Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
PREGLED TJEDNA: Granatiranje oko Marjana
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

PREGLED TJEDNA: Granatiranje oko Marjana

Presice, blamaže, otkazi, tajni e-mailovi, blesave optužbe i dva ukradena službena mobitela. Sve u jednoj ustanovi

PONEDJELJAK Referendumi

Relativno nezapaženo prošlo je maratonsko, petosatno gostovanje dogradonačelnika Bojana Ivoševića na jednom podcastu, a još nezapaženije njegova najava da ćemo u svibnju - zajedno s kotarskim izborima - imati jedan veliki i cijeli niz malih gradskih referenduma. 

Kako bi se nezainteresirani ljudi potaknuli da se napokon zainteresiraju tko i kako vodi njihov kvart, ali vjerojatnije zato da gradska uprava sa sebe skine odgovornost za svaku moguće kontroverznu odluku.

Pa makar to značilo potpuno zaobilaženje struke, na koju se inače zaklinju.

Referendum o vraćanju Bajamontuše nekako bismo i progutali, makar je jasno da u današnjim društvenim okolnostima, urbanističkom kontekstu i suvremenom okruženju taj potez nema ama baš nikakvog smisla, izuzev eventualno zadovoljiti dosadnu grupicu pasatista koji tupe o tome već dulje od desetljeća. 

No dobro, kažemo, to bismo još i progutali - no najavu da će se po kvartovima odlučivati i o ozbiljnim urbanističkim pitanjima ne može se tumačiti drugačije nego kao čisti populizam i ozbiljnu glupost.

I zato što na kotarske izbore uglavnom izlazi mala ali odana vojska nekoliko partija, koje lako mogu izmanipulirati rezultatima. I zato što se, s obzirom na mali broj glasova, rezultati lako mogu kupiti sa sto ili dvjesto kuna po glavi birača. I zato što građani ipak nemaju osnovna predznanja o planiranju prostora, a u Splitu su često a priori protiv bilo kakve promjene i da se pitalo njih, vjerojatno ne bismo imali ni jedan jedini normalno uređen i funkcionalan gradski prostor. I zato što odnedavno imamo Urbanistički zavod koji bi se time trebao baviti.

Na koncu, i zato što imamo vlast čiji je to zadatak i odgovornost. Ako neće donositi odluke, kojeg će nam vraga uopće?

UTORAK Marjan

Kako se i očekivalo, puno toga u mandatu nove garniture u Banovini vrti se oko Marjana, predmeta ponekad čak i pretjerane fiksacije, sumanutog inzistiranja na često beznačajnim detaljima i zgodnog poligonima za vječne obračune. Nije ni čudo da gradonačelnik jedino za Marjan ima svog posebnog koordinatora Srđana Marinića, pored živog i zdravog ravnatelja Javne ustanove koji bi njome trebao upravljati samostalno.

A ne upravlja, pokazali su objavljeni e-mailovi u kojemu od savjetnika Marinića traži naloge čak i za raspored običnih, svakodnevnih poslova. Kako stvari stoje, gradskoj vlasti bilo bi jednostavnije da Marinića pošalje na kakvo ubrzano stjecanje diplome i napokon ostvari mokre snove, formalno zagospodari Marjanom, umjesto da nas iz dana u dan gnjave ovim igrokazom.

To, međutim, nije sve što se oko park šume događalo ovog tjedna, perje je letjelo na sve strane, pa ćemo samo taksativno nabrojati da se Marinić zajedno s Igorom Skokom - koji ima ambiciju biti Puljkov Vladimir Šeks, doduše u verziji za siromašne - poprilično izblamirao kada je organizirao konferenciju za novinare o kršu na Benama i kada ih je dožupan Stipe Čogelja solidno poklopio objasnivši da su ugovori koje traže zapravo već dostupni, a zapisnike koje čekaju već pune tri godine trebaju sastaviti gradski komunalni redari.

Javila se i jedna zaposlenica Javne ustanove kojoj neće biti produljen ugovor o radu i pokušala plasirati priču da je kriva zato što je - žena. Mašala.

A donedavni ravnatelj Javne ustanove Damir Grubšić kazneno je prijavljen jer je navodno mrknuo dva skupa službena mobitela, dok on tvrdi da ih je poklonio poslovnim partnerima. Samo, eto, ne može se sjetiti kojima.

Kažemo, na Marjanu trenutno svatko granatira svakoga, pa tko preživi…

SRIJEDA USKOK

Na granatiranje miriše i posjet istražitelja USKOK-a Banovini, gdje su pokupili svu dokumentaciju Oparinog projekta 'Moj zlatni Split' - u kojemu umirovljenici umjesto žive love dodatnu pomoć grada dobivaju na kreditnoj kartici, koju su prvih mjesec ili dva mogli koristiti isključivo u Tommyjevim dućanima.

A tek kad se o tome počelo ozbiljno govorkati u projekt su uključeni drugi trgovački lanci.

Slučaj po svemu sudeći spada u kategoriju rubnih - s jedne strane Grad po zakonu posluje samo s jednom bankom, a ovu našu Splitsku prije skoro deset godina odabralo je Gradsko vijeće, kao što je ono jednoglasno podržalo i projekt 'Moj zlatni Split'. 

A ona je, eto, odabrala Tommy.

S druge strane, zaista nije baš jasno zašto je svojim penzionerima Grad onemogućio da vlastite pare troše kako hoće - a ne u jednoj, dvije ili pet trgovina. I je li se barem u začetku projekta zaista radilo o pogodovanju velikoj banci i velikom trgovcu - doduše našima, splitskima, ali svejedno.

Za utjehu barem ostaje podatak da nitko nije spremio lovu u vlastiti privatni džep. Valjda.

ČETVRTAK Mužjak

Na splitskom sudu teško razočaranje: nakon što je Ivoševića tužio zbog izjave da je 'zloćudni tumor ovog grada', Kerum se nije udostojio ni pojaviti na ročištu.

A baš smo se veselili tom srazu, nečijem kvalitetnom puknuću.

'Smatra da je s obzirom na povijest njihovih odnosa, pametno odvojeno saslušati stranke, kako ne bi ponovno došlo do eskalacije i narušavanja odnosa', objasnio je njegov odvjetnik, dok se sam Kerum toga dana ležerno producirao na Facebooku sa svojim ribičkim pričama.

Šteta, kažemo, baš velika šteta. Po svemu sudeći izgubili smo 'alfa mužjaka koji riče', prepao se sresti na sudu 'pi*kicu koja kmeči i nariče'.

Ili se možda prepao sam sebe.

PETAK Šetnja

Kompletna vrhuška Banovine teatralno se prošetala od Srebrnih vrata do Istočne obale, od nanovo otkrivenog čudesnog istočnog zida Palače oslobođenog skalamerije pa do onog kaosa i kupusa u luci, mjesecima razrovane šetnice i divljih kioska zarobljenih u službenoj ogradi.

Potez je, mora se priznati, bio poprilično efektan, a poruka vrlo dobro artikulirana: evo kako izgleda kada na jednoj strani imaš konkretne ovlasti i jasnu volju, a s druge šumu nejasnih propisa i saplitanje nogu na svakom koraku. Odnosno, evo zašto Split naprosto mora dobiti status velikog grada i imati nadležnost nad svojim prostorom, odnosno barem ono što je Zagrebu dodijeljeno ima punih trideset godina. 

Ova inicijativa stara je barem cijelo jedno desetljeće i mnogi Puljkovi prethodnici zapomagali su zbog činjenice da su im ruke svezane, pa ne treba imati iluziju da će se četiri stotine kilometara sjevernije nekomu najednom prosvijetliti pamet. Ne, zahtjevi se neće ispuniti - i zbog 'oporbene situacije' u Splitu, i zbog činjenice da je saborskim zastupnicima s ovog područja partija milija od vlastitog grada, kakvu god zastavu nosali.

Ali vrhuški Banovine ništa od ovoga neće biti opravdanje kada završe s fazom rušenja i krenu ako bog da u stvaranje, što je uvijek stostruko teže. U Splitu pogotovo.

Nije da nismo isti film već gledali.

SUBOTA Slučajnosti

Film oko korone, pak, dosadio je svima i ne treba ga vrtjeti po stoti put, samo ćemo konstatirati činjenice: baš naša županija najslabije je procijepljena, baš ovdje imamo najveći broj dnevnih slučajeva i baš naša bolnica uvjerljivo je najopterećenija u Hrvatskoj. Bogme eno se i na Lovrincu žale da padaju s nogu, osmrtnice će skoro zauzeti cijeli kvarat Slobodne, a statistika kaže da je prvi put u povijesti izdano skoro četiri tisuće smrtnih listova u jednoj godini. Više nego u ratno doba.

Slučajnost? Samo se mačka slučajno okoti, kazat će jedan veliki splitski mislilac.

NEDJELJA Sprovod

Jeremija, valjda najpoznatiji splitski beskućnik koji je godinama odbijao bilo kakvu pomoć i prije mjesec dana tragično skončao, barem je na onaj svijet ispraćen dostojanstveno zahvaljujući altruistima koji su pokrenuli akciju skupljanja novca za pogreb, a onda i cijelom nizu institucija koje su pokazale da i u njima može biti duše.

Bogme, lijepo je kada i u nesreći vidiš da za ovo društvo ima nade, barem malo.

Vaša reakcija na temu