Čikotić ima dobre ideje. Nije on kriv što smo kolektivno poglupili

PONEDJELJAK Batine

Napalo nesretnog Petra Škorića. Grafitima. U Getu, tamo gdje je mural posvećen Jugoplastici preživio jedva desetak dana.

Zašto baš tamo i zašto baš njega? Nemamo pojma, spominju se nekakvi prasci i naše, državno vime.

Ali pala nam je na pamet ona narodna: neka šamara. Ako mi ne znamo, on zna zašto.

UTORAK Kriteriji

Za razliku od njega, gradski vijećnik Ante Čikotić zbilja zaslužuje palac gore - ako ništa, onda zato što uporno inzistira na pametnim idejama, koliko god one izgledale dosadno, zamorno i štreberski. 

Nije on kriv što su se cijelom gradu srozali kriteriji, pa sada ne možemo ni zamisliti da nas vodi kakav inženjer. 

Jedna takva ideja jest i ona o solarima na Karepovcu i na svim gradskim školama, o električnim autobusima, o besplatnom gradskom prijevozu i tako to, za što posljednjih tjedana sustavno pokušava zainteresirati javnost i Banovinu. Uglavnom, korisno i zgodno - ali dosadno i utopijski, pa nitko ozbiljno ne trza.

Jer, eto, došli smo u fazu da nam i prosjek predstavlja vrhunsko postignuće. Oni koji žele nešto više, neka to zadrže za sebe.

SRIJEDA Jedan papir

Često nam na pamet pada čuvena 'vertikala' do Zagreba, navodni čarobni štapić HDZ-a za rješavanje svih splitskih problema. U društvu zasnovanom na vezama, poznanstvima, rodijaštvu i partijskom pogodovanju to zvuči kao zgodan i logičan alat.

Problem je samo što su nas u Splitu već tko zna koji mandat zaredom zapali najnesposobniji od najnesposobnijih.

Dosta je, recimo, baciti oko na Zentu: tamo je već pet godina na snazi potpun o bezvlašće u kojemu je nekoliko osoba preuzelo lučicu, mlati lovu na crno, maltretira sportaše, uništava okoliš, nanosi sramotu cijelom gradu i efektno se ruga zakonima.

I nema nikoga da to zaustavi. Pa čak ni Ministarstva mora, koje je po obećanjima važnih splitskih HDZ-ovaca poput Domagoja Maroevića još odavno ovdje trebalo intervenirati. 

Eto kakvi su, ni jedan jedini papir iz Zagreba ne uspijevaju iskamčiti. Mašala.

ČETVRTAK Inkubator

…što nije čudno kad znamo da se ni samo sa sobom često ne mogu dogovoriti.

Recimo oko Tehnološkog inkubatora u Spinutu, jednog nesumnjivo kvalitetnog projekta za kojega je Sveučilište 'na mišiće' izvuklo lovu iz europskih fondova tamo prije nekoliko godina, kada nismo imali ni gradonačelnika ni proračun.

Današnji gradonačelnikov savjetnik Krešo Budiša vodio je cijelu priču s tolikim žarom da se do današnjeg dana zaboravio maknuti s mjesta direktora, kako je obećao prije pola godine. A gradonačelnik se toliko požurio proslijediti mu tri milijuna kuna koji odjednom nedostaju - kako i zašto, nije nam objašnjeno - pa je uspio učiniti čak i početničku grešku u koracima tako što je stavio točku na Gradsko vijeće sedam dana prije nego što je to smio.

S ovakvom ažurnosti, dobro da je u ovom gradu ostao kamen na kamenu.

PETAK Funky ruganje

…a u takvoj situaciji, logično je da se sa Splitom ruga tko god može i tko god hoće.

Poput stanovitog Marija Kovačevića, vlasnika tvrtke 'Funky bar', koji u najmu ima tri gradska prostora nasred Bačvica za koja već petu godinu zaredom ne plaća najam.

Jednostavno ne plaća, a i dalje ih koristi.

Nećemo se zamarati pravnim finesama cijelog slučaja, pa tako ni presudom donesenom ovog tjedna nakon koje će sve očito ostati na istome. Jer gospodin može činiti ono što mu se hoće.

U civiliziranoj sredini osjetljivoj na javni interes, odavno bi se na njega sručila koordinirana ruka pravne države i s Bačvica bi izletio naglavce. Mi samo možemo kukati i zgražati se.

SUBOTA Paranoja

'Bit će objavljeno ako je dužnost objaviti', ključna je rečenica koju je ovog tjedna, komentirajući sav jad i bijedu oko Marjana, izgovorio gradonačelnik Andro Krstulović Opara.

U toj rečenici zapravo je sažeto sve: ono što oporba i mediji zahtijevaju već mjesecima, ono zbog čega su vijećnici Uvodić i Čikotić ovog tjedna doslovno hodočastili u Banovinu, ono što zanima DORH i USKOK, ono što cijelo vrijeme sanacije park šume izgleda mutno i nelogično. Gradonačelnik će objaviti samo ono što mu je objaviti dužnost.

I to samo ako ga se natjera.

U cijeloj priči oko Marjana ovo je najtužniji detalj: čak i ako prihvatimo da nije postojala svjesna namjera uništavanja simbola grada, te čak i ako u tom poslu nisu učinjeni dramatični propusti - u što nam je po svim dostupnim informacijama zasad zaista teško povjerovati - ostaje istina da se gradska vlast svim silama trudi zatajiti podatke koji u normalnim okolnostima naprosto moraju biti javni.

Tužnijom od toga može biti samo dijagnoza da motiv nije zločestoća ili kriminal, nego obična paranoja. Tko će ga komu uvaliti.

U političkom smislu, naravno.

NEDJELJA Doček

Klapa Intrade, Tomislav Bralić i Jelena Rozga.

Program i izvođači na dočeku Nove godine očito su prilagođeni kolektivnom ukusu i manjku bilo kakvih ambicija, a možda i organizatoru koji je pretplaćen na manifestacije ovog tipa.

Teški hrvatski prosjek, ako i to.