PREGLED TJEDNA: Harač, rajo, harač

PONEDJELJAK Mužnja

Nova gradska vlast jednim potezom povećala je prirez s 10 na 15 posto i tako efektno obrisala stražnjicu vlastitim predizbornim programom: punjenje vječito šupljeg proračuna i hranjenje uvijek gladnih tisuća usta na gradskim jaslama palo je na zaposlene ljude, dakle jedine koji u realnom životu rade, stvaraju i zarađuju.

Samo dva dana ranije gradonačelnik nam se čudio kako je moguće da u nekoliko godina turizam narase za 400 posto, a da nikakva lova ne stiže do Banovine, pa je svejedno odlučio izmusti ono što mu je najlakše. Radne ljude, koji su turizmom mahom nemaju nikakve veze.

Tih dvadesetak milijuna kuna godišnje mogao je namaknuti da je ukupne troškove u proračunu srezao za samo dva posto, ili da je troškove za zaposlene smanjio za pet posto, ili da je ne daj bože malo protresao komunalu i naplatio se na desecima i stotinama ilegalnih pothvata kojima se na dnevnoj bazi ruglu izvrgava kompletan grad.

O licemjerju HDZ-ovaca koji su prije samo godinu dana vrištali zbog Baldasarovog pokušaja povećanja prireza da bi danas petljali kako su se 'okolnosti promijenile', nećemo trošiti riječi; samo ćemo penzionerima objasniti da im je i sto kuna koje od idućeg mjeseca više neće primati uzela upravo ova stranka, zajedno s tradicionalno socijalno osjetljivim Kerumom.

UTORAK Bolesnici

Podatak da je od vojske od petstotinjak zaposlenih u Banovini na bolovanju u prosjeku njih 17 posto - odnosno pet puta više nego u normalnim tvrtkama - nije za snebivanje. Ne, on zaslužuje ozbiljnu policijsku i pravosudnu akciju.

Kad je već nećemo dočekati od gradonačelnika, koji kaže da Grad i ovako sasvim dobro funkcionira - ali da otkaze svejedno neće dijeliti. Mašala.

Gospoda iz gradske uprave sebi uspjela izboriti da im se na bolovanju isplaćuje 95 posto plaće, znatno više od zakonskog minimuma ili prakse u realnom životu, a ovdje imamo samo jednu ozbiljnu zamjerku.

Mogli su staviti i sto posto, da se ne zajebavamo nijansama.

SRIJEDA Šundov 1

A opet, kako očekivati provjetravanje Banovine kad na čelu Gradskog vijeća sjedi čovjek osumnjičen da je potkradao državni i gradski proračun preko lažnog invaliditeta. Odnosno, ukratko, da je ratni profiter.

I kad se većina gradskih vijećnika na tu činjenicu pravi blesava.
Jure Šundov, dakako, nije kriv dok mu se ne dokaže, ali to nas u ovoj priči nimalo ne zanima: elementarna higijena nalagala je da se povuče s mjesta predsjednika Gradskog vijeća dok se ne razjasni situacija oko prijave koju je protiv njega podnijela policija. I točka. Sve ostalo, pa i opravdanja kojim mu se pokušavalo spasiti glavu, vrijeđanje je zdravog razuma.

ČETVRTAK Šundov 2

Jedan drugi Šundov, a ime mu je Tonči, na 'Danima Dioklecijana' kroz ruke je provrtio 519 tisuća gradskih kuna. Slobodna Dalmacija dočepala se specifikacije troškova nikad skromnije manifestacije - organizirane bez javnog natječaja , kao i većina drugih preko protočnog bojlera zvanog Turistička zajednica - a iz tog dokumenta vidi se da je najviše stila imala Severina.

Ona je, naime, svome gradu poklonila trodnevni nastup, što znači da je sva preostala gradska lova prigodno pronašla svoj put do raznoraznih firmica i udruga. Pa i onoj Tonča Šundova.

Taj gospodin već godinama nekako uspijeva pronaći put do srca gradskih otaca i to mu se očigledno isplati, pa ne treba čuditi da uživa njihovo bezgranično povjerenje.

U drugim okolnostima, samo zbog činjenice da je bez dozvole preuredio golemi gradski prostor u najmu iz televizijskog studija ga prenamijenio u hostel, vjerujemo, s treskom bi bio skinut s gradske sise.

PETAK Blaženost

Na istoj toj sisi su, recimo, i institucije poput Muzeja grada i Gradskog kazališta lutaka, a njima je ljeto prošlo u blaženom spokoju.  Prvi su imali kolektivni godišnji odmor u trajanju od respektabilnih mjesec dana, a drugi su potpuno obustavili program i ponašali se kao da je život stao sve do prvih kiša.

Blago onome tko može.

SUBOTA Bili i Rico

Hajduk je nekoć imao svoju maskotu i stariji će se sjetiti Biloga, rađenog po liku Jurice Jerkovića, pa je ovotjedno predstavljanje njegovog nasljednika Rica iz naftalina izvuklo stari i zaboravljeni slučaj koji valjda najbolje oslikava kako se Hajdukom upravljalo prije nego što ga je preuzela 'ulica'.

Bili je, naime, u vlasništvu HDZ-ovog županijskog manekena Davora Pavića, koji ga je otkupio u doba dok je prije desetak godina sjedio u fotelji predsjednika Nadzornog odbora kluba i prije nego što će postati glasnogovornikom Hajduka.

Što će Pavić s njime sada napraviti, pojma nemamo; imao je punih deset godina da oslobodi Biloga i nije to učinio. Gospodin je već zreo za penziju, živio Rico...

NEDJELJA Stablo

'Plavo stablo' Vaska Lipovca, prva skulptura postavljena u javnom prostoru Splita u zadnjih dvadesetak godina, pune dvije godine trunulo je nekakvom skladištu sve dok se Zagrepčani nisu dosjetili pozvati ga i posaditi u glavnom gradu.

Vaskova skulptura pala je na oltar krupnog kapitala kada je rahmetli Ivica Todorić naumio graditi svoj centar kraj Općine, uz naivnu vjeru da će jednog dana negdje ponovno uskrsnuti.

Istina, službeno je imala karakter privremenosti, no sami smo krivi što u gradu u kojemu je privremeno sve - od Turističke palače na Rivi, preko prometnih rješenja i zgrada u centru grada pa do prireza ili financijskog sakaćena penzionera - rok trajanja na koncu istekne samo ondje gdje ne treba.