PREGLED TJEDNA: Cirkus konačno pred nosom Banovine

PONEDJELJAK Siromah

Mora se priznati, nije mu baš lako: em što je morao platiti vez na Zapadnoj obali, koju i dalje smatra gotovo pa svojim vlasništvom, em što je te večeri ondje 'parkirao' jedan od najmanjih brodova, što je vjerojatno primio kao zvučnu pljusku svome egu, em što se sve to događalo ispred ruine od hotela Marjan kao simbola njegovih skršenih snova i ambicija.

I još su se tu našli nekakvi Englezi, pa ga stali zajebavati. 

Željko Kerum ovaj put je napunio novinske stupce samo zato što je Željko Kerum. Dobro, možda i zato što je dosta glasan, pa se prepao dva engleska psa koja su lajala na njega i zvao svog čuvara Juru Šundova, koji je onda alarmirao policiju. Pa su svi skupa zaradili prekršajne prijave.

A čovjek je u osnovi u pravu: zašto bi uopće pristao maknuti se s uredno plaćenog veza samo zato što se pojavila veća i skuplja jahta? I tko to uopće ima pravo tražiti od njega?

Šteta samo što nam se bivši gradonačelnik nije vodio sličnim principima dok je bio na vlasti, recimo kada je na Prvoj vodi na Marjanu naumio graditi restoran i praktički oteti šumu i plažu siromašnijim sugrađanima. Tada mu je novac pokretao svijet, danas se čini nekako prizemljenijim...

UTORAK Šatorijada

Puna dva mjeseca Banovini pod nosom rađa se novo šatorsko naselje. Ilegalno, naravno.

Dva mjeseca u bašti Zvončac, iznajmljenoj od Marine Wallner, Renata Sopek nešto prčka i preuređuje, dograđuje i ziđa, a gradski oci zajedno s konzervatorima i građevinskim inspekcijama sustavno se prave blesavi. Jednom su nešto promrljali oko dozvola i suglasnosti, ali u suštini su zatvorili oči na neimarski ho-ruk pothvat, očito puštajući Sopek da barem pri kraju sezone zgrabi nešto love.

Ona i njen Sergej Bijelić dva puta su upozoreni da prestanu graditi, ali svejedno su dalje tukli lovu u monstruozne čelične šatore u koje su, evo, upravo ovih dana montirali kičaste staklene lustere, prozirne ograde i dizajnerske plastične stolice. Znak zabrane radova su, naravno, brzo skinuli i otvorili novu birtiju.

I tek sada, kada je projekt došao do kraja, u Banovini su pali na dupe i shvatili da su namagarčeni i da je 'efekt iznenađenja' kojeg su Sopek i Bijelić spremali za svoje goste nekim čudom zahvatio i njih. Mašala.

I sad ćemo opet slušati red natezanja, red žalopojki i gledati kako će se obje strane koprcati sve do legalizacije čistog bezobrazluka. Ponavljamo, pod nosom cijele gradske uprave.

A opet, kad su dozvolili onu sramotu od Žnjana i besprizornu okupaciju cijelog jednog dijela grada, očito izgubljenog u nepovrat, zašto bi trenirali strogoću na Zvončacu?

Kad je cirkus, neka je do kraja.

SRIJEDA Proradili

Spektakularno najavljivani i mjesecima uvježbavani i opremani Baldasarovi prometni redari pokazali su prve znakove života. U općem kaosu koji vlada na gradskim cestama - gdje desne trake zajedno s autobusnim stanicama služe za parkiranje, a pješački prijelazi, zelene površine i prometni znakovi mahom kao zgodna kulisa - oni su se okomili na vozače skutera i motora.

To je, naravno, najjednostavnije: šetuckati se u krugu sto metara oko palače i lijepiti upozorenja i kazne.

A to što bi zdravom logikom situacija trebala biti upravo obrnuta - pa bi se valjda trebalo poticati korištenje manjih, bržih i praktičnijih prometnih sredstava koja ne stvaraju gužve i probleme u parkiranju - lekcija je koju će, izgleda, naši novi redari tek morati svladati.

A i gradskim ocima bi trebalo objasniti dvije - tri stvari. Recimo, da je za skoro petnaest tisuća skutera i motora registriranih na području grada onih dvjestotinjak uređenih mjesta za parkiranje veća šteta nego korist.

Dajte, ljudi, pa trgnite se konačno.

ČETVRTAK Stručnjaci

Kako se i predviđalo, olupine 'Krka' i 'Orebić' nasukane na Prvoj vodi i 'Vranjic' koji je doplutao do Čiova prije punih šest mjeseci dočekale su ljeto, a bogme se ni jesen više ne čini nevjerojatnim scenarijem. I malo tko se oko toga još uzbuđuje, samo je ministar Hajdaš Dončić opet nešto navratio u Split i otkrio da su problem hipoteke na brodovima, koje je upisala Lučka uprava. A upravo ona zadužena je za uklanjanje, kad već bankrotirana 'Splitska plovidba' neće i ne može.

I eto, sjetili su se da prvo treba maknuti hipoteke.

Sreća da su Amerikanci odustali od bušenja u Jadranu: kad vidimo koliko nam treba za maknuti tri ruzinava broda s najljepšeg dijela obale, strah nas je i pomisliti šta bi se dogodilo da negdje ozbiljno procuri nafta...

PETAK Di su pare?

Kažu da je pravda spora, ali dostižna, ali to je obična floskula koja u stvarnom životu najčešće bude potpuno besmislena i neupotrebljiva.

To da je bivši Hajdukov direktor Vedran Rožić osuđen na deset mjeseci zatvora, i to za samo mali dio optužbi koje su mu se stavljale na teret, možda bi nam značilo barem nešto da se stvar nije otezala na sudu skoro dvadeset godina i da nam sve to skupa nije počelo lagano ići na živce. I još se sada pojavi sudac koji objašnjava da je baš protok vremena 'olakotna okolnost', a Rožiću i - eto, potpuno nevinom - Ivanu Buljanu oda priznanje da su se držali kao 'prava gospoda'.

Čestitamo, gospodo!

Ipak, bivšeg direktora i vječito uglednog člana HDZ-a pozivamo da ostane gospodin do kraja. Sada neka objasni gdje je sto tisuća maraka koje nije stavio u Hajdukovu kasu, a mogao bi bogme vratiti i onih 250 tisuća kuna koje je posudio privatnim firmama iako je bilo očito da ih nikada neće vratiti.

Di su pare?

SUBOTA Para vrti

Kad su iz Banovine spektakularno objavili da 'iseljavaju političke stranke iz centra grada', naivno smo povjerovali da to stvarno misle napraviti. Naravno, ispao je šipak: za 'političke' prostore na natječaju koji su raspisali mogu se prijaviti samo - političke stranke, pa ispada da će doći samo do preslagivanja po kojemu će do izražaja doći debljina stranačke blagajne.

Tako je i za udruge: udomit će se one koje najviše plate, bez obzira na njihovu povijest, aktivnost, zasluge, broj zaposlenih ili program.

Kad je o gradskim prostorima riječ, jedini princip kojim se Baldasar vodi je lova. Ništa više.

NEDJELJA Lijepa priča

Barem jedna lijepa priča: jedan bivši učenik MIOC-a završio je studij u Americi i nakon petnaest godina se sa stilom vratio u rodni grad. Otvorio je podružnicu svoje tvrtke HR Cloud, zaposlio mlade stručnjake i studente pa umjesto informatičara u inozemstvo izvozi software.

I nije napravio ništa zbog nostalgije, nego mu je nakon Kalifornije, Vijetnama i Bjelorusije to bio logičan razvojni korak.

Čestitamo, majstore.