PONEDJELJAK Reklamiranje
Ponekad se čovjek osjeti kao da razgovara sa stupom, ovaj put potpuno doslovno.
Skoro pet godina prošlo je od trenutka kada nam je gradska rasvjeta i službeno postala oglasni prostor, odnosno kada je kaos formaliziran i predan na eksploataciju nekom privatniku, za kojega ni danas nismo sigurni tko je i što je. Po reklamama koje nas gledaju sa stupova mogli bismo uspostaviti određenu vezu, ali eto, neka ona zasad ostane u zoni magle.
Uglavnom, sa svakom malo jačom burom onemoćala javna rasvjeta sve češće pada, a puno češće to se događa sa stupovima na koje su nataknuti oglasi. Niti postoje potrebni atesti koji garantiraju sigurnost, niti od svega toga skupa imamo neku korist. Grad je, naime, svoje stupove dao na upravljanje vlastitoj 'turističkoj agenciji', a ona proslijedila privatniku za lovu koja joj je taman dovoljna da sama sebi isplaćuje plaće.
I pored svega toga, još nam kradu struju za osvjetljivanje reklama.
Slučaj bi bio samo jedan u nizu klasičnih splitskih bizarnosti da nema jednog detalja: gradska uprava o svemu je i formalno upoznata prije puna dva mjeseca i od tada uporno i ustrajno šuti. Valjda računaju da stiže proljeće, pa će se bura smilovati i omogućiti im još jednu bezbrižnu sezonu bez velike gnjavaže. Zapisali smo, znamo komu se obratiti kad nas kakav stup odalami po glavi.
Jebale vas reklame.
UTORAK Akcija
Tjedan ipak nije prošao bez jednog značajnog postignuća ekipe iz Banovine: nakon mjeseci i mjeseci metiljanja uspjeli su odštemati pet panoa koji su pune dvije godine mirno i ilegalno krasili zidove i fasade u samom centru grada. Mašala.
I u ovom slučaju privatnici su bez ikakve dozvole ili ugovora okrenuli milijune kuna, a za pokretanje trutavih komunalaca bilo je potrebno dvadesetak noćnih gerilskih akcija i direktnog prozivanja odgovornih, stotine novinskih članaka i valjda milijardu javnih zgražanja.
Živimo za trenutak kada će napokon prohodati, pa nešto slično izvesti bez sugestije građana. Nije da nemaju prilike.
SRIJEDA Krš i rupa
Krš i lom na najvećem gradskom križanju kod Kroma, prometna nesreće u kojoj su potpuno nepotrebno zamalo izgubljena dva života, tek taj užas potaknuo je gradske komunalce i prometaše da nešto ozbiljnije razmisle o ovoj crnoj točki. Crnoj, da ne može biti crnja.
Zasad su se uspjeli domisliti tek najjeftinijem i najbržem rješenju, zabrani skretanja ulijevo. Priznajemo, osjećamo nostalgiju za vremenima kada se o istom ovom problemu barem razmišljalo dugoročnije i suvislije, pa se - kažemo, barem - planirao nekakav podvožnjak. Danas zvuči blesavo i spominjati tu ideju, premda se ne radi o atomskoj fizici.
Sličan osjećaj imali smo kada smo spoznali da jedan Šibenik, s proračunom koji iznosi tek trećinu splitskoga, upravo dovršava golemu javnu podzemnu garažu u centru grada, iznad koje nanovo uređuje svoj vlastiti trg. Kako oni s tristo milijuna kuna mogu, a Split s milijardu kuna godišnje već desetljećima nije u stanju iskopati najobičniju rupu u zemlji vrijednu oko 60 milijuna kuna? Kako to?
Odgovor je relativno jednostavan: osim kapaciteta, volje, elana i sustavnosti, očito nam nedostaje i onaj minimum kreativnosti i ambicije.
ČETVRTAK Slučajni grad
'Vodovod' se opoštenio, pa će nam idućeg mjeseca smanjiti račun kako bi se barem djelomično iskupio za ona dosadna (ali i skandalozna) prošlogodišnja zamućenja vode.
Malo je i simbolično, ali čovjeka veseli.
I oni imaju sreću da im je zima prošla relativno bezbolno, bez velikih kiša, pa se sada mogu razbacivati i parama i principima.
No sve dok gledamo u nebo i proučavamo prognozu planirajući hoćemo li moći otvoriti špinu, ne možemo se zvati drugačije nego slučajnim gradom.
PETAK Potok
Nimalo slučajno nije da javnu tvrtku Županijske ceste i dalje vodi Jure Šundov, čovjek pod ozbiljnom optužbom da je lažni invalid i ratni profiter koji je za stotine tisuća kuna oštetio i državu i grad. Sklonjen je u političku zavjetrinu, ali se savršeno uklopio u političku praksu da se 'pojave osudi, a drugove spasi'.
Ima točno godinu dana da je župan Blaženko Boban obećao izjasniti se o ovom slučaju 'u roku od tjedan dana', pa do danas nije guknuo.
A Županijske ceste u međuvremenu su se uklopile u divlju praksu, pa su kompletno smeće, otpad, granje, materijal i žbuku koje je po cestama razbacala bura elegantno iskrenuli uz jedan potok kod Omiša. I počistili tek kad su ih novinari počeli zivkati.
To se zove prilagođavanje realnom stanju.
SUBOTA Šetnja
SDP-ovci u međuvremenu žive u svom filmu, pa su centrom grada organizirali 'šetnju za otvoreni i tolerantni Split'. Kako, zašto, protiv koga i zbog čega - nisu bili baš u stanju jasno artikulirati.
Eto im kad ih veseli.
NEDJELJA Zločin
A na Marjanu upravo traje navodno konačni obračun s potkornjakom i tek kad svojim očima vidimo tu kataklizmu, shvaćamo koliki zločin je ondje napravljen. Zločin za kojeg nitko odgovarati neće.
Budi nam pravo kad smo spavali.