.

UTORAK Škorić

Ta ista Županijska uprava za ceste, koju vodi Petar Škorić dok je spomenutom povjesničaru iz Vrgorca Željku Primorcu povjereno Upravno vijeće, teško se izblamirala u Trogiru.

Što je svakako manji problem u odnosu na milijunsku štetu koju je nanijela tom gradu jer 700 metara glavne gradske ceste umjesto pola godine obnavlja, evo, već skoro pa godinu ipo dana. 

Pri čemu se kraj ovog posla još uvijek ni ne naslućuje jer je svih sedam (brojkom: 7!) postavljenih rokova bezobrazno probijeno. 'Znate li vi kad će završit rat u Ukrajini?', neviđeno je bahat odgovor direktora 'Cestara' Joze Rake, kao da ga se pitalo kada će izgraditi međunarodnu svemirsku stanicu a ne kada će privesti kraju radove na tih bijednih par stotina metara ceste.

Škorića to očito također ne zabrinjava, baš ovog tjedna službenim autom ŽUC-a bio je na nekakvom zavičajnom druženju u Duvnu.

Sezona u Trogiru je velikim dijelom bila poremećena, mnogi privatni poslovi su propali, a bilo je čak i ugroženo zdravlje građana i turista - no ništa od toga nije dovoljno da svjedočimo barem nečijoj odgovornosti.

Škorića koji vodi ovu županijsku ustanovu, Primorca koji ga barem formalno postavlja i smjenjuje, Rakinog 'Cestara' čija je aljkavost već ušla u legendu.

Tako je to kad imaš uvijek istu, vječnu vlast koja se baš nikoga ne boji.

SRIJEDA Nadzor

Direktor 'Čistoće' Ivica Karoglan, rekli smo, također se ničega ne boji - a nije jasno je li unatoč svim problemima i kontinuiranom fijasku u vođenju ove gradske tvrtke nesmjenjiv zato što ima ozbiljno zaleđe, ili zato što u gradskoj vlasti vlada sasvim ozbiljna deluzija o rezultatima njegova rada.

U rješavanju ove dileme pomogao je stanoviti Sandro Sović, koji se čudesnim spletom okolnosti obreo na čelu Nadzornog odbora 'Čistoće': u doba kada i grad i ova firma ozbiljno stenju i kašljucaju, kada se građani opravdano bune zbog evidentnih problema u osnovnom pražnjenju kontejnera i održavanju čistoće na ulicama, kada po izlasku iz zgrade treba ozbiljno obratiti pažnju da ne zapneš na kakvu odbačenu fotelju ili bojler, kada se direktor tvrtke posred svega toga nalazi na višetjednom godišnjem odmoru, što nam kaže predsjednik Nadzornog odbora?

'Ne vidimo nikakvih problema ni zastoja u poslovanju i radu Uprave, rade odlično, napravljeni su iskoraci u samom poslovanju i jasan napredak u samom zbrinjavanju otpada preko polupodzemnih spremnika te nabavke biostabilizatora.'

Ili:

'Zbrinjavanje otpada je živi organizam koji treba usklađivati s trenutnom situacijom, jasno vam je da turizam i povećana populacija donose svoje probleme. Moram naglasiti kako se Uprava dobro nosi s tim izazovima, i to kažem kao građanin Splita, ne kao predsjednik Nadzornog odbora', reći će Sović za Slobodnu Dalmaciju. Mašala.

Doživjeli smo da nas prave blesavim pored zdravih očiju, ali rijetko kada je to otišlo u ovakav ekstrem.

ČETVRTAK Performans

Splitski HDZ-ovci su nakon dugih mjeseci mozganja, a bogme i nakon nekoliko pokušaja koji su se kretali u spektru od besmislenih do bizarnih, napokon spoznali da su čistoća i 'Čistoća' slaba Puljkova točka.

Pa su organizirali prigodni performans skupljanja krupnog otpada po kvartovima - a ima ga nažalost gdje god se okreneš, pogotovo otkad su u gradskoj tvrtki odlučili da će ga zaobilaziti čak i na dane kada u tim istim kvartovima skupljaju isti taj krupni otpad.

Kako to s HDZ-ovcima obično biva, performansi im loše stoje: ne znaš je li bizarniji izrežirani video na kojemu sami sebe prikazuju kao snagatore, ili završetak akcije dan kasnije, kada su se na reciklažnom dvorištu pojavili u uredno ispeglanim bijelim košuljama pa teatralno iskrcali ta dva-tri kauča. Jednostavno im ne pristaje teški fizički posao, jebiga.

Ali da su napokon uboli pravu temu savršenu za početak predizborne kampanje - jesu, nema što.

PETAK Požar

Dok smo se zabavljali svakodnevicom, padine Mosora i Peruna - koje zbilja jesu dio Splita jednako kao Marjan, Riva i Žnjan - sedam godina nakon onog katastrofalnog požara ponovno su izgorjele.

Što je bilo potpuno očekivano: umjesto 'akcijskih planova' koji su se tada zazivali i najavljivali, umjesto bilo kakvog smislenog poteza koji bi spriječio nove katastrofe i umjesto osnovne građanske odgovornosti prema vlastitom okolišu, pa čak i fizičkoj sigurnosti, gledali smo sve suprotno.

Splitske vrleti državi nisu ni u primozgu, pa da eventualno sredi vlasničko stanje na njima, probije i uredi protupožarne puteve, možda i potakne kakav projekt oživljavanja davno krvavo izgrađenih i desetljećima zapuštenih vrtova, maslinika i vinograda. 

Grad Split se također nije pretrgao, dapače, od te 2017. godine nismo zabilježili ama baš nijednu suvislu ideju ili barem misao iz Banovine na ovu temu. Sad će graditi vatrogasni dom u Žrnovnici, valjda kako bismo se bolje prilagodili posljedicama, a ne uzrocima katastrofa koje nas pogađaju u neobično pravilnim intervalima.

No u cijelom lancu neodgovornosti, nebrige, aljkavosti i divljaštva svakako su najgori građani, u ovom slučaju vlasnici zemljišta - poput sugrađana u urbanim dijelovima grada naviklih živjeti u vlastitom krupnom otpadu, njima su škovace također postale neka vrsta prirodnog staništa. Zatrpavaju svoja dvorišta, vrtove i polja svime i svačime, puštaju da hrpetine smeća zarastu u travu i makiju, pa se čudom čude kad sve plane s jednom iskrom i jednim daškom malo jačeg vjetra.

Nismo samo u prosjeku divljiji nego prije stotinjak godina - nego smo očito i puno gluplji.

SUBOTA Tunel

Dvadesetak oporbenih političara i vlasnika zemljišta u Kaštelima možda nisu glupi, ali prosvjed protiv probijanja tunela Kozjak im je - pa, reći ćemo, sve samo ne bistar.

Em se o projektu razgovara već desetljećima, em se već cijelo jedno desetljeće on nalazi i u službenim planovima, em su godine potrošene na javne rasprave i izdavanje različitih dozvola, em zapravo nema nijednog suvislog argumenta zašto se tunel ne bi probio i zašto Split - a onda i Kaštela skupa s njim - ne bi konačno dobio još jedan ulaz i izlaz s autoceste.

Kao šlag na tortu bizarnog prosvjeda protiv projekta koji se već realizira stigao je Miro Bulj sa svojim kompanjonima iz Mosta, koji nije propustio priliku za  ukazati se pred kamerama. Pred njima, naime, može reći što god hoće: kako je prije koju godinu ultimativno tražio probijanje tunela kroz Kozjak da bi se osigurao opstanak stanovnika Dalmatinske zagore, tako je danas spreman vlastitim tijelom stati na put bagerima jer je tunel Kozjak 'kriminalni projekt u privatnom Sanaderovom interesu'.

Navikli smo na njegov folklor, ali čak i Bulj bi valjda trebao imati neku granicu.

NEDJELJA Odmor

Sudeći po količini političkih obračuna na Facebooku, predizborna kampanja zbilja nam je pred vratima. Trebat će to izdržati.

Od ove kolumne stoga će se i autor, i njeni čitatelji, psihički i fizički odmoriti neko vrijeme. Koji tjedan.