Foto: Pixabay.com Još čekamo objašnjenje - tko bi nas i zašto trovao?
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Još čekamo objašnjenje - tko bi nas i zašto trovao?

Ni stručnjaci, ni mjerenja, ni objašnjenja ne pomažu kad na red dođu panika, histerija i teorije zavjere. Kao i obično, pametni nikad nisu do kraja sigurni, a budale i bez dokaza sve znaju

PONEDJELJAK Krajnje neobičan slučaj

Ivo Baldasar nastavio je tradiciju povlačenja splitskih gradonačelnika po pravosudnim institucijama zbog Spaladium Arene: nakon Ivana Kureta koji je u Državnom odvjetništvu objašnjavao zašto njegovi u tajnosti potpisani aneksi ne bi trebali biti štetni - a danas ćemo opreza radi reći da su bili u najmanju ruku neobični - evo i ovoga pred Uskokom. Imao je zadatak objasniti kako je imenovao suca u arbitražni sud koji Grad ne priznaje i zašto je odabrao baš sveučilišnog profesora Dragana Bolanču - čijeg je vlastitog sina prethodno angažirao na pravnom mišljenju upravo oko Spaladium Arene.

Pred istražitelje je navratio i Bolanča, profesor pomorskog prava (!) i sudac kojega je imenovao Baldasar, odnosno Grad, da bi kasnije glasovao upravo suprotno argumentima tog istog Grada. Na privatnom sudu kojega, ponavljamo, nitko razuman uopće ne bi trebao shvaćati ozbiljno.

Problem Spaladiuma očito ćemo raspetljavati još godinama, zasad samo konstatiramo nastavak niza u najmanju ruku neobičnih okolnosti u cijelom ovom slučaju.

Poprilično neobična je i Bolančina najnovija izjava da je Split u lošem pravnom položaju jer je ugovor oko Spaladiuma formalno raskinut - a to se vrlo brzo pokazalo netočnim - dok u cijeloj ovoj priči sada nešto manje neobičnim izgleda Baldasarov prijedlog otprije četiri godine, onaj da svi skupa de facto preuzmemo dvoranu i preko pedeset milijuna eura dugova.

Koji, hvala nebesima i tadašnjem spletu političkih okolnosti, na Gradskom vijeću nije prošao.

UTORAK Cestar i vodoinstalater

Na istom tom Gradskom vijeću ovog tjedna dosta slatko izgledao je gospodin Petar Škorić, inače ravnatelj Županijske uprave za ceste, kada je svoju vlastitu ekipu u Banovini javno pred kamerama upitao što se poduzima - oko cesta.

Valjda se trebalo raditi o naručenom pitanju i unaprijed spremljenom odgovoru, pogotovo jer u HDZ-u očito računaju da bi normalan čovjek u snu morao znati razliku između gradskog, županijskog i državnog uhljeba, ali ispalo je baš onako škorićevski šeprtljavo.

A kad sa svojim sarkazmom u priču uključio bivši SDP-ov vijećnik Gojko Čepo, danas blaženo spokojan i parkiran u 'Vodovodu i kanalizaciji', dobili smo pravi pravcati sudar titana.

SRIJEDA Jad i bijeda

Kako se i očekivalo, HDZ I HGS odbili su za intendanta kazališta imenovati Ivana Lea Lemu, premda je on bio jedini kandidat na javnom natječaju, premda ga je potvrdilo Kazališno vijeće i premda u njegovom programu čak ni oni nisu uspjeli pronaći ni jednu jedinu zamjerku.
Odbili su ga s obrazloženjem da nije dovoljno jasno objasnio kako bi vratio tuđe naslijeđene dugove, premda to od njega nije traženo i premda im je svejedno nacrtao kako bi ih prepolovio.

Odbili su ga jer, kako se izlanula Ljubica Vrdoljak, 'ne odgovara ideološki' - iako to ovdje čak i nije slučaj: niti se Lemo negdje izjasnio, niti je to bio glavni motiv.

Ne, Lemu su odbili zato što im nije poljubio prsten i obećao poslušnost. Zato što nije pristao biti poslušni kotačić famoznog koalicijskog sporazuma.

Daljnji rasplet ove priče uopće više neće biti ni zabavno pratiti jer smo doznali sve: gradska vlast spremna je rasturiti do kraja važnu gradsku instituciju samo kako bi političkim diktatom nametnula jednog vijećnika kao ravnatelja Opere. Čak se u jednom trenutku ovotjedne sjednice činilo da je i njima samima pomalo neugodno. Ali brzo ih je prošlo.

A ako se itko prijavi na novi natječaj za intendanta, odnosno ako pojede govno i pristane na ono što je Lemo odbio, bit će do kraja karijere označen kao bijednik.

Dobar posao, vijećnici. Mašala.

ČETVRTAK Topovi

Doslovno nekoliko sati prije isteka roka, postavljenog prije gotovo deset godina, Split je dobio plan kako će u budućnosti gospodariti otpadom. Mali korak za čovječanstvo, veliki za naš grad: da nas nisu stisli europski penali, vjerojatno bismo ubrzo bili doslovno zatrpani i ugušeni vlastitim smećem. Mada, znamo, ni danas nismo daleko od toga.

Za upravo nevjerojatan odnos prijašnjih garnitura gradskih političara prema osnovnom komunalnom pitanju - odnosno, bahato arčenje javnog novca bez ikakve svrhe i prioriteta i odmak od urbanog, ekološkog i civilizacijskog standarda u valjda svim aspektima, a smeće je uz urbanizam samo najvidljiviji - krivi smo prije svega mi. Koji smo ih birali, oduševljeno pljeskali ručicama na predizborne gluparije i mirno prihvaćali njihovu višegodišnju neodgovornost, lopovluk i obmane. Iz ideoloških ili čisto osobnih motiva, sasvim je svejedno.

Deset jebenih godina nitko nije učinio ništa oko otpada, a mi smo k'o ovce samo gledali. I sada, kad nam kompletan grad smrdi, postoji samo jedna mogućnost. Valjalo bi na nekoliko mjesta postaviti topove i ukoliko ne krenemo samo razdvajati barem plastiku, papir i staklo - a nije to atomska fizika - iz njih jednom tjedno puštati smrad, čisto da nas upozori.

Pas bi tako shvatio, pa valjda će i prosječni Splićanin.

PETAK Smrad

Da, grad nam smrdi. I smrdit će, ako je vjerovati nadležnima, još nekih četiri mjeseca, dok se ne završi prva faza sanacije Karepovca. Posao je to koji se naprosto mora obaviti, koji je unaprijed uredno najavljen kao neugodan, koji se izvodi po jedinom mogućem projektu i koji je jedan od rijetkih da se - doduše zahvaljujući javnom pritisku - odvija vrlo, vrlo transparentno.

Doslovno iz sata u sat objavljuju se rezultati mjerenja svih potrebnih plinova, pa i onih koji nisu bili predviđeni u početku. Svakog tjedna stižu dodatni izvještaji, papagajski se ponavljaju zakonske norme koje nisu prekoračene - a i da jesu, šansa za ozbiljnu opasnost po ljude svejedno se svodi na mikrone - dok apsolutno nijedan znanstvenik ili institucija nisu istupili i upozorili da se događa bilo što štetno.

Dobro, osim onog jednog gospodina koji je Splitu pokušao uvaliti sto milijuna kuna vrijednu tehnološku starudiju i zalagao se da se otpad zauvijek zadrži praktično u centru grada.

Ništa od ovoga nije moglo spriječiti klasične splitske napadaje histerije i panike, za koje je i inače dovoljan jedan kružni sms 'prije s Higijenskog'. Svi sve znaju - pa, eto, i da je na djelu masovno i namjerno trovanje. Zašto i od koga, nismo još skontali.

Iako nema nijednog dokaza za problem, pametan čovjek uvijek će zadržati zrnce sumnje i nikada neće decidirano kazati da je sve u redu. S druge strane, iako nema nijednog dokaza da nešto ne štima, budala će iz stopa vrištati o podmuklom genocidnom pothvatu. Prvi nikad nije, a drugi je uvijek siguran.

To je ta razlika.

SUBOTA Nobel

U iščekivanju ozbiljnih stručnjaka koji bi nam na drugačiji način protumačili brojke, ili čak razotkrili veliku zavjeru, dobili smo priučene aktiviste koji su odlučili organizirati prosvjed. Zašto? Zbog 'nestručne sanacije Karepovca'.

Nestrpljivo čekamo argumente koje će nam predstaviti. Zasad imamo tek onaj da 'zrak smrdi' - a to, hvala na pitanju, nije baš otkriće za Nobelovu nagradu.

NEDJELJA Problem

Pitanje svih pitanja nije odlagalište usred grada, koje ćemo valjda napokon sanirati, zatvoriti i urediti, nego budući centar u Lećevici, gdje će se obrađivati otpad kojeg ćemo - valjda - naučiti odvajati i sortirati.

Rokovi su gusti, tek se ove godine raspisuju natječaji za gradnju i postoji realna opasnost da ćemo, ako nešto zapne, za nekoliko godina imati još dramatičniji problem sa smećem.

Brine li se netko oko toga? Nismo baš sigurni, po iskustvu znamo da će tema doći na dnevni red par sati prije zadnjeg roka...

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(28611, "");
Pregledaj komentare