PREGLED TJEDNA: Harač, rajo, harač
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

PREGLED TJEDNA: Harač, rajo, harač

Najveća tragedija je da tih šesnaest milijuna kuna, koliko nam prirezom žele oteti iz džepa, neće pokriti ni promil troškova za uhljebe i nesposobnost u Banovini

PONEDJELJAK Sramota

Bivša ravnateljica Studentskog centra Gordana Raos organizirala je pravo malo događanje naroda, pa je pred Rektorat dovukla dvadesetak svojih zaposlenika u prosvjed jer, eto, nije dobila novi mandat.

Novi ravnatelj Stenko Dell'orco nije imao prosvjednike iza sebe, ali čini se da je se on ipak malo bolje organizirao. I dobio četiri godine.

Studentski centar prava je mala tvornica para i nije čudo da se oko njega čupaju, makar je to dosta neugodno za gledati: Raos iza sebe ima dva mandata, ali i optužnicu za navodno namještanje poslova, pa više nije kvalificirana za posao. Dell'orco iza sebe navodno nema onoliko iskustva koliko ga propisuje natječaj, ali mu se po svemu sudeći progledalo kroz prste.

Trećeg kandidata nemamo.

I tako se stvar trebala raspetljati na (javnoj) sjednici Senata - trebala, samo da šefovi Sveučilišta nisu opet odlučili ignorirati javnost i kao onda kada je revizija pronašla goleme nepravilnosti u poslovanju, zatvoriti vrata za novinare. Na njihovu akademsku sramotu.

UTORAK Ostavka

Čudesan je taj misaoni proces gradonačelnika Baldasara: nakon što je zapošljavao stranačke drugove i drugarice 'jer im je teško padala nezaposlenost', nakon što je umjesto odrađivanja svog posla i građenja cesta građanima obećavao 'prometni džumbus', eto ga s idejom povećanja prireza 'da nam ne bi pao standard'. Mašala.

Ne treba uljepšavati stvari: bezobrazno zavlačenje ruku u džepove građana valjda je zadnji mogući potez u očajničkoj borbi da nahrani sva ona gladna usta koja su se nakotila u Banovini. Kad ih je zapošljavao i stvarao novi trošak od pet milijuna kuna godišnje - a to je bilo na samom početku mandata, tko zna gdje se brojčanik do danas zaustavio - objašnjavao nam je da će ljudi biti zaduženi za gradske razvojne projekte i da će on 'snositi političku odgovornost' ako ne uspiju.

Odgovornost u normalnom svijetu obično znači ostavku. U najmanju ruku.

SRIJEDA Škartoc

Splitski prirez možda jest među nižima u državi, ali istina jest i da tih šesnaest milijuna kuna godišnje - odnosno najmanje par stotina kuna koje će oteti svakome od nas - predstavljaju kap u moru gradskih prihoda i slamčicu koja definitivno neće pomoći. Gradonačelnik, naime, arči puno brže i više nego što utjeruje.

Gdje je nestala famozna 'knjižica projekata'? Kojeg vraga je špartao po bijelom svijetu i kad nam stižu ti njegovi investitori? Zašto je povukao instrumente osiguranja s kojima bi bezbolno naplatio devet milijuna kuna kamata koje nam duguju investitori Malla na Mejašima? Imamo li ikakve koristi od tog turizma? Kako se isušio Split kao 'more mogućnosti'?

Baldasarovi stranački kolege nisu mu postavljali ova pitanja, ali utješno je barem da su na trenutak dignuli glavu i shvatili da ovako dalje ne ide. Valjda je i njima samima postalo neugodno kad su shvatili da bi nakon sjednice Gradskog vijeća u utorak mogli hodati sa škartocom na glavi Pa su digli ručnu kočnicu.

Nije baš jasno je li to dio unutarstranačkog fajta ili im je samo dozlogrdilo da ih gradonačelnik ništa ne pita. Vidjet ćemo. 

ČETVRTAK Drskost

U međuvremenu sve ide po starome: iz Banovine su otkrili da je tridesetak ljudi, koliko je obučeno za izvlačenje love iz europskih fondova, u dvije godine uspjelo namaknuti ukupno osam milijuna kuna. I to zajedno s partnerima.

Ludilo. Ni svoje vlastite plaće nisu pokrili.

Lakše je uzeti kredit: sad se spremaju zadužiti nas za 33 milijuna kuna kako bi zamijenili žarulje na javnoj rasvjeti, a još nam drsko objašnjavaju da Split ne može ono što se skoro svaka hrvatska pripizdina uspjela. Uzeti što mu se nudi na pladnju.

Da su barem našli kakav primjer za pokazivanje, kao Šibenik s onim svojim tvrđavama, ni po' muke. Da ne govorimo o javnom prijevozu, infrastrukturnim projektima, obnovi baštine, kulturnim investicijama ili, recimo, turističkim sadržajima. Ništa, nula.

A kredit za rasvjetu - koja će, kako se priča, ubuduće biti pogonjena na žarulje jedne poznate nizozemske marke - samo nam je jasan, plastičan i skup dokaz nesposobnosti.

PETAK Čačkanje

Nevolja nikad ne dolazi sama. Kao da nam nije dosta Baldasara, eto nam i konačne sudske presude za autobuse koje je Split početkom devedesetih oteo Slovencima i nakon toga desetljećima odbijao platiti. Ekipe iz Banovine pravile su se blesave, pa će nam sada ispostaviti račun od 42 milijuna kuna.

Gradonačelnik je prošle godine navodno nešto pokušavao riješiti jer se nudila nagodba na 32 milijuna i plaćanje u četiri rate. Čak je i zatvorio sjednicu Gradskog vijeća koje je raspravljalo u tajnosti, da bi od svega ispalo jedno spektakularno ništa.

Kao i u brojnim sličnim slučajevima, ama baš nikome nije palo na pamet malo začačkati po prošlosti i podnijeti tužbu protiv onih koji su nas uvaljali u blato. Bilo bi nezgodno, tko zna na koga bi se naletjelo kopajući po arhivima.

SUBOTA Trpanje

Problemi se i dalje gomilaju, ali ništa ne može stati na put uhodanoj u veseloj praksi trpanja stranačkih i vezaških kadrova u javne ustanove i poduzeća. Od početka ove godine dobili smo nove prinove: potpredsjednik Foruma mladih SDP-a Nikola Dudak skrasio se u Vodovodu u društvu zaboravljenog borca protiv nepotizma i političkog kadroviranja, SDP-ovog Gojka Čepe. Službeno, pojačat će novi Odjel za smanjivanje gubitaka.

Ajde, barem još imaju smisla za ironiju. 

Članica gradskog SDP-a Marijana Balić-Carevski skrasila se u Javnoj ustanovi Marjan, gdje će kao diplomirana teologinja raditi na 'edukaciji'.

A stanovita Barbara Marković, sestra velikog gradonačelnikovog prijatelja i sponzora Stipe Mađora, čudesno je osvanula u Stano-upravi. Čestitamo.

Akcija trpanja traje i dalje, pa razumnom čovjeku dođe želja da jednom konačno sve spektakularno propadne. Očito ćemo trebati potpuno otići kvragu da bismo dobili šansu za novi početak.

NEDJELJA Oproštaj

Već godinama se oprašta, a nikako da ode: bivši don Ivan Grubišić još jednom je najavio odlazak iz Gradskog vijeća. Nije mu prvi put.

A svejedno je zaboravio da bi svoju odluku trebao potvrditi kod javnog bilježnika.

Otišao ili ne, vrijedi zabilježiti da je u Gradskom vijeću - kao uostalom i u Saboru - bio potpuno nevidljiv, nečujan i mahom beskoristan. Osim kao dio Baldasarove glasačke mašinerije.

A prije samo tri godine taj čovjek je uoči izbora imao Split na dlanu. Ej.

Mi stvarno nismo normalni.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(9835, "");
Pregledaj komentare