PREGLED TJEDNA: Huligani u uniformama

PONEDJELJAK Busevi

Ako se jedan projekt u Splitu posljednjih godina izveo kako spada, od ideje do realizacije, to je modernizacija 'Prometa': em je gotovo besplatno nabavljeno stotinu novih autobusa, em se broj radnika u ovoj tvrtki smanjio za stotinu - dok se broj vozača autobusa, pazi čuda, povećao - em su tu tehničke novotarije zahvaljujući kojima se u budućnosti nećemo morati stidjeti samih sebe i novi veliki prometni projekt na Dračevcu, koji je također vrlo izvjestan.

Ukratko, Split je napokon dobio funkcionalan javni prijevoz. Hvala Europskoj uniji.

Zahvalili bismo i gradskim vlastima, prošloj malo više i sadašnjoj koja barem ništa nije zeznula, jer su ga uspjele izvući iz gliba - no frontmeni su se sami pobrinuli da se istaknu.

Andro Krstulović Opara oglasio se na Facebooku i u postu s tradicionalnim primjesama ogorčenosti - katkad i blagom dozom pasivne agresije - naglasio da je sve ovo rezultat njegovog rada.

A Ivica Puljak doslovno je sjeo za volan autobusa u maniri rahmetli Milana Bandića, božemiprosti.

No novi autobusi su tu, pa ćemo, ako ni jednu ni drugu scenu ne uspijemo nekako potisnuti, barem moći kazati da smo i mi nešto pošteno platili.

UTORAK Šundov

Nisu projekti financirani europskom lovom savršeni, dapače: u većini njih maleni postotak vrijednosti rezerviran je za budalaštine poput besmislenih promotivnih materijala, oglasa u medijima koji navodno promoviraju projekt - a u stvarnosti služe osobnom ili političkom PR-u kakve direktorske glavešine - te 'najavnih' ili 'završnih' konferencija na kojima se do unedogled ponavljaju uvijek iste prežvakane informacije, biflaju brojke i teatralno zamračuje rasvjeta dok se na platnu projiciraju skupi promotivni filmići.

No dobro, to je forma koju također moramo zadovoljiti ako želimo pare. 

I tako je na natječaju za 'završnu konferenciju' oko nabave novih gradskih autobusa pobijedio ni manje ni više nego čuveni Tonči Šundov, u Splitu uglavnom poznat kao višedesetljetni organizator skupih manifestacija plaćenih javnim novcem i okupator gradskih prostora u 'Koteksovom' neboderu, iza kojeg su ostali nered, koloplet mahom propalih tvrtki i golemi dugovi.

No čovjek je preselio u Zagreb, osnovao novu tvrtku i fino digao 90 tisuća kuna za splitski posao od jednog prijepodneva. Mašala.

Čak i ako je cijela procedura provedena savršeno, a po svemu sudeći jest, praksa je očito razorna. Jer sustav je postavljen tako da, otprilike, ne prepoznaje hrvatsku realnost: ako nas je netko zajebao s jednom svojom tvrtkom, komu bi normalnom uopće palo na pamet da to isto učini s drugom?

SRIJEDA Kaštela

Kanalizacija je - također uglavnom zahvaljujući europskim projektima i lovi - stigla i u najzabačenije dijelove Kaštela, odakle nam ovog tjedna stiže jedna simpatična vijest: od četiri ipo tisuće kuća do kojih su dovedene nove instalacije i cijevi, za njih skoro polovicu vlasnici zasad odbijaju spajanje.

Kako je razumno za pretpostaviti da ipak ne plivaju u vlastitim govnima, realno je zaključiti da im je jeftinije iskrenuti ih u prirodu, negdje u blizini.

Naravno da su i u jednoj i u drugoj opciji posljedice iste. Ali jebiga, što je to prema par stotina kuna uštede i slobodi našeg čovjeka da sere gdje god stigne.

ČETVRTAK Bužančić

Šef konzervatora Rade Bužančić još uvijek nije podnio ostavku, a bogme se ni njegova nadređena ministrica kulture nije ispričala za sve gluposti koje je izgovorila, a iz Banovine im je stigla nova pljuska.

Taman kad su po tko zna koji put ponavljali da nisu nadležni uvesti red u zaštićenu gradsku jezgru i povesti računa o prenamjeni poslovnih prostora - a bogme i da glavni inspektor koji je ujedno i ministričin muž nije dužan kazniti prijestupnike - izronio je novi dokument u kojemu sam Bužančić piše i pečatira suprotno.

'Odbija se zahtjev investitora jer predviđena djelatnost, ugostiteljstvo, nije prihvatljiva na navedenoj lokaciji', napisao je glavni gradski konzervator u svibnju prošle godine kada se radilo o jednoj lokaciji koja mu je očito prirasla srcu.

Kad bi se to barem dogodilo s cijelim centrom grada, eh…

PETAK Šumica

S druge strane, Banovina je - a prije svega Bojan Ivošević - doživjela fijasko oko 'Šumice': čak dva suda ekspresno su donijela privremenu mjeru i naredila da se maknu ograde, rampe i prepreke postavljene prije samo mjesec dana.

Uslijedila je Ivoševićeva nervozna reakcija jer sudovi nisu ni tražili očitovanje Grada, premda po svemu sudeći to nisu ni trebali, ali i aluzija da je proces nepošten jer se s druge strane nalazi Zoran Sikirica, bivši bankar kojega je USKOK optužio za zasad navodni kriminal oko 'Vile Harmony' na Bačvicama.

Slučaj 'Šumice' će se nesumnjivo još neko vrijeme meljati na različitim pravosudnim instancama, a iz dosadašnjeg razvoja događaja može se doći samo do jednog od ova dva zaključka. Ili nam:

- grad vode politički naivni i pravno potpuno nepismeni ljudi

ili su:

- hrvatski sudovi do kraja korumpirani, odnosno barem nepismeniji i od onih priučenih pravnika iz Banovine.

Treće nema.

SUBOTA Pucnjava

Hrvatska policija ponovno je pucala prema hrvatskim građanima, ovaj put u samom centru Splita, a kao povod za brutalnu intervenciju su odabrali 'buku i glasnu muziku' - odnosno narušavanje javnog reda i mira po čemu su, da su se držali jednakih kriterija, samo ovog ljeta cijeli grad mogli pretvoriti u Mariupolj.

Ali nisu, nego su se očito namjerili na nogometne navijače, i to ne mareći da su svojom vrlo sličnom svinjarijom na Desincu nedavno zgrozili svakog civiliziranog i slobodnomislećeg građanina.

Nešto starijima nije teško uočiti pravilnost: policijska represija na ulicama uvijek se povećava u sutonu HDZ-ove vlasti, kada je sve jasnije da im slijedi potop na idućim izborima. Pa svoju nervozu uspješno prenose na sve segmente države.

Sama splitska policija proteklih mjeseci ipak je uspjela držati koliki-toliki nivo, ne izlijetati se barem prema masama, no ovotjedna intervencija u kojoj su vitlali oružjem u gusto naseljenoj stambenoj zoni, nogama i pendrecima mlatili već zavezane ljude i na koncu prisiljavali prolaznike da izbrišu snimke vlastitog divljanja - po kojemu zakonu, zaboga? - bahata je demonstracija stava da mogu što god hoće, kad god hoće i koliko god im je volja.

Na ulicama imamo sve manje organa reda, a sve više neobuzdanih, neotesanih i bahatih huligana. U uniformama, nažalost.

NEDJELJA Snimke

I eto ga, splitska policija osjetila se prozvana Torcidinim pismom upućenim ministru Davoru Božinoviću pa je samo dva sata kasnije sazvala hitnu konferenciju za novinare. Odjednom su se - čudesno, rekli bismo - dosjetili da im se prijetilo da će ih se 'zaklati' zbog nekakve 'boce u tijelo',  za razliku od dana prije, kada se u službenim priopćenjima ovi detalji nisu ni spominjali nego je glavni i jedini problem bila 'buka'.

Buka navijača. Na dan utakmice. Neviđeno.

'Snimka je ružna, ali nemojmo dovoditi u pitanje policijsku intervenciju zbog jedne snimke', simpatičan je vapaj jednog od policijskih šefova, nakon čega postaje nešto jasnije zašto se snimke nedavnog incidenta na Desincu već mjesecima drže u tajnosti i zašto su se ove subote policajci silno trudili da se svi dokazi o pendrečenju, gaženju po glavama i revolveraškom bahaćenju hitno izbrišu.

Čak i ovdje, u centru Splita.

I tek kad vidimo policijske glavešine kako se meškolje, jedan zaključak nameće se sam od sebe: sve treba snimati. I da, svi imamo pravo na to.

Samo se trebamo moliti nebesima da nam se pritom ne spotaknu o glavu, ili da nas ne zvekne koji zalutali metak.