PREGLED TJEDNA: Heroina Tonka

PONEDJELJAK Odlazak

Gradsko vijeće nije konstituirano, kao što znamo, jer se većina budućih vladajućih opcija ipak dosjetila da bi valjalo nešto staviti na papir. Postizborni zanos je jedno, a četiri duge godine nešto sasvim drugo.

No ipak, s neuspjele sjednice stigla je jedna dosta slatka vijest: Željko Kerum se povlači. Svoj mandat stavio je u mirovanje - kao da je dosad bio živahan, ali dobro - a to znači da se napokon pomirio s porazom.

I odlučio za političku penziju.

Nije da smo Keruma često viđali na sjednicama Gradskog vijeća jer njegova pojavljivanja u osam godina ionako se mogu prebrojati prstima jedne ruke, pa tako nije da ćemo jako osjetiti ni njegov formalni odlazak. 

Ali u stvarnosti i konkretno, kada se za koji mjesec raspadnu ostaci njegove interesne mreže isprepletene po gradskoj upravi, institucijama i firmama, mogao bi nam uslijediti malo drugačiji model upravljanja. Manje beskrupulozan i plitak, nešto civiliziraniji.

Bit ćemo optimisti, nema druge.

UTORAK Doktor

Mate Perišić jedan je od bogatijih HDZ-ovaca na javnim funkcijama. Pamtimo ga još otkako je bio jedan od  direktora gradskih tržnica koji su ih kasnije de facto uspjeli privatizirati, pa potom punih dvadeset godina solidno zarađivati - a da su u gradsku blagajnu istovremeno kapale tek mrvice - da bi se u međuvremenu skrasio i u direktorskoj fotelji državnog 'Plovputa'.

Bogat je Perišić, ali ne toliko da sam plaća svoje obrazovanje. Državna firma, naime, potrošila je cijelih sto tisuća kuna kako bi gospodin stekao titulu doktora.

I to, kako priliči jednom splitskom HDZ-ovcu, ni manje ni više nego u Osijeku. Mašala.

'Plovput mi ništa osobno nije platio, nego su 102 tisuće kuna uplaćene Ekonomskom fakultetu u Osijeku. To je bila cijena doktorata, a sve drugo - troškove putovanja, smještaja, hrane - platio sam ja', prostodušno će nam objasniti.

Kakav paćenik, čak se morao i hraniti svojom lovom.

SRIJEDA Osveta

Napatili smo se s prometnim gužvama, a mogli bismo još i više sad kada je HDZ izgubio vlast.

Samo tjedan dana uoči izbora teatralno je objavljeno da ove jeseni Hrvatske ceste započinju s velikim radovima na četiri lokacije u Splitu i okolici, čak je organiziran i 'koordinacijski sastanak' kako bi sve teklo glatko. 

A samo dva tjedna nakon izbora najednom je izronila nekakva žalba - blesava, ali prigodna, kakve žalbe u ovakvim slučajevima bivaju - pa je sve realnije da bagere ove jeseni nećemo vidjeti barem tamo na obilaznici, gdje su i najpotrebniji.

HDZ svoju osvetu uvijek servira hladnu.

ČETVRTAK Vlakovi

S cestama je tako, a sa željeznicama tradicionalno još gore. Čim je Vice Mihanović kod ministra Butkovića 'riješio' dodatni noćni vlak iz Zagreba, i onaj dnevni prestao je voziti. Pa se putnike i turiste nenajavljeno trpa u autobuse i pola dana vozi nedođijama uz ličku prugu, od sela do sela i pripizdine do pripizdine. 

Odavno znamo da su Hrvatske željeznice civilizacijska sramota i naprosto je nevjerojatno da se ama baš nitko od stotina i stotina saborskih zastupnika kojima smo omogućili doživotnu egzistenciju - da ne spominjemo mogućnost dodatnog mažnjavanja, službene aute i kartice, doktorate za njih i inozemne studije za djecu - nije ozbiljno angažirao oko notorne činjenice da su nam vlakovi danas sporiji, ali zato nepouzdaniji od onih iz doba Franje Josipa.

Valjda ljudi imaju prečeg posla.

PETAK Tonka

Heroina tjedna svakako je Tonka Alujević, novinarka koja se spletom okolnosti na Drveniku Velom našla na meti jednog od tisuća divljaka koji zapasali obalu, pa onda još i bahato prijete, vrijeđaju i napadaju. I samo zahvaljujući njenoj potpuno kulerskoj reakciji - dobro, i policiji koja se ponašala normalno - zemlja se digla na noge i najprije recenzijama pokopala okupatora, a onda i osvijestila činjenicu da je more naše i samo naše.

I pored sve policije, inspekcija, ministarstava, lučkih kapetanija i komunalnih redara, Tonka nam je zapravo dala najjednostavniji recept kako sačuvati najveće blago koje imamo jednom jedinom, slikovitom rečenicom.

Dalmatinci, mrdnite guzicu jer je uskoro nećete imati di toćat.

SUBOTA Vizija

Splitski arhitekti i urbanisti mrdnuli su dupe i ovog tjedna pokazali kako bi planiranje grada zapravo trebalo izgledati: umjesto da se njegovim razvojem parcijalno bave razne državne firme i institucije, koje dalje od svog nosa jako teško vide, sam grad trebao bi ponuditi svoju viziju i potom gurati u smjeru koji njemu odgovara.

Četrdesetak godina nakon prestanka ozbiljnog planiranja, prezentacija u Društvu arhitekata - kojom je razrađena ideja sustavnog širenja Splita prema istoku - doima se kao kvantni skok.

Još uvijek samo u teoriji, ali svejedno.

NEDJELJA Partija

Od nešto prizemnijih stvari izdvajamo splitski SDP, ili barem ono što je od njega ostalo. 

Nema tog stupnja raspada i nema dubljeg dna - a bogme dosegla je Partija zavidne razine - koji će biti dovoljni za prestanak internih svađa. Uvijek ima potencijala za novi raskol, kao ovog tjedna, kada su jedni druge ponovno optuživali za sabotažu, tražili ostavke, isključivali mikrofone i prijetili tužbama. Da na Bačvicama ostanu dva najveća luzera na svijetu, a nije daleko od toga, i oni bi se javno posvađali.

I još se ljute kad ih nazoveš jednom velikom političkom lešinom.