Dugovi stižu svih, osim Juru Šundova

PONEDJELJAK Divljaštvo

Četiri mjeseca, točno toliko vremena proteklo je od otvaranja do zatvaranja jednog ilegalnog prozora i jedne ilegalne mjenjačnice u Marmontovoj ulici. U samom centru i pod nosom ama baš svim službama.

Četiri mjeseca trajala je pokazna vježba kako se od cijelog jednog grada može praviti budale i kako se može iskoristiti nemoć ili nerad institucija - a svejedno o čemu je riječ - da bi se lovilo u mutnom. Recept je pronađen: na početku ljeta krenite u divljački pothvat i dok se svi oni snađu - eto kraja sezone, eto para.

Doduše, moramo konstatirati da je kod probijanja bespravnog prozora u glavnoj gradskoj ulici ipak postignut stanoviti napredak; bespravno plakatiranje, recimo, trajalo je pune dvije godine i na njemu su neki drugi divljaci zgrnuli doslovno milijune kuna. Problem se ovih dana rješava prije svega zahvaljujući upornim i drskim aktivistima, odnosno njihovim sustavnim provokacijama i gerilskim akcijama. Hvala im na tome.

UTORAK Dugovi

Kerumovo carstvo žutih kesa napokon i službeno odlazi u povijest otvaranjem stečaja, i to nakon punih šest godina mrljavljenja oko predstečajne nagodbe, za koju je bilo jasno da neće uspjeti. Za to vrijeme, kako izgleda, velik dio imovine stare firme zgodno je promijenio vlasnika i prešao na druge tvrtke ili članove obitelji, pa će biti zanimljivo vidjeti jesu li na njoj ostale barem mrvice koje bi zadovoljile nesretnih 850 bivših dobavljača. Između ostalih i Grad Split, koji čeka svojih više od milijun kuna.

On se snašao, a tko se naplati, naplati.

SRIJEDA Tužbe

Jure Šundov mislio je da se dobro snašao kad su mu za vrijeme mandata u Banovini mimo plaće gradske firme isplaćivale još po par tisuća kuna mjesečno, a onda je stigao hladan tuš Povjerenstva za sukob interesa i mišljenje da mu te pare nisu pripadale. Sasvim pristojna svota se tu skupila.

Nije se Jure dao i nije mu palo na pamet vratiti lovu, pa su ga firme dale na sud. I pobijedile, barem 'Čistoća i 'Promet'.

Ovog tjedna ipak je stigla i jedna potpuno suprotna odluka: ne samo da Šundov ne mora vratiti 'Vodovodu' 53 tisuće kuna, nego ova firma mora platiti još deset tisuća kuna sudskih troškova. 

Kako, zašto su izgubili spor? Bilo bi zgodno da nam se objasni i da to učini, recimo, šefica pravne službe Radojka Jeločnik, inače Kerumova odvjetnica i vjenčana kuma Nevenke Bečić…

ČETVRTAK Štekat

Jedna zgodna presuda stigla je ovog tjedna i s Trgovačkog suda, koji je odlučio da zbog štekata na Rivi koji je usred ljeta doslovno otet njegovom koncesionaru - a zanimljivo, učinila je to ekipa iz prostora koji je donedavno također pripadao 'Kerum d.o.o.-u' - sada treba platiti pola milijuna kuna štete, plus kamate.

Dobro se sjećamo tog doba prije dvije godine, bezobrazne noćne akcije na glavnoj gradskoj šetnici i zapanjujuće ignorantskog odnosa gradskih komunalaca, koji su pored toga par mjeseci kasnije otimačima još i dodijelili gradsku površinu kako bi legalizirali svoj plijen. Sjećamo se da smo bili u dvojbi je li ekipa iz Banovine potpuno nenormalna, ili sudjeluje u kriminalu, pa zaključili da će u jednom i drugom slučaju račun za to platiti Splićani.

I evo, stiže vrijeme za to.

Slatka je reakcija bivšeg gradonačelnika Ive Baldasara i opravdavanje da je 'Grad bio potpuno nemoćan' jer se bojao sudova. Naravno, u pravilu tako to biva: kad treba štititi zajedničko, ništa se ne može. A kad se radi o vlastitom interesu, puno je lakše - recimo, kada isti taj Baldasar tužbom traži povratak na radno mjesto u nekakvoj državnoj agenciji.

Naravno da je dobio. I čestitamo mu na tome.

PETAK Pijanstvo

O nesretniku koji se nalokao rakije i viskija pa u gluho doba noći srušio spomenik Radi Končaru, da mu ovaj uzvratio tako što mu je slomio nogu, sve se valjda već napisalo i svi vicevi vjerojatno su odavno ispričani. Registrirat ćemo tek da su na pijano divljaštvo i grad i Grad reagirali primjereno, naprosto normalno.

Sve je na svome mjestu: Končar na Bačvicama, pijanac u bolnici.

SUBOTA Doček

Doček Nove godine organizirat će nam Damir Karaman, čovjek kojemu je to postalo gotovo pa običajno pravo - radio ga je i lani, za istu sumu od 450 tisuća kuna. Vijest je prigodno objavljena samo koji dan nakon što je Slobodna Dalmacija objavila zgodne skrivene detalje ljetošnje nogometne euforije: Karamanova udruga punih mjesec dana besplatno je koristila Đardin, a onda još i dobila dodatnih 120 tisuća kuna u kešu.

Stotinu i dvadeset tisuća naših kuna. I da cirkus bude potpun, još se i našla pod nekakvom istragom FIFA-e jer je neovlašteno koristio njen brend, logotip i maskotu. Mašala.

Tako izgleda punokrvno hrvatsko poduzetništvo: kad je na vlasti netko tvoj, prikopčaš se na javnu sisu tako da su uvijek 'jedini prijavljeni na natječaju', 'jedini s valjanom ponudom' ili uvijek iznova izmišljaš genijalne ideje koje se proglašava javnim interesom, pa onda logično dobivaju i solidne potpore. Gledanje utakmica, izbore ljepote, sushi festivale, šta god…

NEDJELJA Spas

Za kraj tjedna barem jedna lijepa vijest: ljetno kino na Bačvicama napokon je i službeno oduzeto privatnoj firmi koja ga je desetljećima koristila bez normalnog ugovora i na njemu okretala solidne pare. Vraćeno je u gradske ruke. 

Kultni kulturni prostor, rekli bismo, spašen je i od propadanja i od prostituiranja. Barem za neko vrijeme.