Je li presuda Ivanu Škaričiću barem nekoga zabrinula?

PONEDJELJAK Stupanje

Fascinantna priča o gigantskom i besmislenom selfie-stupu na čije je izmišljanje šef mladeži solinskog HDZ-a usisao stotine tisuća javnih kuna - mahom od župana Blaženka Bobana, vlastitog bivšeg šefa kojega je u kampanji doslovno nosao na rukama - da bi potom iskamčio dodatne stotine tisuća na njihovo postavljanje u javnim prostorima gdje god je njegova stranka na vlasti, dobila je novi nastavak.

Ispostavilo se da je Split naručio tri puta više stupova od Solina, a svejedno je svakoga od njih platio dvostruko više: točno 75.570 kuna. Mašala.

Nestrpljivo čekamo trenutak kada će nam usred grada posaditi tri željezne konstrukcije sa šeširima od solarnih ploča, čija je funkcija pravljenje loših selfieja. Nekako osjećamo da će više fotografija biti napravljene s njima u kadru.

UTORAK Poučak

Kako to izgleda kad lokalni političari rasipaju naš novac na stranačke potrebe, podsjetio nas je ovog tjedna jedan slučaj na Županijskom sudu: bivši omiški gradonačelnik Ivan Škaričić - inače još uvijek sasvim solidno utjecajan u županijskom HDZ-u - osuđen je jer je uoči nekakvih izbora naručio i gradskom lovom platio istraživanje o popularnosti stranaka i kandidata. Potrošio je 80 tisuća kuna, a nije bio dovoljno mudar čak ni da rezultate istraživanja pohrani negdje u gradskoj arhivi, barem reda radi.

Uglavnom, bit će zanimljivo pratiti hoće li se župan nakon presude odreći stranačke uzdanice i Škaričića barem smijeniti s mjesta ravnatelja staračkog doma, gdje također ima pristup javnim sredstvima, makar se zbog dosadašnjeg iskustva ne bismo na to kladili. Sjetili smo se Jure Šundova, optuženog da je kao lažni invalid oštetio državu i grad za stotine tisuća kuna, kao i famoznog Bobanovog obećanja da će 'za tjedan dana' kazati je li pametno da takav čovjek i dalje vodi Županijske ceste.

Slučaj 'stup' sa Škaričićevim je frapantno sličan: em se proračunska lova trošila i troši bespotrebno i besmisleno, em u cijelom procesu stranka očito ima važnu ulogu. U odnosu na prije pet godina vjerojatno su se malo bolje pokrili papirima, ali princip je savršeno jednak.

SRIJEDA Gospodin ravnatelj

Opet nam je Marjan skoro izgorio, ovaj put u podmetnutom požaru. Cijeli grad digao se na noge i sa strepnjom pogledavao prema brdu, prateći svaku novu vijest u medijima, a friški ravnatelj park šume Damir Grubšić pored novinara je nonšalantno prošetao - dapače, s prezirom odbio njihove molbe da pojasni što se događa i kakva je situacija.

Dobro da im nije odalamio koju odgojnu.

Čovjek je nov na funkciji, pa da mu pojasnimo: komuniciranje s medijima i javnosti nalazi se u opisu njegovog posla, a pogotovo u kriznim situacijama poput ove. Kućnom odgoju usprkos.

ČETVRTAK Lova

Na čudesnu situaciju naišli smo u malom balunu: Banovina je punih šest godina uredno slala našu lovu na račun pogrešnog kluba. Mic po mic, sto tisuća po sto tisuća, najmanje milijun i nešto kuna otišlo je na račun MNK FC Split, umjesto MNK Split.

Do otkrića se došlo sasvim slučajno, kad se jedan istaknuti HDZ-ovac pohvalio mlađem Tommyju da, eto, i oni 'pomažu sport' - pa su na scenu stupili policija i istražitelji.

Samo su dvije varijante: ili se drsko krao naš novac, ili su u gradskoj upravio svjesno zaobilazili zakon i žmirili na nepravilnosti, odnosno poslovanje sportskih klubova preko paralelnih računa.

Kako god bilo, netko mora biti odgovoran. Imenom i prezimenom, molimo.

PETAK Pano

Sličan princip trebao bi vrijediti i za famozni oglasni pano na Pjaci, oko kojega je tjednima trajao rat između gerilaca i gradskih komunalaca. Prvi su sprejali, a drugi brisali, i tako pet puta (!) prije nego što su u Banovini priznali da je pano ilegalan i da je tvrtka koja je imala koncesiju i fizički prestala postojati prije točno dvije godine. Pa su ga napokon uklonili.

Tko je ubirao lovu za oglašavanje? Tko je od nas godinama radio budale, i to u strogom centru grada? Na koncu, koliko love je potrošeno na prekrivanje nestašnih ali sasvim točnih grafita, umjesto da se odmah maklo simbol nereda i divljaštva? Tko će nam to refundirati? Je li bilo podmazivanja gradskih službenika? Koliko je još ovakvih slučajeva i kad ćemo barem dobiti dojam da nam sistem funkcionira?

Tako puno pitanja, a tako malo suvislih odgovora…

SUBOTA Plan

U moru besmisla prošlog tjedna ipak se izdvojila i jedna pozitivna vijest: pokrenuta je izrada masterplana Istočne obale.

Znamo, zvuči nezanimljivo i zamorno, ali zbilja se radi o ključnom dokumentu ukoliko najvažniji gradski prostor želimo razviti sustavno i smisleno. I da, radi se o osnovu pomoću kojeg eventualno možemo izvući konkretnu i solidnu europsku lovu.

Sve što u ovom trenutku možemo poželjeti jest da masterplan ne počne skupljati prašinu - kao što se dogodilo s deset godina starom prometnom studijom koju smo platili deset milijuna kuna - ili da proces eventualno ne zapne.

Kao što, recimo, već mjesecima nismo čuli ništa o pompozno najavljivanoj, nadstranačkoj i nadpolitičkom strategiji dugoročnog razvoja grada.

NEDJELJA Obećanje

Županija je proslavila 25 godina vlastitog postojanja cjelomjesečnim špartanjem od nemila do nedraga, zaključenim masovnim i po svemu sudeći ne pretjerano korisnim izletom u Bruxelles.

Ako su se dobro proveli, neka im.

Bitniji nam je jedan novinski intervju župana Bobana s, konačno, konkretnim i jasnim hodogramom za izvlačenje Splita iz prometne i ekološke blokada. Dakle: u roku od nekoliko mjeseci započinje gradnja tunela i mosta kod Omiša, dogodine i brze ceste od Mravinaca do TTTS-a te sanacija dijela željezničke pruge, godinu kasnije rješavanje križanja Širina, a Lećevica će proraditi do kraja 2021. godine. Evo još jednom i za unaprijed: mašala.

Napokon jedno obećanje koje zaista možemo izmjeriti.