Foto-safari za turistima i HDZ-ovi epski promašaji

PONEDJELJAK Turizam

Glavna splitska ljetna zabava u sezoni 2023. postala je potjera za turistima, foto-safari u kojemu je glavni trofej snimka kakvog obnevidjelog Engleza ili zgažene Šveđanke. Pola grada virka kroz prozor ili čak baulja Getom u potrazi za mlađim punoljetnicima koji će olakšati mjehur u kakvom kantunu, ili će onemoćali od alkohola usnuti nasred ulice - a onda slijedi val zgražanja i zapomaganja, medijski tsunami i, jasno, prelijevanje priče u političku sferu. 

Hormonima prekrcani mladi turisti pojma nemaju kakve sve nevolje izazivaju u gradu kojega će se nekad u budućnosti mutno sjećati - jer kakva je to zabava kojoj se možeš prisjetiti svakog detalja, jel' - i u kojega su došli zato što su nudi sve ono što im treba: ljepotu i sigurnost, ugodan godišnji odmor i raskalašenu zabavu.

Nije da se nisu osjetili pozvanima.

Split je, naravno, u Hrvatskoj predvodnik svega dobroga i svega lošega, pa je problem neobuzdane europske mladosti upravo ovdje eskalirao premda se nipošto ne radi o endemskoj pojavi - dapače, svjedočanstva iz drugih jadranskih 'destinacija' govore o još drastičnijim i još divljijim ispadima. Šta ćeš kad smo zanimljivi, tiražni i klikabilni.

No sve to ima svoje granice i histerija je već na početku ljeta postala zamorna i skoro pa nepodnošljiva: da, ovog ljeta čini se kao da su brojne granice prijeđene mada nam podaci iz iskustva iz predkoronaškog doba podsjećaju da je situacija zapravo bila vrlo slična, ako ne i jednaka. 

Samo što smo tada tek počeli brojati ozbiljne novce i testirati dokle ide izdržljivost cijelog jednog grada. 

UTORAK Klubovi i Brazil

Usprkos kilometrima ispisanih tekstova i stotinama milijuna gigabajta prostora bespotrebno potrošenih na zdvajanje nad vlastitom sudbom kletom, kratkoročni problem ljetnog Splita zapravo se može svesti na jednu vrlo jednostavnu dijagnozu: kad se zatvori tih nekoliko noćnih klubova koji se zbilja neprimjereno nalaze u srcu povijesnog grada i kad se zabrane 'pub crawl' gluparije njegovim ulicama, turisti će poput mrava pronaći svoj put do 'Vanille', nekog 'Hemingwaya' ili kakvog drugog noćnog kluba izvan strogog centra grada, kojega bi promućurniji poduzetnici već danas trebali početi planirati. Nema tu velike filozofije i za to nisu potrebni ni strategija ni bilo kakvi drugi 'krovni' i uglavnom besmisleni i bespotrebni dokumenti koji nam prodaju pamet.

Razvoj turizma je, naravno, dugoročan posao koji rezultate daje tek godinama nakon što se sustavno počne raditi, a za to su prethodno potrebni i volja, i znanje, i alati. Kako je lijepo primijetio SDP-ovac Davor Matijević, koji kada se oslobodi politikantskih manevara vrlo solidno detektira probleme i predlaže smjer njihovog rješavanja, utjecaj Splita na vlastiti turizam danas je jednak njegovom utjecaju na cijenu kave u Brazilu.

Čista nula.

I kao puno puta do sada, tek kada naš grad pionirski prođe kalvariju koja s odmakom slijedi i   drugima, kada otkrijemo neke druge dosad nepoznate dimenzije, vlada će se na osnovu naših iskustava pozabaviti ovim problemom i ponuditi kakva-takva rješenja. Jer, u Zagrebu su trenutno otprilike na razini Splita iz 2017. ili 2018. godine.

Zanima ih samo brojanje love od turizma. I to uglavnom naše love.

SRIJEDA HDZ

I eto nam ovog tjedna splitskog HDZ-a koji je, čini se, odabrao neobičnu taktiku poklopca svakom loncu, pa proglasio projekt potrage za 'održivim turizmom'. Topničku pripremu odradili su njihovi vlastiti bojovnici na društvenim mrežama koji svakog pijanog Engleza na ulicama proglašavaju Puljkovim i Ivoševićevim podbačajem, a onda su se oni dali u navodno traženje sistemskih rješenja - organizirat će okrugle stolove, bistriti strategije i turističke politike, uglavnom politikantski laprdati još neko vrijeme.

U taktičkom smislu po svemu sudeći dramatično su pogriješili, nesvjesni da njihovo dolijevanje ulja na vatru uglavnom iritira građane: ako itko na temi turizma poljulja Puljka i Ivoševića, bit će to organizirana gerila iz centra grada koja ima svoju mrežu ćiribimbaša i grintavaca. Da je malo političke pameti, pričekali bi da ih ovi dokrajče i onda se slavodobitno pojavili za pokupiti vrhnje. No to je ipak samo HDZ-ova greška i problem.

Za ostatak grada puno je uvredljivije njihovo cinično prozivanje lokalne vlasti zbog onoga što joj sami ne daju poduzeti: klubovi u centru Splita otvoreni su i rade isključivo zahvaljujući odlukama više razina HDZ-ovih institucija, kafića na Žnjanu ovog ljeta nema upravo zahvaljujući uputama njihovog vlastitog ministarstva, država odobrava rad trafika s alkoholom, zajedno sa Županijom daje dozvole i kategorizacije i turističkim apartmanima i odobrava namjene ugostiteljima, odgovorna je za infrastrukturu koju zapostavlja, ubire golemi PDV bez vidljivih znakova bilo kakvog rikverca, uglavnom u ruci ima apsolutno sve alate do kažnjavanja pišanja i riganja po ulicama.

A na tim istim ulicama od početka sezone državna je policija - koje evidentno manjka jer, rekli smo, u Zagrebu su trenutno zabavljeni isključivo brojanjem naše love od turizma - ispisala tek tridesetak kazni. Gradski komunalni redari bili su više nego tri puta aktivniji.

A na koncu, epski fail HDZ-a jest uključivanje državnog tajnika za turizam Tonča Glavine u lokalne obračune: čovjek koji se po funkciji i formaciji treba brinuti za razvoj hrvatskog, pa valjda i splitskog turizma, svoje vrijeme i resurse troši na politiziranje o istome.

Kad se već spustio u bazu, bilo bi lijepo čuti od Glavine - a što si ti, kume, napravio za održivi razvoj turizma u Splitu?

ČETVRTAK Šaka

Bojan Ivošević ponovno je napadnut usred grada, ponovno zbog pravila ponašanja koja uporno pokušava zavesti i ponovno bez jasne - dapače, i bilo kakve osude ili solidarnosti od strane njegovih političkih suparnika. Mašala.

Dok je on provodio sate na policiji, gradska oporba je uglavnom trubila da je 'posvađan sa svima', pa još bezobrazno prigovarala da je ukidao štekate koje je trebao ukinuti. Valjda su htjeli reći da je zaslužio šaku u glavu, samo nisu imali muda razotkriti se do kraja.

Svaki put kad pomislimo da smo dotakli dno, netko nam pokuca odozdo. I svaki put kad se naivno ponadamo da je granica civiliziranosti i brige za javno dobro pomaknuta negdje u stranu, ona se brutalno ukaže posred političke scene.

PETAK Kredit

Gradska vlast je - opet, pionirski - dovela do kraja proces s moćnim EIB-om, europskom bankom koja je pandan našoj Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj: uspostavljen je proces kojega će s puno manje muke sada slijediti Zagreb, Osijek i Dubrovnik, koji također stoje u redu za povoljne kredite namijenjene razvojnim komunalnim projektima. 

U splitskom slučaju odobreno je 150 milijuna eura kredita, od kojih se u dvije i pol godine namjerava iskoristiti 71 milijun, uglavnom za gradnju vrtića i škola, uređenje Žnjana i dovršetak (europskih) projekata započetih u vrijeme prethodne HDZ-ove vlasti, poput Dračevca ili prometnog sustava grada.

No ništa od toga, a najmanje informiranost o temi, nije spriječila splitski HDZ da ponovno reagira ishitreno, prvoloptaški i, rekli bismo, krajnje neodgovorno prema vlastitom gradu. Čak su doslovno u roku od pet minuta objavili priglupo pitanje demonstrirajući neznanje o osnovama financija, a koje je glasilo: 'Gdje je nestalo 79 milijuna eura?'.

Već smo zaključili da im je politička taktika izvirivanja iz svake rupe krajnje neobična, no ona je u svakom slučaju sasvim legitimna. No ipak moramo primijetiti da je štrapanje prešlo u novu, višu dimenziju.

SUBOTA Projekti

O kreditu EIB-a raspravljat će se ovog tjedna na Gradskom vijeću i bit će to bez sumnje jedna vrlo kvalitetna predstava. Ondje će HDZ-ovci morati objasniti zašto su protiv zaduživanja kojega su prije samo nekoliko godina s vrlo sličnom namjenom i sami proveli, jednako kao što će i Puljak morati braniti ovaj potez premda je njegova vlastita supruga prije tih nekoliko godina bila žestoko protiv.

To je folklor na kojega smo se, nažalost, odavno naviknuli.

Ako ćemo o suštini, primijetit ćemo da u ovom slučaju Splitu prijeti samo jedna ozbiljna, na nesreću i poprilično realna opasnost - a to nije kredit, nego mogućnost da se planirani i dogovoreni projekti ne ostvare.

NEDJELJA Plakat

Dva skladno postavljena jezika na plakatu za ovogodišnje Splitsko ljeto proizvela su točno ono što su trebala proizvesti: razbila su kliše, podigla temperaturu, uznemirila nemaštoviti dio javnosti i izazvala zanimanje za teatar na čiji je spomen - katkad opravdano, katkad zbilja bez razloga - prva asocijacija uglavnom mrak i tufina.

Reakcijom je oduševio Mostov gradski vijećnik Josip Markotić kojega je jedan bezazleni, rekli bismo i ni po čemu previše originalan plakat, asocirao na 'golog intendanta s dildom na čelu i ministricu u tangama s bičem u ruci' - no dobro, maštanje je dozvoljeno svakome.

Neka malo strasti.