PREGLED TJEDNA: Jesmo li nepravedno napadali Debeljaka?

PONEDJELJAK Genij ili prevara?

Svi smo bili krajnje skeptični prema Tomislavu Debeljaku i njegovom preuzimanju škvera, priznajemo da nam je sve to skupa mirisalo na opću katastrofu i zaobilazno gašenje još jedne splitske i dalmatinske institucije u nizu, uz milijarde koje ćemo za to morati još i platiti.

I eto, ispali smo u krivu. Barem zasad.

Po svim dostupnim informacijama škver zapravo funkcionira solidno, plaće se isplaćuju i potresa nema. Jest da nema ni golemih brodova na navozima, nego se sve mahom svodi na male kruzere, čelične konstrukcije i sličan repromaterijal, no to nije naša briga nakon što smo firmu prodali. Debeljakova je, pa neka se Debeljak o njoj brine.

Samo da više ne pita naše pare.

Ovog tjedna stigla je pomalo neobična vijest da vlasnik Brodosplita kupuje još jedan škver na samom sjeveru Europe, u Norveškoj, a mi priznajemo da ne znamo što misliti. Kako, zaboga? Ako je već nekako omađijao naivne Hrvate, kako je Debeljak to učinio s racionalnim Norvežanima?

Ili stvarno imamo čast živjeti u susjedstvu nepriznatog poslovnog genija?

UTORAK Pokajanje

Gradsko vijeće razglabalo je o Marjanu i nakon skoro deset sati razišlo se doslovno bez ijednog zaključka, što je već poznat podatak, ali vrijedi kazati i da je - suprotno ranijem pisanju potpisnika ovih redaka - oporba po svemu sudeći bila u pravu.

Koliko god to zvučalo neprincipijelno, kao svetogrđe za svakog poštenog lokalpatriota, čini se da Marjan zbilja treba službeno predati iz gradskih u državne ruke. Jer u suprotnom, eto, nitko neće moći gospodariti šumom na normalan i zakonit način.

Osim ako ćemo zauvijek imati na snazi službeno proglašeno izvanredno stanje.

Priznajemo grešku, kao što bi je trebao priznati i gradonačelnik koji je najavio izmjene zakona samo kako bi Marjan mogao ostati splitski, a nakon što se to nije dogodilo i nakon što je vertikala zakazala, sada igra na emocije. 

Ne, nećemo tako.

SRIJEDA Bravo

Kad smo već kod Marjana, vrijedi pohvaliti ravnatelja Javne ustanove Damira Grubšića jer je povukao tužbe protiv predsjednika Društva Marjan Srđana Marinića, podignute u vrijeme dok on još nije bio ni u planu za svoju sadašnju fotelju.

Radilo se o očigledno blesavim postupcima kojima je cilj bilo zastrašivanje aktivista; da, oni katkad zbilja znaju biti naporne picajzle, ali potezanje po sudovima nije način.

Eto, bravo za Grubšića. Pokazao se razumnijim od gradonačelnika, koji je u svojoj tužbi vrlo sličnog karaktera baš zajunio i ne pušta.

ČETVRTAK Artikuliranost

Kažu da to nije bio prosvjed nego mimohod i da nije bio za Filipa nego protiv sustava, ali svejedno: malena kolona koja je promarširala rutom od kolodvora do Šperuna nije ostavila baš nikakvog traga ili učinka. 

Problem nije bio u malobrojnosti, niti u sastavu ljudi - mada smo među njima primijetili brojne nevoljnike i egzibicioniste koji ne propuštaju baš nikakav događaj ovog tipa. Zna to biti i dobro, netko mora potegnuti.

Problem je bio u slaboj artikuliranosti cijelog događaja, u nesnalaženju samih organizatora i njihovom povremenom bezobrazluku prema medijima, u činjenici da nitko živ zapravo nije znao objasniti ni zašto je tu, ni što zapravo želi postići.

PETAK Veza

Recimo Mladen Bajić, on uvijek zna što želi postići. Ako mu je potreba.

Već smo registrirali kako se bivši glavni državni odvjetnik pravio blesav na kriminal koji mu se evidentno odvijao pred nosom, u Zenti, gdje je grupica ljudi prisvojila lučicu bez koncesije i iz nje po kratkom postupku izbacivala sportaše i kritičare, a ubacivala komercijalne brodove, usput se omastivši vrlo solidnim plaćama.

Bajić, kažemo, po svim dostupnim informacijama ni na koji način nije reagirao, a upravo stoga slatkom nam se čini vijest iz jednog drugog dijela grada. Preciznije, s njegovih Gripa, ovih dana zavijenih u crno zbog zatvaranja kultne Bobisove 'Desetke'.

'Sićan se kad su radnicu Jasu pribacili u Bobis na Rivi, nastala je opća pobuna jer je otišla osoba od povjerenja. Čak smo zvali neke utjecajne ljude iz Državnog odvjetništva da nan Jasu vrate na Gripe. I uspili smo', povjerili su se Slobodnoj Dalmaciji stalni gosti ovog kafića.

Mašala, tako se koristi utjecaj. Komodno, splitski, bajićevski.

SUBOTA Pelin

Ako mu nije problem, mogao bi Bajić cimnuti i zagrebački 'Badel', koji je baš ovog tjedna objavio da je preuzeo proizvodnju žestokih pića 'Dalmacijavina'. Svih, pa i legendarnog gorkog pelina.

Generacije su na njemu odrastale, bilo bi šteta da ovako podmuklo i tiho nestane.

NEDJELJA Cesta

Generacije su odrastale i prolazeći grbavom i izbušenom Starčevićevom ulicom, pa vrijedi zabilježiti da je napokon obnovljeno njenih 115 metara.

Stotinu i petnaest metara slavimo kao postignuće, za što je trebalo proći dva i pol mjeseca intenzivnih i manje intenzivnih radova.

Zvuči toliko depresivno da nemamo volje ni za zbijati šale.