PREGLED TJEDNA: Čudesna karijera mlađahnog Ante Mihanovića
Tek je u ranim tridesetima, a već je napravio turneju po svim većim javnim tvrtkama i ustanovama. Od ovog tjedna HDZ mu je dao u ruke i splitsku bolnicu
PONEDJELJAK Čovjek i spomenik
Redovito ukazanje Željka Keruma, koji nam se koncem travnja uvijek nacrta na Zapadnoj obali pored kamene ploče u koju je dao uklesati vlastito ime, s vremenskim odmakom postaje čak zabavno. Što ga rjeđe gledamo, to nam je simpatičniji - odnosno, manje nesimpatičan.
Pogotovo uzmemo li u obzir što je uslijedilo nakon njegovog mandata.
Na stranu činjenica da obilježavanje godišnjice izgradnje Zapadne obale izgleda sve grotesknije što vrijeme više odmiče - pogotovo jer su u nju nenamjenski sasuti milijuni kuna koji su trebali riješiti problem Karepovca i spasiti cijeli istočni dio grada - ipak treba zabilježiti da se Kerum ima čime pohvaliti.
U tri godine nakon njega nismo dobili ni Karepovac, ni neku novu obalu, a bogme u proračunu nismo ni ušparali lovu za kakav novi projekt. Dapače.
Od lošega uvijek može gore.
UTORAK Greška u koracima
No Ivo Baldasar ozbiljno nam se namjerio na još jedan mandat - pa makar i preko SDP-a u kojemu samo gledaju kako ga skratiti za glavu.
Ovog tjedna službeno je predao svoju kandidaturu u samoj stranci, kao da vjeruje da će mu opet upaliti onaj isti manevar otprije četiri godine, kada je iznenadio šefa Milanovića i doveo ga pred svršen čin.
Međutim, po svemu sudeći se preračunao: ostavio je rok od mjesec dana kako bi se našao kakav Branko Grčić koji bi mu se suprotstavio, a u stvarnosti je dao dovoljno vremena kako bi Zagreb rasturio splitski ogranak njegove stranke. Što je, kako izgleda, neminovno.
Baldasar nas je zato barem usrećio izjavom godine: 'Možda ja više naginjem idealizmu, nego pragmatizmu u politici'.
Slatko.
SRIJEDA Bugarska veza
Na gradonačelnikovom stvarnom poslu eto jedne bizarnosti: pred kraj svog službovanja u Banovini konačno je javno priznao da mu jednostavno ne ide s povlačenjem love iz europskih fondova.
Godinama nas je najprije uvjeravao da se pisanje europskih projekata 'ne isplati', potom je tvrdio da se deseci gradskih službenika obučavaju i pripremaju baš za taj posao, da bi sada kapitulirao i u pomoć pozvao stručnjake iz - Bugarske. Mašala.
ČETVRTAK Ževrnjin manevar
Problema nema oko Baldasarove plaće, kao ni ionako solidnih primanja njegovih zamjenika Aide Batarelo i Gorana Kovačevića: oni su pune dvije ipo godine primali otprilike tisuću ipo kuna više nego što su smjeli, pa su pali na dupe kad su im revizori otkrili taj podatak.
Normalan čovjek jednostavno ne može pojmiti da su to činili namjerno; prije će biti da je nesposobnost njih i onih pet stotina ljudi u Banovini, koje skupo plaćamo iz svog džepa, dosegla bizarne razmjere.
Župan Zlatko Ževrnja pokazao se puno spretnijim i promućurnijim: kad je donesena odluka o smanjenju plaća na lokalnoj razini, on je bezobrazno progurao odluku kojom je koeficijente sebi i svojim zamjenicima fiksirao. Drugim riječima, pokrio se papirima i danas nema problema poput kolege mu Baldasara.
PETAK Nostalgija
Kad smo kod HDZ-a, poprilično je slatko danas gledati obračune između 'Tominih' i 'Vasinih' kadrova. Podsjećaju na slavne dane kada su se međusobno klali 'sanaderovci' i 'pašalićevci' - doduše, čini se da su slične podjele ostale sve do danas - samo što se rat vodi u rukavicama.
Što je i logično: prije petnaestak godina HDZ je bio u opoziciji pa su se dvije struje borile za goli opstanak, dok danas ratuju za položaje, poslove i privilegije.
Na našoj splitskoj razini sukob je personificiran u Zlatku Ževrnji i Anti Sanaderu, dvojcu koji se čupa i za županijski HDZ i za pozicije u vrhu stranke. Pobjednik nosi sve - mada, nama promatračima sa strane zbilja nije jasno kakva je uopće razlika između njih...
SUBOTA Čudo
...ali nam je zato sasvim jasno kako se razvija karijera mlađahnog Ante Mihanovića, tajnika županijskog HDZ-a i desne ruke Ante Sanadera. Jednom riječju: čudesno.
Mladić je gotovo od malih nogu pretplaćen na lijepe pozicije u javnom sektoru, u kojemu sigurno brodi i ne obazire se na činjenicu da je postao sinonim za političko kadroviranje. Nema čega se taj nije uhvatio: od Jadroplova, preko Lučke uprave, do Županijskih ljekarni. A tek je u ranim tridesetima; ulazak u stranačku mladež još u pubertetu pokazao se kao sasvim lijepa investicija.
I eto Mihanovića ovih dana na još jednoj čuki, postavljen je za predsjednika upravnog vijeća splitske bolnice. Čestitamo.
Da bi stvar bila sasvim jasna i da bi i najgluplji građani izgubili iluzije da će nam se zdravstvo depolitizirati, dometnimo da će mu društvo praviti gradski vijećnik HDZ-a Tomislav Prljević, koji je i inače također na javnim jaslama - zaposlen u Županijskoj razvojnoj agenciji.
Valjda će nam ubuduće malo manje pametovati o kadrovskoj politici i kriterijima stručnosti.
NEDJELJA Povratak
Slobodna Dalmacija ovog tjedna konačno se vratila iz osmogodišnjeg egzila u Dugopolju, u međuvremenu osakaćena za svoju tiskaru, trafike, gotovo sva dopisništva i ozbiljan komad tiraže.
Čupanje novine iz njenog grada tada se objašnjavalo odlaskom u 'budućnost novinarstva', pa sada nema druge nego kolegama poželjeti sretan povratak doma, u (bolju) prošlost.
Kakva je, takva je - ali i dalje je naša.
