PREGLED TJEDNA: Direktor koji je ostao častan

PONEDJELJAK Neimar

Zbilja je nezgodno kampanju za gradonačelnika započeti busanjem u prsa i naglašavanjem podatka da dolaziš iz Varoša, ako znaš - a valjda zna, nije čovjek blesav - da za sobom vučeš stigmu bespravnog graditelja upravo iz Varoša.

A eto, baš to dogodilo se Zoranu Đogašu, kandidatu HDZ-a koji se hvali da nije HDZ-ovac.

I ne, ovdje se ne radi o predizbornom izmišljanju afera: o Đogaševim vratolomijama oko nekakve terase u Sinovčićevoj novine su pisale prije punih petnaest godina, dok je čovjek još bio anonimac i bavio se znanošću spavanja. 

No od HDZ-ovog izbora kandidata koji očito ima poteškoća sa zakonom još je fascinantniji kasniji slijed događanja: Zoran Đogaš valjda je jedini od stotina tisuća hrvatskih bespravnih graditelja koji nije uspio legalizirati svoj pothvat. Nesretnik je, čini se, pogrešno čitao zakon i nije razumio koji su mu dokumenti potrebni, pa mu je zahtjev odbijen.

Zvuči kao solidna referenca za ulazak u Banovinu.

UTORAK Milijuni

A ondje, u Banovini, održana je posljednja seansa Gradskog vijeća u ovom sastavu. U spektakularnom stilu - svi zajedno, i oni koji su došli i oni koji su bojkotirali - oštetili su vlastiti grad za nekoliko desetaka milijuna kuna. Mašala.

Scenarij je zapravo bio sličan lanjskom, samo su uloge zamijenjene: ovaj put kvorum su umjesto Puljaka srušili HDZ i Kerum. A žrtva je ostala ista, one nesretne garaže koje nikako da se počnu graditi.

A bili smo tako blizu.

Uzaludno je sada objašnjavati da je ugovor već bio na stolu i da smo dvije nove i pet saniranih starih garaža mogli dobiti za šezdesetak milijuna kuna, po starim cijenama, a da će nas sada to stajati barem upola više. Blesavo je ponavljati da je banka bila spremna dati predratnu kamatu od 0,82 posto, koju vjerojatno više nećemo moći dobiti još godinama. Sumorna je i spoznaja da će se cijeli proces otegnuti još najmanje godinu dana i da ćemo skupo platiti ovo jeftino politikantstvo.

U koga god upremo prstom nećemo pogriješiti jer se HDZ doista mogao pojaviti na sjednici 'kako bi se donijele odluke važne za grad', baš tako su donedavno opravdavali svoje izbjegavanje davanja ostavki. Mogle su i kerumlije pokazati zrnce odgovornosti i ne tjerati inat. Tamara Visković možda se mogla uskladiti s kolegama oko termina vlastite ostavke, a bogme je i Goran Kotur za tih nekoliko desetaka milijuna kuna valjda mogao došepati do Banovine i biti odlučujuća, šesnaesta ruka. Makar i online.

A Puljci i ostali su, sada na poziciji vlasti, valjda napokon shvatili kako je bijedno izgledao njihov lanjski manevar rušenja kvoruma.

Problem je da nas sve njihove predstave sada vidljivo koštaju i vremena i živaca, bogme i love.

SRIJEDA Ostavka

Direktor 'Split parkinga' Marko Bartulić na ovu je svinjariju reagirao ljudski i časno: čovjek je podnio ostavku.

Zapravo je čudo koliko je izdržao.

Skoro pet godina Bartulić gura projekt novih garaža i izborio se sa svima: s arhitektima s kojima je pronašao zajednički jezik, s kotarima i građanima koji tradicionalno uvijek nešto zanovijetaju, s građevinarima koji kompliciraju i uvijek pohlepnim bankarima, pa čak i s neumoljivom administracijom koja ga je kočila i partijskim kadrovima koji su ga opstruirali. Kad je sve riješio i kada je trebalo zakopati prvu lopatu, nogu mu je podmetnulo Gradsko vijeće - u kojemu, ironično, sjede stranke i ljudi koji se grlato zalažu upravo za gradnju novih garaža.

I opet će ih obećavati baš ovih dana, samo čekajmo da krene kampanja.

ČETVRTAK Most

U kampanju za gradonačelnika kreće i Josip Markotić iz Mosta, gradski vijećnik stranke koja je u Splitu pokazala nešto drugačije lice od onoga kojega svakodnevno demonstriraju u Saboru. Preciznije, podsjeća na onaj Most iz samih njegovih početaka kada je ideologija bila negdje u zapećku - zlobnici će reći, dobro skrivena - a naglasak je bio na, recimo to tako, normalnim i životnim temama.

Njihov splitski eksperiment traje već nekoliko godina i zasad pokazuje solidne rezultate čak i kada je Ante Čikotić - izumitelj termina 'komunalna ideologija - netragom nestao. Mala ekipa vrijedno radi i uspjela je de facto biti na vlasti, a opet ostati dovoljno prepoznatljiva i imati realne šanse za ući u Gradsko vijeće. Markotićeva kandidatura za gradonačelnika zapravo ima funkciju dotegliti što više glasova za listu i ako nas pitate, to su i zaslužili.

PETAK Hotel

Stoljeće ipo nakon otvaranja i osam godina od početka beskonačne sudske trakavice, ključ u bravu stavlja 'Bellevue' - hotel koji je svojim interijerom toliko zaostao u vremenu i prostoru da je baš zbog toga postao trendovski. 

Zajedno s njim i kavana s najljepšom i najsunčanijom terasom na svijetu.

Ne treba upasti u zamku pasatizma i naricati nad boljom prošlošću, ali činjenica je da se igra oko Bellevuea mogla odviti drugačije i da ga nismo morali satrati do kraja kako bi nakon stopedeset godina krenuo potpuno ispočetka.

Jebiga.

SUBOTA Sajam

'Croatia Boat Show' je, recimo, u zadnjih dvadeset i kusur godina stvorio sasvim pristojnu tradiciju i lijepo se stopio s gradom, pa više nema čak ni grintanja kada nam se na nekoliko dana komadić Rive otme i zagradi.

Jer Split u tom tjednu izgleda baš svjetski. 

Ovogodišnji Blagaićev sajam održao se u nešto oskudnijem izdanju u odnosu na ranije i dakako da nije ni sjena onoga otprije petnaestak godina, kada je Bog hodao po zemlji - ali je zato emitirao dobre vibracije i opuštenu, gotovo pa prijateljsku atmosferu.

Ili smo u ove dvije godine korone potpuno poludjeli, pa se zaželjeli čak i sajma brodova?

NEDJELJA Amaterizam

Prvomajskog uranka i fešte na Marjanu ljudi su se definitivno zaželjeli i to se vidjelo od ranog jutra.

Nikoga nije iznenadilo osim same organizatore koji kao da su se trudili iživcirati svakoga tko se uspeo na vrh Marjana: ako se nisi htio gurati za grah, bio si osuđen na jedan mali štand s uštipcima ispred kojega se čekalo satima, a vrlo slično je bilo i s osvježenjem. Kad bolje promisliš, pola ljudi je provelo valjda pola dana stojeći u redu i dok je došlo vrijeme za koncert, iživciralo se i otišlo ručati u grad.

U ovom gradu, čini nam se, amaterizam nekako uvijek prevlada.