Foto: Veljko Martinović Jakov Prkić, vijećnik koji radi svoj posao
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Jakov Prkić, vijećnik koji radi svoj posao

Dosta kvalitetno zuji, čačka, diže frku i živcira gradsku vlast - što je pouzdan znak da je na dobrom tragu. Zasad

PONEDJELJAK Prkić (1)

Nismo sigurni kako vijećnik Jakov Prkić kotira u stranci Pametno, jer se ni prije ni poslije serije raskola, svađa i razlaza u nju nije odlučio ni formalno učlaniti, ali u njegovom slučaju to je zbilja manje bitno: radi se o čovjeku koji zasad gotovo pa savršeno obavlja svoju dužnost. 

Barem dok je u oporbi.

U svom drugom mandatu u Banovini Prkić konstantno zuji, čačka, diže frku i kida živce svima redom, od gradonačelnika naniže, što je jedan od konkretnijih pokazatelja da zapravo dobro radi: s velikim brojem njegovih kolega mogući su dogovori i kompromisi, javni ili tajni, pa redovito svjedočimo nastajanju 'konstruktivne opozicije koja će podržavati dobre projekte', 'nezavisnih vijećnika koji glasuju u interesu grada' ili naprosto 'spavača' koji će svoju ruku utržiti u pravom trenutku i za pravu cijenu. Nakon šest godina iskustva, slobodni smo kazati da to kod njega nije i neće biti slučaj.

Prkić, dakle, konstantno buši meko komunalno tkivo i izvlači sitne konkretne skandale za koje nitko ne zna da postoje, niti ima vremena ili strpljenja time se baviti: od stupića do parkinga, od uhljebljivanja do pogodovanja, od izigrane procedure do iznevjerenih obećanja. Ovog tjedna imao je nekoliko takvih minijatura, dok ćemo mu kao bonus dodati javno suprotstavljanje kolegi vijećniku koji je mrtav-hladan pred kamerama objavio da bi zajedno sa svojih desetak prijatelja formirao ekspediciju koja bi s ulica čistila narkomane i pijance, samo da mu netko garantira da neće dobiti kaznu veću od 300 kuna.

U ovom slučaju radilo se naprosto o civilizacijskoj potrebi.

Jakov Prkić, dakle, dobro razmišlja i solidno radi, no to se ipak događa u za njega nešto ležernijim okolnostima. Kako bi se snašao na višoj razini - jer upravljanje gradom posao je sa znatno drugačijom dimenzijom - zasad ne možemo znati.

Neka ga, neka se brusi.

UTORAK Prkić (2)

Jedna od zabavnijih Prkićevih minijatura svakako je razotkrivanje neobičnih dealova oko parkirališta na Gripama, tamo preko puta Kerumu dragog 'Baolija', čijih je preko stotinu mjesta povjereno na upravljanje privatniku za bijednih manje od tisuću eura mjesečno.

Traje to već desetak godina i tek kada je gradski vijećnik iskamčio ugovor i javno ga objavio, doznali smo slatke pojedinosti. Recimo, da je 2013. godine Kerumov ravnatelj Javne ustanove Tomislav Borozan potpisao novi ugovor na pet godina, a da je već tri godine kasnije Baldasarov Serđan Guštin ničim izazvan odlučio sklopiti i dodatak, po svemu sudeći kako bi se osiguralo da prostor ostane u privatnim rukama najmanje do 2022. godine - umjesto da ga pod svoje uzme 'Split parking'.

Zašto bi, zaboga, jedan ovakav resurs javna gradska ustanova prepustila nekom drugom za upravo smiješnu lovu? I to, kako izgleda, bez javnog natječaja?

Borozan nam je ponudio zanimljivo objašnjenje: kaže da je upravljanje vlastitim parkiralištem za Javnu ustanovu - neisplativo. Mašala.

U javnom sektoru bi, izgleda, i rudnik zlata propao.

SRIJEDA Prkić (3)

Nastavljamo s Prkićem: dobro se sjećamo one skandalozne sjednice Gradskog vijeća otprije nekoliko mjeseci koja se razvukla do kasnih noćnih sati i završila skandaloznim postupkom HDZ-a i HGS-a, kada su u strahu od gubitka kvoruma ozbiljnu raspravu o stanju u osam gradskih poduzeća nasilno zgurali u jednu točku dnevnog reda, sve kako bi odvozili zacrtano i bez imalo skrupula prema proceduri i vlastitom poslovniku priveli kraju to mučenje u Banovini.

A gradske firme, ko ih jebe.

Jakov Prkić službeno se požalio Ministarstvu uprave i tako isprovocirao zanimljivu reakciju predsjednika Gradskog vijeća Igora Stanišića: on je u svom očitovanju naveo da 'rasprava nije bila vremenski ograničena', što je uvreda svakom upućenom s više od dvije moždane stanice u glavi.

Znamo, znamo, sve je ovo dosadno, pa iz cijele priče treba zapamtiti samo jedan podatak: predsjednik Gradskog vijeća Splita na službenom je gradskom memorandumu - s grbom, pečatom i potpisom - za povijest ostavio napisanu jednu prijesnu laž. Bez imalo obzira, skrivanja ili uljepšavanja.

Neka vide nove generacije kako se godine 2019. vodio Split.

ČETVRTAK Blamaža

A Prkićev kolega Ante Zoričić, nezavisni vijećnik iz Kerumova jata koji se dosad iskazao relativno razumnim inicijativama - ali i prigodnim uskakanjem i iskakanjem iz vladajuće kompozicije, ovisno o okolnostima - ovog tjedna pošteno se izblamirao.

Na sjednici Gradskog vijeća teatralno je pozvao na zaštitu obitelji koja na Orišcu ima izgrađenu vilu s apartmanima, a kojoj zločesta gradska vlast u susjedstvo želi instalirati reciklažno dvorište prvo od nesuđenih sedam i jedino za koje uopće postoji dokumentacija, na što je već potrošeno oko 200 tisuća kuna.

Uzbuđeno je vijećnik lamentirao o gušenju poštene poduzetničke inicijative i bušio barem tračak nade da ćemo napokon početi voditi računa o otpadu, prešutivši osnovne podatke: spomenuta obitelj apartmane je izgradila u zoni u kojoj po GUP-u apartmana ne bi smjelo ni biti, usput je zapasala i velik komad zemljišta u vlasništvu Grada, a na koncu je tu i najslađi detalj - radi se, naime, o ljudima s kojima je Zoričić povezan višegodišnjim poslovnim i prijateljskim vezama.

Ne ide to tako, Ante.

Da se nas pita, već danas bi baš na Orišcu niknulo to famozno reciklažno dvorište, pa nek' se misle. Em će naučiti da ono smrdi duplo manje od prosječnih nekoliko kontejnera na hrpi, em će spoznati da nije mudro zajebavati se s vlastitim gradom.

PETAK Di je ugovor?

S gradom se čini se, pošteno zajebavao i njegov bivši gradonačelnik Ivo Baldasar: Slobodna nam je otkrila da je s vlasnikom (ili vlasnicima) kafića 'Cox' na Trsteniku sklopio ugovor o najmu objekta koji je već bio srušen, da bi ovi potom nastavili po istoj matrici - recimo, raditi s dokumentima davno upokojenog objekta.

A kad su oni istekli - od koncesije do minimalnih tehničkih uvjeta - nastavilo se i bez njih. Kad su stigli bageri na Žnjan, ostali su neokrznuti zahvaljujući manevru pred Upravnim sudom.

Od svega je najzanimljiviji spomenuti Baldasarov ugovor i činjenica da ga i nova postava u Banovini punih dva i pol mjeseca nije dostavljala novinarima. Ili mute vodu, ili ga je netko sklonio na vrijeme.

U svakom slučaju, skandal.

SUBOTA Namještanje

Na skandal miriše i dodjela gradske love za ugradnju liftova u stambene zgrade: u raspisanom natječaju najviše bodova predviđeno je baš za kvart Ravne Njive, potom je u povjerenstvu za njegovu provedbu sjedio baš predsjednik tog kotara Mirko Ramljak - HDZ, naravno - a na koncu su i rezultati ispali relativno očekivano.

Prijavile su se 42 zgrade, potpora je odobrena za njih četrnaest, a čak dvanaest se, eto, nalazi baš na Ravnim Njivama.

Uključujući i Ramljakovu.

Lift je, naravno, ljudska i civilizacijska potreba u zgradama višim od nekoliko katova i prirodno je da se Grad na ovaj način brine za svoje ljude. Problem je da se ni to ne može napraviti bez namještanja.

NEDJELJA Šala

Vijest da će se cesta na Trsteniku dugačka manje od 500 metara obnavljati pune dvije godine, priznajemo, u početku nam je zvučala kao šala i sve smo čekali reakciju iz Banovine, da nam netko kaže da se radi o tipfeleru u natječaju. Prvi, drugi, peti dan…. Ni pisma, ni razglednice.

Izgleda da su oni smrtno ozbiljni.

Valjda će je barem obnoviti temeljito, makar je veća vjerojatnost da ćemo već za tri godine kukati zbog rupa i tražiti novu obnovu.

U ovom gradu sve se radi dosta sporo, ali barem aljkavo.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(51662, "");
Pregledaj komentare