Ivan Kuret, gradonačelnik koji nije gledao što potpisuje

PONEDJELJAK Ispraznost

'Vlada ostaje privržena davati snažnu potporu razvoju grada Splita i to u svim područjima, osobito u daljnjem razvoju Splita kao prometnog, turističkog, gospodarskog, kulturnog i znanstvenog središta istočne obale Jadrana', gordo nam je poručeno iz Zagreba, nakon što je gradonačelnik pohodio Banske dvore baš kada je trebalo demonstrirati odanost Velikom Vođi i Bogu Sunca, Andreju Vjerodostojnom Plenkoviću.

Zgodno se poklopilo, eto, da je partijski susret pokriven navodnom ekskluzivnom prezentacijom famoznog 'masterplana' - u stvarnosti još uvijek obične skice bez konkretnog sadržaja i hodograma po kojemu bi se mogao ostvariti. Jest da nije zvučao loše kad su nam ga prvi put predstavljali, a teoretski ni danas, no problem je da se kroz vrijeme svi ti pusti projekti i inicijative izrode u hrpu nerealiziranih obećanja i obično stovarište ambicija.

Sve ide sporo ili nikako: od Žnjana, preko prometnih projekata, do recimo preuređenja Pazara i Peškarije, da ne govorimo o probijanju novih gradskih ulica, Trgu Hrvatske bratske zajednice, ili recimo prostora za galeriju Vaska Lipovca - o čemu smo također slušali prije tri godine.

Niti fokusa, niti rješenja, ničega nema. Osim gordih, ali ispraznih frazetina.

UTORAK Kvart

Kroz takvu prizmu gledat ćemo na ovotjednu najavu projektiranja novog gradskog naselja u Korešnici, gdje bi teoretski mogao niknuti ozbiljan gradski kvart s tisuću stanova za tri tisuće ljudi.

Teoretski, mogao bi i trebao, a raspisivanje javnog natječaja i uključivanje Društva arhitekata u cijelu tu priču služi kao dokaz da se misli ozbiljno, makar i na dugom štapu.

Nemamo ništa protiv dugoročnih projekata koji bi se rastezali kroz više mandata gradske vlasti - dapače, jedino s takvima grad može ozbiljno prosperirati - a kvart Korešnica mogao bi služiti kao pokazni primjer. Eto jednog projekta kojeg bi nova ekipa u Banovini mogla zateći već dogodine. 

Objektivno i nažalost, jedinog. 

SRIJEDA GUP

Dok Zagrepčani cijelu državu maltretiraju sa svojim GUP-om, moramo priznati da je nama u Splitu situacija komotna: niti šta radimo po tom pitanju, niti imamo ambiciju nešto mijenjati. Poučeni nekim prošlim iskustvima - recimo onom zgodom iz 2008. godine, kada je HDZ mijenjao ovaj plan samo kako bi odobrovoljio Keruma i otvorio put za ama baš sve njegove projekte - svi pušu i na hladno. Kad netko spomene GUP, odmah krene dernjava.

U normalnom gradu to tako ne bi trebalo biti, nego bi se o razvoju grada povela ozbiljna i normalna rasprava - recimo kroz strategiju koja je također dokument u vječnom nastajanju, pa onda i urbanističke planove kao logičan produžetak. Nije nemoguće ni intervenirati u GUP ako za to postoje logični i konkretni razlozi, jer zbilja se ne radi o Svetom pismu, a bogme sasvim je legitimno i objaviti da se kreće u izradu potpuno novog plana, pa onda temeljito pretresti sav prostor grada.

Ništa, baš ništa od toga nemamo u Splitu. Osim spomenute šuplje priče.

ČETVRTAK Drskost

Kad smo kod ispraznih i uvredljivih litanija, znate kako to zvuči?

Pa, onako kako je zvučao Andro Krstulović Opara na proslavi Hajdukovog rođendana, kada je izgovorio hrpetinu fraza o vječnom otporu i nesalomljivosti ovog kluba, o njegovoj hrabrosti i puntarskom duhu, pa onda to začinio još rečenicom da 'treba djelovati konkretno' i sam sebe ponudio za pomoć.

On, koji je zajedno sa svojom partijom otvorio vrata Poljuda bagri iz Hrvatskog nogometnog saveza samo kako bi Kolindina predizborna kampanja bila dinamičnija, makar to značilo da se tom istom Hajduku treba posrati po glavi.

Treba imati drskosti govoriti nakon toga.

PETAK Cipelarenje

Da, znamo, sve dosad napisano po važnosti se ne može mjeriti sa slučajem Petra Škorića i njegovim ovotjednim legendarnim pokušajem stranačkog slaloma, koji se izrodio u fijasko. Kovačeva ekipa sada ga prezire, Plenkovićevoj ionako nije nešto mio, a  drastično mu padaju akcije čak i na lokalnoj razini.

Moramo priznati, čak nam ga je i malo žao, pogotovo jer je izložen cipelarenju i prekomjernom granatiranju medija koji su se godinama morali suzdržavati svaki put kada mu se ime spomene. Sada bi ga se, kao, svi morali odreći.

No nemojmo imati iluzije da nas na čelu gradskog HDZ-a, a zajedno s njim i cijelog grada, u budućnosti čeka netko ozbiljniji, principijelniji, logičniji, razumniji i skrupulozniji od Petra Škorića: ne, ne čeka.

Ako smo uz HDZ išta naučili, to je da od lošega uvijek može gore.

SUBOTA Potpisi

Slučaj Ivana Kureta za ovaj grad ipak je specifičan: gradonačelnik koji je odradio samo dvije godine mandata jednim svojim potpisom stavio nam je oko vrata omču od sedamdesetak milijuna eura, pa nas sada entuzijast Dejan Kružić mora vaditi. 

Radi se dakako o Spaladiumu i famoznim Kuretovim tajnim aneksima potpisanima mimo javnosti i mimo Gradskog vijeća; na ovotjednom ročištu doznali smo da ni sam nije baš čitao sve što potpisuje, niti mu je palo na pamet doznati je li uopće ovlašten za to. Mašala.

Lijepo je biti gradonačelnik, ali tko je vidio još i razmišljati.

Za to su očito bili zaduženi drugi, dok je njegovo bilo da potpiše i glumi Kureta. I zahvaljuje nebesima na blaženoj nezainteresiranosti pravne države.

NEDJELJA Neimari

Za kraj tjedna vrijedi izdvojiti jedno sjajno postignuće neimara iz Županije: nakon što su godinama najavljivali 'Centar za posjetitelje' u Dugopolju, nakon što su 2017. godine zakopali prvu lopatu projekta vrijednog 13 milijuna kuna i najavili kraj radova za početak 2019. godine, do današnjeg dana obavljeno je točno 5,6 posto predviđenih radova.

Ne pedeset i šest nego pet cijelih šest, u razini statističke greške. Čestitamo. Da su se trudili sabotirati vlastiti projekt, valjda ne bi bili ovako uspješni.