PONEDJELJAK Ćaskanje
Dan uoči sjednice Gradskog vijeća novinare su sazvali u Banovinu. Na 'brifing'.
Gradonačelnik je osjetio potrebu istresti sve što mu stoji na duši vezano uz Žnjan, projekt u kojega je uložio velik dio svog političkog kapitala i naumio ga ostvariti kao pokaznu vježbu kako Split može izgledati s normalnim ljudima na vlasti. Satima se s novinarima, ali bez kamera, pretresao svaki detalj u cijelom procesu - valjda kako bi oni do kraja shvatili proceduru, ali i kako bi odgovarajuće reagirali u slučaju nesuvisle paljbe u Gradskom vijeću.
Nije bilo beskorisno, dapače, u svakom slučaju bilo je svrsishodnije od famoznih Baldasarovih brifinga koje je ukinuo nakon što su mu dva puta postavljena nezgodna pitanja, pa se još i pravdao da ima puno posla i jednostavno ne stigne ćaskati s medijima. Možeš misliti.
Ovaj gradonačelnik ostavio je dojam da nešto radi i ništa ne skriva. Zasad.
UTORAK Natječaj
Sjednicu Gradskog vijeća stoga smo nestrpljivo iščekivali, tražeći rupe koje smo u slučaju Žnjan možda previdjeli. Ispostavilo se da većih nema, a jedina nešto ozbiljnija pukotina jest natječaj za izradu famoznih privremenih 'modula' vrijedan cirka milijun eura, koji je bio otvoren samo tjedan dana i na kojemu su kriteriji postavljeni tako da se prijaviti mogu samo ozbiljne firme sa solidnim godišnjim prometom. Pa se prijavila samo jedna.
Nitko nije previše dramatizirao oko toga, pa nećemo ni mi, makar moramo registrirati da je rok svakako trebao biti dulji. I da nismo trebali dobiti dojam da je baš ta jedna tvrtka možda unaprijed znala što će se točno tražiti na natječaju. Plan jest da se do ovog ljeta Žnjan upristoji i već smo u debelom cajtnotu, ali ipak…
SRIJEDA Pisma
Bio je ovo tjedan dopisivanja sa Zagrebom, usudili bismo se kazati i pomalo drčnog pokazivanja kičme. Najprije je svoju porciju dobio ministar Oleg Butković - koji je dosta bezobrazno u roku od nekoliko dana izdao naredbu da se skinu znakovi zabrane zaustavljanja na gradskim autobusnim stanicama, iako je to rezultat višemjesečnih i višegodišnjih pokušaja uklanjanja ilegalnih prijevoznika, oko kojih upravo Butkovićevi službenici u najmanju ruku nisu nimalo pomogli. Ironično mu je poručeno da znakovi ostaju i da bi bilo korisno kad bi bio ovako ažuran u rješavanju stvarnih problema.
A onda su se župan i gradonačelnici Splita, Solina, Kaštela i Trogira - pa čak i ovaj jedan iz SDP-a - složili i na Markov trg poslali dosta žestoko pismo o kilavljenju i opstrukciji dvije milijarde vrijendog projekta nove kanalizacije i pročistača u moru. Kažu, jedan javno objavljen tekst bio je dovoljan za hitru reakciju iz Zagreba i obećanje da će problem biti riješen.
Ova metoda zasad se pokazala učinkovitom i nadamo se da će biti korištena u pravim prilikama. Odnosno, da ekipa u Banovini neće zglajzati.
Znamo kako izgleda kad se otvori fronta s gazdama u Zagrebu: puno je gori i po grad pogubniji rat s vlastitim stranačkim drugovima, nego obična 'oporbena situacija'…
ČETVRTAK Ulica
Vlada je Splićanima na poklon proslijedila desetak posto dionica Hajduka, istih onih dionica koje su zajedno s nekakvim potraživanjem od nekoliko milijuna kuna bizarno završile u njenom portfelju.
Donedavno za njih nije ni znala, niti se o svom vlasništvu brinula, niti je slala svoje predstavnike na skupštine, niti se raspitivala o stanju i zdravlju Hajduka. Da je prije nekoliko godina netko pristojno zamolio, Vlada bi mu vjerojatno i platila samo da se riješi tih bezvrijednih papirušina.
Danas je situacija nešto drugačija: tih deset posto predstavlja vrijednost od nekoliko milijuna eura s tendencijom daljnjeg rasta i stoga poklon sasvim sigurno ima svoj značaj. Ako ćemo vratiti film unatrag, prisjetit ćemo se da je prije samo nekoliko godina tadašnja gradska vlast bila spremna prodati kompletan Hajduk za pišljivih nekoliko milijuna eura američkom prevarantu Gloveru i njegovim domaćim mutežima. I da bi to učinila, samo da se nisu pojavili gnjavatori iz Torcide i Našeg Hajduka.
'Ulica', koja je u međuvremenu spasila bankrotirani klub i time višestruko povećala vrijednost gradske imovine.
Nema na čemu.
PETAK Korota
Još malo dobrih vijesti: škola na Pazdigradu proglašena je najuspješnijim hrvatskim arhitektonskim ostvarenjem u prošloj godini. Valjda nema boljeg dokaza da natječaj uvijek donosi najbolji rezultat, pa makar poput ovoga bio raspisivan u prapovijesti bez velikih ambicija da se u dogledno vrijeme i ostvari.
A pojavile su se stidljive naznake da će se prašina otresti s prastarih konzervatorskih smjernica za komunalni red, odnosno da će se pomesti velik broj štekata koji su metastazirali po svjetskoj kulturnoj baštini i centar grada učinili doslovno neprohodnim.
Ugostitelji su u koroti, nama nekako ne smeta.
SUBOTA Svjetlarnici
Splitski konzervatori - treba i to kazati - u pisanju smjernica nisu loši. Ali još su bolji u misterioznom pronalaženju rupa u propisima za potrebe odabranih.
Puna dva desetljeća nakon što su sramotno dozvolili otvaranje krova na Biskupovoj palači, evo ih opet s famoznim 'svjetlarnicima'. I to nasred Pjace, na hotelu u vlasništvu ni manje ni više nego sina rektora Sveučilišta Šimuna Anđelinovića. Vizura povijesnog trga se mijenja, ali kvragu - bit će novih kvadrata i gazda će (opet) biti zadovoljan. Mašala.
Doduše, možda ne bismo trebali biti prestrogi prema baš svim konzervatorima jer dva spomenuta slučaja povezuje jedno ime. Čovjek se zove Radoslav Bužančić, čisto da znate.
NEDJELJA Brojači
U međuvremenu, Turistička zajednica živi u nekom svom paralelnom svemiru. Što znači da na jesen obično kuka da nema vansezonskih događaja, da bi potom utonula u blaženi zimski san sve tamo negdje do Svetog Duje. Još malo i eto njih.
Ovog tjedna u Split se sjatilo dvjestotinjak fotografa specijaliziranih za vjenčanja, mnogi su sa sobom poveli obitelj i prijatelje i sasvim sigurno efekt cijelog tog muvinga ne može se zanemariti, no sve je to prošlo mimo ekipe iz TZ-a koja upravo briše krmelje i priprema se za više-manje jedino što radi. Broji noćenja u špici sezone.
Ni inicijative, ni velike kreativnosti. Bolje ih je ne uznemiravati.