PREGLED TJEDNA: Ivo Baldasar, čovjek koji ništa nije znao

PONEDJELJAK Strah

Žnjan je, eto, potpuno očišćen od divlje gradnje i ovaj potez dugoročno će nam služiti kao primjer za pokazivanje: kad se hoće, red se uvesti može. Dobro je - odnosno, jedino moguće - da na platou nije bilo nikakvih kompromisa i da je izbijen svaki argument o selektivnosti. A najbolje od svega jest da je Split dobio novu šansu koju, valjda, neće opet uprskati.

Sada je logično da ambicije rastu i da se sa strepnjom gleda hoće li kaznena ekspedicija nastaviti svoj pohod po drugim plažama, ali i ostatku grada u kojemu je bezobrazluk ugostitelja posljednjih godina eskalirao. Gdje će bageri osvanuti, zasad nitko ne zna, ali znamo da je odrađen novi krug popisivanja ilegalaca i da se velika većina trese od pomisli da su idući na udaru.

A to je sjajno.

UTORAK Vatra

Dolje, na Duilovu, ovog tjedna izbio je otprilike trideseti podmetnuti požar u samo dva ili tri mjeseca. Pojma nemamo radi li se o činu nekakvog suludog protesta, ili možda krčenju terena za investicije, ali sasvim sigurno je da na djelu imamo idiote koji cijeli grad pokušavaju vući za nos.

A to da policija ne uspijeva stati na kraj piromanu koji djeluje gotovo na dnevnoj bazi, i to uvijek na istoj lokaciji, već pomalo spada u sferu bizarnosti.

SRIJEDA Blaženo neznanje

Kad smo kod bizarnosti, vrijedi izdvojiti otkriće da je dio žnjanskih ugostitelja bio toliko bahat da čak nije ni plaćao vlastite račune za vodu, te da je prošla gradska vlast bila toliko suluda - nesposobna ili pokvarena, sada je to već svejedno - pa je čak podnosila zahtjeve za priključke klubovima koji nikakve dozvole nisu imali. Mašala.

Na ovu temu obratio se Ivo Baldasar i još jednom nas uspio fascinirati: kao što svojedobno navodno nije imao pojma tko uopće izdaje koncesijska odobrenja bez natječaja, iako su to činili njegovi najbliži i najpovjerljiviji suradnici, kao što je tvrdio da mu je nered na Žnjanu 'simpatičan' i kao što je zapomagao da gradska vlast ništa ne može učiniti - a pokazalo se da se redom radi o neistinama - tako se ovog tjedna vadio da nije znao ništa ni o čašćenju uzurpatora najveće gradske plaže našim, gradskim novcima.

'Nemam pojma o tome', da ga citiramo.

Kad se sve stavi na hrpu, postavlja se logično pitanje: je li taj čovjek uopće imao osnovne psihofizičke sposobnosti za obavljanje dužnosti gradonačelnika?

ČETVRTAK Lopovi

Voda se, eto, masovno nije plaćala ni u naselju Kamen ili Podstrani, što je vjerojatno samo vrh sante leda koja će se polako topiti s približavanjem datuma kada će račun za kompletne gubitke u sustavu početi stizati na adresu Vodovoda i kanalizacije. Odnosno, svih nas.

A to će bez sumnje dovesti do poskupljenja: nema količine koju pošteni građani mogu platiti, a da je bezobraznici i sitni vodokradice neće pokrasti.

Split, Afrika s vodom.

PETAK Početak

Gradonačelnik Andro Krstulović Opara, koji na raspolaganju ima 451 (četiri stotine pedeset i jednog) zaposlenog u Banovini, ipak nije izdržao - iz Dubrovnika je dovukao stanovitu Kristinu Vegar Čuvalo i dao joj stalni posao u svom uredu.

Bez natječaja, premda se u taj institut kleo uoči izbora, jer je iskorištena zakonska mogućnost da uhljebi šetaju iz jedne u drugu javnu službu bez sličnih gnjavaža. Čestitamo.

Počelo je.

SUBOTA Marginalci

U SDP-u, partiji koja je među Splićanima odavno potrošila sav kredibilitet i povjerenje, trenutno traju izbori za novog šefa ogranka. Njih četvorica prijavila su se za tu dužnost, a kako se mahom radi o potpunim anonimcima - koji su se pored svega čak uspjeli i javno posvađati preko medija - nećemo vas ni zamarati njihovim imenima.

Na Bačvicama ionako žive u nekoj paralelnoj stvarnosti.

NEDJELJA Nerad

Kad smo već kod suhe politike i politikantstva, moramo konstatirati da su od prošle sjednice Gradskog vijeća protekla već puna dva mjeseca. Pretpostavljamo da je problem u nategnutoj većini, a možda i trzavicama unutar HDZ-a i na relaciji Andro Krstulović Opara - Petar Škorić, ali to ni najmanje nije naš posao. Bitno je da se nastavlja praksa po kojoj se gradski parlament sastaje tek nekoliko puta godišnje, zbog koje je današnja vlast s pravom bjesnila dok je bila u oporbi.

Umjesto rijetkih ali maratonskih sastančenja koji se znaju protegnuti i na dva dana, radije bismo ih gledali jednom mjesečno, ali u manjem opsegu. Možda je prenaivno očekivati, ali ipak, postoji barem mikroskopska šansa da se izrodi nešto korisno za grad.