PONEDJELJAK Kampanja
Kad se Kerum potuče i kada priča završi u novinama, to je obično znak da se spremaju nekakvi izbori.
Nakon incidenta u Rogoznici očekivali smo novu kandidaturu za gradonačelnika, ali ispalo je da se čovjek samo navodno branio od ljudi koji su mu pokucali na vrata pitati lovu. Ili je to - zajedno s nekoliko prijatelja koji su se slučajno zatekli baš tu - umislio.
Kako bilo, na splitskoj političkoj sceni još uvijek je vrlo dinamično.
UTORAK Kamilica
Na Gradskom vijeću očekivali smo veliki fajt, ali sve se razvodnilo kad je postalo jasno da će svatko svakome popuštati taman dovoljno da ne izgubi obraz - ili ono kako ga zamišlja - ali da s druge strane odluke prolaze više ili manje glatko.
SDP-ovci se trude odati dojam da su još jedinstveni pa su već na početku natjerali gradonačelnika da odustane od prodaje nekih gradskih nekretnina. A HDZ-ovci se nisu morali ni truditi: što god su predložili, Baldasar je prihvatio.
Dvodnevna sesija splitskog parlamenta ostat će zapamćena po dosta bizarnom ponašanju kada se raspravljalo o taksijima u gradu: apsolutno svi su se složili da nam ih treba više, a onda nakon pet sati rasprave nisu bili u stanju ni izdati dvadesetak novih dozvola, već su cijelu priču odgodili najmanje do kraja ljeta. Mašala, njima se ne žuri.
SRIJEDA Kaos
Jedna stvar ipak zaslužuje poseban pečat: gradski vijećnici odlučili su da se ispred Lore postavi spomenik 72. bojni Vojne policije, i to u proceduri za koju jednostavno ne možeš nabrojati sve greške u koracima, pogrešne procjene i krive odluke.
Ne zbog spomenika kao takvog: ova postrojba zaslužuje da joj se oda priznanje, na ovaj ili onaj način, čak i ako je jedan maleni dio njenih pripadnika bio umiješan u gnjusne zločine. To se rješava suđenjem i, eventualno, kakvom pločom koja bi zapamtila i nevine žrtve.
Problem je prije svega urbanog, komunalnog karaktera: pokazalo se da Split nije u stanju poštovati ni vlastitu odluku da se spomenici u javnom prostoru postavljaju po jasnim i utvrđenim kriterijima i popisima, da se hrvatskim braniteljima podigne jedno zajedničko i reprezentativno obilježje, te da se za svaku skulpturu u ovom gradu raspiše javni natječaj koji u pravilu garantira kvalitetno rješenje.
Ništa od toga: došlo smo do prakse po kojoj svatko kome padne na pamet može unaprijed odlučiti gdje želi kakav spomenik, onda ga još i sam nacrta, a Gradsko vijeće služi samo da bi dalo formalni blagoslov. I, naravno, plati cijelu akciju.
Tužno ali istinito, jedna Hrvatska Kostajnica sa spomenikom Gordanu Ledereru ili Slavonski Brod s obilježjem djeci žrtvama Domovinskog rata za Split predstavljaju tešku, miljama daleku avangardu.
ČETVRTAK Uvreda
Ministar kulture Zlatko Hasanbegović peti je ili šesti ministar koji se zadnjih mjeseci ukazao u Splitu, ali je prvi koji je prekoračio preko praga Banovine. Doveo ga je župan Zlatko Ževrnja, koji je u razgovoru sjeo na njegovu stranu stola, nasuprot gradonačelniku, što bi valjda trebalo simbolizirati tko je u ovom gradu gost, a tko domaćin.
Kako bilo, ministru kulture neviđen napor predstavljalo je prevaliti riječ 'Dalmacija' preko usta, što je u njegovom slučaju donekle shvatljivo; no, živimo za dan kada će jedan SPLITSKI i DALMATINSKI župan ili SPLITSKI gradonačelnik javno dati do znanja da korištenje termina 'južna Hrvatska' ne predstavlja samo geografsku nepreciznost, nego i izraz nepoštovanja prema povijesnoj regiji i njenim stanovnicima.
PETAK Skandal
Kako se i očekivalo, štrapanje oko dozvola i pristupnih cesta za šoping centar na Mejašima polako dolazi na naplatu: Hypo banka zatražila je svojih dvadeset milijuna kuna.
Grad joj, naravno, ništa nije dužan - ali sam je kriv što je investitorima na Mejašima dao dozvole za otvaranje, iako je umjesto potpuno čistih dobio prometnice opterećene hipotekom. Dali smo im da izgrade više nego što bi u normalnim okolnostima imali pravo, tolerirali vozikanje oko pristupnih cesta i sasvim očito povlačenje za nos, izdali dozvole mimo ugovora i običaja, a sada ćemo to još dodatno platiti.
Izraz 'pogrešna procjena' u ovom slučaju je definitivno preblag.
SUBOTA Misterij
A jedan drugi centar, onaj koji je već polako trebao izranjati na parkingu ispod Općine - i to, pazi sad, na gradskom zemljištu - zapeo je a da nitko živ u ovom gradu ne može jasno kazati koji vrag se uopće događa.
Je li problem u formalnom vlasniku koji odslužuje zatvorsku kaznu? Ili možda u stvarnom gazdi, svemoćnom Todoriću, koji čeka izmjenu GUP-a, odnosno prenamjenu iz hotela u stambenu zgradu?
I jedno i drugo, vjerojatno.
Za naš najveći problem - dakle prašinu, gradilište i do daljnjega okupirani najveći gradski parking uz kojega, kao ovog tjedna, sve češće stradavaju pješaci - malo koga je briga. Kad je trebalo disciplinirati okolne stanare sve gradske službe bile su ažurne, kad od cijelog grada treba prestati praviti budale - ruke su im najednom vezane.
NEDJELJA Ucjena
A Ultra festival je po jubilarni deseti put najavio mogući odlazak iz Splita.
Jasno je da će zbilja otići prije ili kasnije, a na nama je da pokušamo izmisliti događaj koji će ga u toj situaciji barem donekle moći nadomjestiti.
Ali ovakvo javno žicanje para i ucjenjivanje... Pa, već je postalo pomalo i naporno.