PONEDJELJAK Bećar
Lijepo je vidjeti da stečaj firme Željku Kerumu nije teško pao: uostalom, baš firma je ostala dužna ljudima, nije on. Za razliku od doba kada se hvalio da je baš on platio milijarde kuna PDV-a, zaposlio tisuće ljudi i kupio stotine nekretnina na 'prvoklasnim lokacijama'.
Fine su to nijanse, ne može svatko shvatiti.
Prošlog tjedna, obaviješteni smo, guštao je na proslavi Martinja u Požegi, ni manje ni više nego u društvu s kapetanom Tomislavom Horvatinčićem. Harmonikaši sviraju, lete novčanice od petsto eura, opće veselje.
Mašala. Tako se gušta.
UTORAK Penzioner
Kerumov nasljednik Ivo Baldasar također nema velikih problema. Iako je nakon isteka mandata još šest mjeseci primao gradonačelničku plaću, a onda otplovio u penziju, svejedno je tužio Agenciju za linijski obalni promet tražeći da ga se vrati na posao. Istu onu agenciju koja je samo zbog njega mijenjala vlastiti statut, kako gospodin u slučaju gubitka izbora ne bi završio na cesti.
Onu agenciju za koju je prije pet godina kazao: 'Ako postanem gradonačelnik, dat ću otkaz. Uvjeren sam da onima koji odlučuju tada neće biti teško pronaći novog čovjeka, u našem gradu ima mnoštvo školovanih i sposobnih ljudi za ovu dužnost'.
Stvar se meljala po sudovima i zasad dovukla do prvostupanjske presude u Baldasarovu korist, a on sam kaže da se na stari posao ne želi vratiti, nego samo želi da ga se 'obešteti za jedan iznos'.
Zašto je onda dizao uopće dizao tužbu, ako već nema nikakvih ambicija doli umirovljeničkih?
Odgovor je jednostavan: zato što može.
SRIJEDA Križ
Ispod radara prošao je natječaj za intendanta Gradskog kazališta mladih, institucije u kojoj već godinama traju nasrtaji različitih vladajućih struktura - na sreću, većinom bez uspjeha.
U najnovijem pokušaju prvi natječaj je poništen zbog formalnosti, no nebesa su se smilovala pa je na drugome otpao kandidat koji je po kuloarskim pričama bio kandidat glavnih gradskih stranačkih kadrovika.
Nesretnik, nije pronašao križ - pardon, nije predao urednu dokumentaciju…
ČETVRTAK Lovina
U međuvremenu, punih dvadeset i jedan mjesec traju patnje nesretnog vepra koji je navodno zalutao na Marjan, a isto toliko traje i strah da će pregaziti kakvog rekreativca ili dijete.
Ponavljamo, dvadeset i jedan mjesec. Još malo pa će marjanski Špiro umrijeti prirodnom smrću.
Ako je toliko vremena potrebno za ukloniti jednu divlju svinju iz samog centra grada, onda zaista nema smisla čuditi se nad komunalnim neredom, ili recimo katastrofalnim stanjem gradskih prometnica.
Tek ćemo izumiti luk i strijelu, koliko još treba čekati da evoluiramo do asfalta.
PETAK Pohvala
S vedrije strane, registrirat ćemo da je gradska uprava ove godine otvorila mogućnost da građani sami sudjeluju u kreiranju proračuna i predlože projekte koji bi se financirali zajedničkim novcem. Dobar je to potez, mada bi bilo zanimljivije da je ostavljena konkretna svota novca koja se mora (a ne samo 'može') iskoristiti za ovu svrhu.
Doduše, nije nam jasno zašto je projekt pokrenut kada je gradski proračun za iduću godinu već izrađen i spreman za usvajanje, no dobro: valjda će stranačka mladež pokriti formalni dio, da izgleda kako je uspio.
Registrirat ćemo i da je župan Blaženko Boban organizirao još jedan od svojih sastanaka sa svim gradonačelnicima i načelnicima u županiji o temama poput liječničkih specijalizacija, šumskog zemljišta, europskih fondova i tako to. Po svemu sudeći bilo je zbilja korisno, barem ako je suditi po zadovoljstvu svih, pa i nehadezeovskih sudionika.
Neobično, ali za pohvalu.
SUBOTA Pad
Ovog tjedna crno na bijelo dobili smo potvrdu da se Split smanjuje: u sedam godina izgubio je oko sedam tisuća stanovnika.
Doduše, statistika je varljiva: Solin, Kaštela i Podstrana, Klis i Dugopolje rastu i bujaju, pa bismo mogli reći i da se grad - širi.
Kako bilo, ne treba biti nobelovac za shvatiti da je problem u cijeni nekretnina i da stanovi POS-a - i to prije svega oni za najam - ne mogu biti potrebniji nego danas.
Barem ukoliko ne želimo i službeno postati grad-apartman.
NEDJELJA Kritika
Splitski događaj tjedna u tjednu obilježavanja vukovarske tragedije, osim tradicionalnog paljenja lumina i mimohoda Vukovarskom ulicom, svakako je bizarni obračun u Ekonomskoj školi: jednoj profesorici na pamet je pala humana ideja da školarcima iz tog grada ponudi organizirati izlet do Splita - kad već djeca iz cijele Hrvatske hrle u Vukovar besplatno, o trošku države.
A onda ju je njena ravnateljica prijavila Etičkom povjerenstvu 'zbog istupa u medijima'. I onda se čudimo što su hrvatski učenici doslovno među zadnjima na svijetu po sposobnosti kritičkog razmišljanja. Još su i dobri, kakvi su nam odrasli.