PONEDJELJAK Totalni turizam
Zanimljivo istraživanje naručila je, platila i objavila Županija: radi se o studiji koja je analizirala bujajući turizam i službeno došla do zaključaka koje golim okom sve češće možemo vidjeti. Ljeti smo puni k'o šipak i ako ozbiljno ne poradimo na infrastrukturi, od vode, struje i otpada do cesta i parkinga, već za godinu ili dvije dogodit će nam se potpuni i konačni kolaps. Ugasit ćemo se.
Stvar je više ili manje jednaka na cijeloj obali, ali Split je opet poseban: to je jedini grad u kojemu je službeno izmjeren i 'početni stupanj netolerancije', što znači da je građanima već sasvim vidljivo dojadilo gužvanje na svakom koraku, bezobrazan rast cijena, manjak komoda i višak svakodnevnih problema. Radi se o procesu koji se sasvim normalan i uobičajen u svjetskim gradovima koji su pali kao žrtve totalnog turizma, pa se sada bore za protiv odumiranja vlastite duše i za povratak gradskosti.
Da, Split kao Barcelona. Puno prije svih.
Nitko normalan načelno nema ništa protiv turizma, ali bogme ima pravo živcirati se kada od toga osobno nema ništa, pa barem u obliku pristojnije ulice, jednostavnijeg parkinga, uređenijeg zelenila i dojma da sustav oko njega u stanju normalno funkcionirati.
UTORAK Ruganje
Jedna od osoba kojoj u opisu posla stoji gradnja infrastrukture, ministar prometa Oleg Butković, nakon skoro tri godine u fotelji i bez vidljivih rezultata na terenu - dapače rekli bismo da je svojim zakonima samo izazva dodatni nered - ponovno se ukazao u Splitu. Ovaj put nije se bavio obećanjima, nego nas zajedno s još jednim sudionikom okruglog stola napravio kolektivnim budalama.
Butkoviću, jednom u nizu ministara iza kojeg također evidentno neće ostati ni jedan jedini metar splitske obilaznice, gužve u gradu već su pomalo postale simpatične jer navodno dokazuju da nam je dobro. A horde taksista koje su sa strane nahrupile u Split i začepile ga, mahom se na cesti ponašajući poput divljaka, također mu nisu problem. Normalno, kad ih je on osobno poslao.
Korak dalje otišao je veleuvaženi prometni stručnjak Željko Marušić, koji je osim pohvala gužvama apelirao na domoroce da 'shvate da žive od turizma i prilagode mu se'.
Mašala. Još malo pa će nam metnuti trake oko ruke i humano nas iseliti iz vlastitog grada.
SRIJEDA Ruganje (2)
Kad smo kod pravljenja budalama, tjedan dana nakon divljačkog probijanja fasade usred Marmontove ulice i ho-ruk uređenja mjenjačnice u improviziranom prozoru, oglasili su se veseli neimari iz opatijske tvrtke 'Auro Domus'. Nešto petljaju oko sličnog slučaja u Supetru, gdje su mimo znanja gradske vlasti ovih dana postavili kiosk, ali o Splitu od njih ni riječi.
Ili znaju da su u krivu, pa šute, ili su svjesni da im ovdje nitko neće ništa.
ČETVRTAK Di su pare?
Ispod radara prošao je izvještaj Državne revizije o poslovanju splitske bolnice, što je i razumljivo jer u njemu nema puno novosti. Brojke su dosta sumorne i otkrivaju dugove, minuse i gubitke - kao i inače i kao u ostalim hrvatskim bolnicama.
Jednog detalja ipak smo se uspjeli prisjetiti: prije manje od dvije godine tadašnji ravnatelj Ivo Jurić proveo je vlastitu reviziju i podnio kaznenu prijavu jer je otkrio krađu sasvim solidnih razmjera. Nestalo je nekoliko medicinskih aparata, endoskopska oprema i jedan stari RCP uređaj, nešto je rashodovano, plaćali su se servisi za opremu koja ne postoji, a noge je dobilo čak i nekoliko kompjutera i umjetničkih slika.
Ako do današnjeg dana čekamo odgovor na pitanje tko nas je pokrao za oko 800 tisuća kuna, zašto bismo se uopće čudili gubicima…
PETAK Loptice i asfalt
Izvisili smo za polufinale Davis Cupa, s tri puta više para na račun nečega što se predstavlja kao Hrvatski teniski savez izigran je dogovor i susret je prebačen u Zadar. U Banovini kažu da se nisu željeli ni cjenkati, ni rasipati novcem.
Ako tako mora biti, u redu. Apeliramo da se tih milijun kuna, koliko je u originalu planirano potrošiti, prebaci recimo u komunalu. Sto ili dvjesto metara novog asfalta sasvim sigurno na nas će djelovati blagotvornije nego napucavanje loptica na Žnjanu.
Naravno, pod uvjetom da novi asfalt uopće negdje ugledamo.
SUBOTA Isprika
Počelo je, dakle, Splitsko ljeto, šezdeset i četvrto po redu. Na ovom mjestu skrušeno se moramo ispričati i kazalištu, i gradskoj upravi, jer smo prošlog tjedna zagrintali zbog 'trotjedne okupacije Peristila': ne, čini se da je ove godine to ipak izvedeno s velikom dozom mjere i da su u Banovini pazili kako bi se komod i građana i gostiju minimalno narušio.
Ovo koliko zauzimanje Peristila traje po svemu sudeći je minimum minimuma i zbog ogromne tradicije jednostavno moramo istrpiti.
Potpuno drugi par postola je stanje u samom kazalištu i Splitskom ljetu, institucijama koje su de facto obezglavljene još od prošlogodišnjeg sramotnog poništenja natječaja za intendanta samo zato što jedini kandidat nije bio po volji politike; bilo bi sjajno kada bi se i prema ovom problemu odnosilo jednako pažljivo, obzirno i odgovorno.
NEDJELJA Ambicija
Po kriteriju povlačenja europskog novca, Splitsko-dalmatinska županija popela se na treće mjesto u državi s 25 milijuna kuna u prošloj godini, odnosno prosječno 15 milijuna u zadnjih pet godina.
Kakve su tek ostale županije, procijenite sami.