PREGLED TJEDNA: Drama na svim frontovima

PONEDJELJAK Ruka više

Kolju se i dalje, bez rukavica. Sami sa sobom.

Nakon dosta sramotnog odbijanja Tamare Visković i inzistiranja na nekom anonimnom gimnazijskom profesoru kao budućem ravnatelju Zlatnih vrata, što se izjalovilo isključivo zahvaljujući pokazivanju mišića malih koalicijskih partnera koji nastoje demonstrirati prčevitost, HDZ-ovci sada ratuju u nešto finijim nijansama.

Među vlastitim frakcijama.

Još odavno bilo je jasno da Petar Škorić za ravnateljicu želi instalirati Danijelu Ćukušić, rukometnu trenericu koja je zgodno taman skupila pet godina iskustva u struci, dok se lice Andre Krstulovića Opare ozarilo kada je čuo da je prijavu poslala Nansi Ivanišević.

Bivša ministrica prosvjete koja, kako se ispostavilo, ne zna čitati uvjete natječaja i ne zna priložiti vlastitu valjanu diplomu, pa je izbačena iz konkurencije.

I tako se izbor suzio tek na rukometnu trenericu, jer preostalih dvoje formalnih kandidata nitko nije ozbiljno ni razmotrio. Nitko iz politike, naravno: zaposlenici Zlatnih vrata vrlo su se jasno opredijelili za Helenu Petrinović i dali joj dva glasa, ali tko im je kriv što politika uvijek ima ruku više. Taman koliko joj treba.

UTORAK Manevar

Vrlo sličan proces odvijao se i kod odlučivanja o ovogodišnjim dobitnicima nagrade grada, samo što se on formalno obavio tajnim glasovanjem. HDZ u svakom slučaju ima većinu u Komisiji za javna priznanja, pa tim više strši njeno odbijanje gradonačelnikovog prijedloga da nagradu dobije legendarni HGSS-ovac Vinko Prizmić. I da umjesto njemu ona ode u ruke redatelju i profesionalnom antifašistu Anti Jelaski.

Kad bismo bili zločesti, rekli bismo da je dio HDZ-a vješto podmetnuo Andri Krstuloviću Opari, koji će na velikoj sceni i taman uoči europskih izbora morati prozboriti koju o antifašizmu i tako u očima tipičnog glasača ove stranke postati nepravovjeran, HDZ-ovac bez čvrstog certifikata.

Zgodna inovacija, mora se priznati. Nazvat ćemo je 'manevar Škorić'.

SRIJEDA Parada

Još više strši odluka da godišnju nagradu grada dobije izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, čovjek koji - svaka mu čast na rezultatu - sa Splitom nema ama baš nikakve veze. Dapače, u njegovom mandatu ista ta reprezentacija ovamo nije ni navratila, što samo plastično demonstrira  kakav svinjski odnos Hrvatski nogometni savez njeguje i prema Hajduku, i prema Splitu, i prema Dalmaciji.

Nagrada Daliću, jasno, klasičan je politički potez HDZ-a koji je potpuno preuzeo HNS i sada nastoji isforsirati pomirenje tobože zavađenog sjevera i juga Hrvatske pod egidom zajedništva, bez da se stvarno želi uhvatiti ukoštac s uzrocima višegodišnjeg šuma u odnosima: konstantnim omalovažavanjem, ponižavanjem i nanošenjem štete simbolu i Dalmacije i Hrvatske. Hajduku.

Što se, naravno, nije dogodilo iznebuha, dapače: rast moći Zdravka Mamića, Dinama i kriminalne klike oko njih, što svakako uključuje i Savez, konkretno je i materijalno koristio upravo tom HDZ-u. Nećemo se lagati.

Nagrada Daliću? Ma može, jednako kao i utakmica reprezentacije na Poljudu. Samo što to nije to - bez iskrene isprike i bez jasnih dokaza promjena u hrvatskom nogometu i oko njega, i jedan i drugi događaj ostat će ono što stvarno jesu. Isprazno, pa i besmisleno jednodnevno paradiranje.

Tko voli, nek' izvoli.

ČETVRTAK Drama

'Službenica Grada Splita od ovlaštene osobe u splitskom sudu neslužbeno je izvještena kako je Grad Split izgubio spor u korist dr. Nebojše Kneževića i drugih na TTTS-u. Ovakva odluka, ako je donesena, bila bi uistinu šokantna, bila bi presedan koji bi potvrdio svu nesreću privatizacije nakon osamostaljenja Republike Hrvatske.'

Doslovno ovako glasi početak dramatično intoniranog gradonačelnikovog priopćenja od četvrtka ujutro, kojim nas obavještava da je čuo za nekakvu sudsku presudu.

Priznajemo, ne pamtimo primjer da se gradonačelnik jednog grada na ovaj način službeno obraća iznoseći neslužbene informacije, no to je valjda njegova taktika za pojačati dojam i stvoriti nešto pritiska uoči ranije dogovorenog sastanka s premijerom Plenkovićem, za kojeg su nas pokušali uvjeriti da je hitno organiziran samo zbog ove drame.

Kako bilo, drama ipak jest: na naplatu nam stiže oko 150 milijuna kuna računa za ceste na TTTS-u, koje su Knežević i kompanjoni pokupovali početkom devedesetih u bizarnom postupku u kojemu je uopće i moguće kupiti jednu cestu.

Pustili su da se slučaj malo ukiseli, usput blokirali sve što se blokirati moglo - od provođenja vodovoda i kanalizacije za Žrnovnicu do struje za obližnje kuće i zgrade - i hop, eto ih u milijunima. Mašala. 

PETAK Presuda

U priči oko TTTS-a zbilja je pitanje kako su ceste završile u stečajnoj masi propalih tvrtki, kako je netko uspio kupiti njihovo pravo korištenja - a ne i vlasništvo - i kako se na koncu ipak uspio upisati kao njihov vlasnik. Čudesan, ali poznajući naše neredno ili planski upropašteno pravosuđe, nimalo neočekivan slučaj.

Ono što rastužuje, a bogme i izaziva bijes, jest spoznaja kakvi kilavi, neodlučni i pokvareni ljudi su nam vodili grad, kakav kolosalan uspjeh su uspjeli postići nadovezujući se jedan na drugoga u svome neznanju i nemaru. Šutke su se bavili jednokratnim tričarijama, PR-om i političkom kombinatorikom, a istovremeno potpuno zanemarili dugoročan interes grada i problem prebacivali najprije novoj garnituri, a onda i novim generacijama.

Kad je trebalo vrištati zbog pljačkaške privatizacije i stečajnih marifetluka, nije ih bilo. Kad je trebalo službeno reagirati barem pokušati poništiti sulude odluke, pravili su se blesavi. Kad je trebalo pregovarati, nisu to činili. Kad je trebalo barem nagoditi se, bojali su se.

Kad su trebali u naše ime postaviti Split kao gazdu, a ne pizdu, kukavički su šutjeli.

Ovakvih slučajeva bilo je, a po svemu sudeći bit će ih još. I ako nam grad zbilja blokiraju na 150 milijuna kuna, ako nestane love za plaće i normalan rad, barem zbog nekoga to će se isplatiti.

Zbog onih pravnika koji su nas uvjeravali da 'jako dobro stojimo', onih koji su izgubili valjda svaki sudski spor kojega su ikada vodili. A to ni matematički ne može biti tako vjerojatno.

Ili su glupi i nesposobni, ili do zla boga pokvareni.

SUBOTA Aneksi

Rekli smo da je slučajeva sličnih onih na TTTS-u bilo pregršt, a ne trebamo ići dalje od Lore: tamo će nas ruzinava armatura Spaladiuma vjerojatno vječno podsjećati na bivšeg gradonačelnika Ivana Kureta i njegove famozne 'anekse', sklopljene mimo znanja javnosti i tadašnjeg Gradskog vijeća. Previše komplicirano je to za detaljno objašnjavati, ali suština je zato vrlo jednostavna: ovim dokumentima Kuret je pogodovao stranim bankama i velikim građevinskim tvrtkama, pa nas de facto uvalio u probleme i spor od 70 milijuna eura koji nam također visi nad glavom.

Njegovi nasljednici u Banovini također se nisu iskazali u zaštiti interesa grada - ili su odugovlačili, ili otvoreno izbjegavali riješiti problem. Vrhunac je dosegnut kada u arbitražnom postupku oko Spaladiuma profesor Dejan Kružić, glavni pregovarač kod sklapanja ugovora, nije pozvan čak ni za svjedoka. Pa se čovjek odlučio za čin građanske odgovornosti: osobno je podnio tužbu i zatražio poništenje Kuretovih aneksa.

Pune dvije kasnije dočekali smo prvo ročište na Trgovačkom sudu, samo kako bismo doznali da se ono opet odgađa jer se po treći put mijenja sudac u ovom predmetu. 

Eto, tako to izgleda kad Split više nije autoritet čak ni na sudu u vlastitom gradu.

NEDJELJA Test

S vedrije strane, u grad nam stiže osam stotina stranih novinara koji će u iduća dva tjedna zabilježiti događaje oko svjetske premijere nove Škode i testirati automobil na cestama u gradu i okolici.

Želimo im svu sreću i siguran povratak u svoju domovinu.