PONEDJELJAK Crveno za Sikiricu
Kako smo već puno puta konstatirali, profesionalnom političaru dovoljna je samo jedna prava šansa. Jednom kad se uhljebiš sve ostalo ide kao podmazano; tako je, eto, i davno zaboravljeni i prežaljeni dogradonačelnik Željko Sikirica (HSS) nakon kratkog i mahom beskorisnog mandata u Banovini nastavio ploviti klijentelističkim bespućima javne uprave.
Zadnjih godina znalo ga se viđati kako obilazi institucije i navodno kao nekakav lobist, konzultant, savjetnik, što li već - gura projekte. Službeno je, pak, zaposlen kao 'stručni savjetnik u Županijskoj upravi za ceste, gdje je ovog tjedna dočekao privođenje zbog nekakvog namještanja javnih natječaja. Konkretno, valjda je zajedno s ekipom iz Hrvatskih cesta nešto muljao oko nekakvih semafora.
Priveden pa pušten, sad mu vjerojatno slijede mjeseci i godine potezanja po sudovima, a nama samo ono vječito zdvajanje nad hrpetinom naše love koja ustrajno curi na sve strane. Baš ti semafori ionako su već godinama zanimljivi i valjda će se naši netko pametan i sposoban objasniti zašto su oni u Splitu i okolici uvijek duplo skuplji nego, recimo, u Slavoniji? Kako, dovraga, par stupova sa svjetlima nikad ne može koštati ispod pola milijuna kuna?
Ali ovaj slučaj ne bi nam bio pretjerano zanimljiv da nema podatka da je ravnatelj Županijske uprave za ceste prvi splitski HDZ-ovac Petar Škorić. Čovjek valjda nije znao što mu podređeni rade, pa makar se radilo i o Sikirici kao predsjedniku glavnog koalicijskog partnera. HSS u Splitu možda postoji samo na papiru, ali putevi s HDZ-om očito mu se čudesno poklapaju.
Još otkako je Sikirica odradio svoju epizodu s SDP-om i Miroslavom Buličićem.
UTORAK Kazališna katastrofa
Gospodin imena Ivo Lipanović možda solidno vodi operu u Hrvatskom narodnom kazalištu, ali po svemu sudeći ga ne krasi prevelika pismenost. Bubnuo je ovog tjedna glupariju i izazvao kaos kojeg su morali čistiti svi, uključujući i njegovog vlastitog šefa Gorana Golovka. On je diplomatski objasnio da se radi o 'krivoj informiranosti'.
'Ja se u svetinju koja živi vječno ne diram, ali neka i nama daju kao i njima. Pročitao sam o 30 milijuna kuna kredita', kazao je Lipanović negdje na polovici svoji žalopojki o kulturnoj besparici.
U međuvremenu su mu valjda objasnili što uopće znači riječ kredit, a možda je i načuo da HNK iz gradskog proračuna dobiva po prilici 43 milijuna kuna godišnje. Bespovratno.
Da kazalište kojim slučajem dobiva jednako novca kao i Hajduk - dakle, nula kuna - svi skupa bi sasvim sigurno skapali od gladi i vrlo brzo stavili ključ u bravu.
PR katastrofa brzo je izglađena zajedničkim fotografiranjem na Poljudu.
SRIJEDA Šator nam više ni ne treba
A nikako drugačije osim katastrofe ne može se opisati ono što nam s raznim štandovima, bancima, kućicama i raznim pokretnim i nepokretnim spravama sustavno priređuje gradonačelnik Ivo Baldasar. To već poprima dimenzije epidemije: nakon što je na početku mandata najavio 'čišćenje' grada dogodilo se upravo suprotno. Umjesto štandova grupiranih 'samo u Đardinu' dobili smo još stotine njih na svakom koraku. Pa i na Rivi, koju je Baldasar navodno namjeravao osloboditi - samo što oni sada službeno zovu 'mjesta za prigodnu prodaju i sajamske manifestacije'. A sajmovi, gle čuda, kod nas nikada ne traju kraće od mjesec ili dva.
Ovog tjedna stvar se slomila na jednom invalidu koji je kraj Starog placa nasadio nekakav kućerak u alpskom stilu i bio prisiljen ukloniti ga u rekordnom roku. Vjerojatno jer je iste noći ukrašen duhovitim grafitima i porukama gradonačelniku.
Ali vratit će se, ne brinite.
Kao što će Gradsko vijeće ovog tjedna vjerojatno dati dozvolu za par novih lokacija, između ostalog i za 28 (dvadeset i osam!) pultova na dijelu Rive prema Lučkoj kapetaniji. Mašala.
ČETVRTAK Parking Njegoševa
U Banovini su nakon dvije godine hibernacije po svemu sudeći shvatili da se u Splitu nema gdje parkirati, pa su najavili postavljanje nekakvih montažnih parkirališta na par lokacija u gradu.
Naravno, ne znaju to napraviti bez da osnuju još jednu gradsku firmu. I bez da opet najave nekakve kombinacije s privatnim partnerima, koncesijama, plodouživanjima i sličnim čudesima.
U međuvremenu na ulicama samo dižu aute, pišu kazne i traže svaki djeličak asfalta koji bi eventualno mogli staviti pod naplatu. Nestrpljivo čekamo trenutak kada će na red doći gradonačelnikova ulica na Mejama.
PETAK Skakanje u usta
A Gradsko vijeće će ove srijede otvoriti još jednu trakavicu u kulturi: nakon što su nas pošteno izmaltretirali s izborima ravnatelja, intendanata i voditelja valjda svih gradskih kazališta i ustanova, red je došao na muzeje. Naravno, neka drama uvijek mora postojati.
U Hrvatski pomorski muzej namjerava se instalirati stanovitog Vedrana Katavića, arheologa koji ima samo dvije umjesto pet predviđenih godina staža u muzejskoj struci, pa time konačno maknuti vječnog i neuništivog ravnatelja tog muzeja Stjepana Lozu.
Bit će zanimljivo gledati kako će se ovog tjedna pokušavati objasniti stav da su 'radni staž' i 'radno iskustvo' jedan te isti pojam, jednako kao što su nam prije dvije godine - kada se odlučivalo o jednom drugom imenovanju - tvrdili da se radi o nebu i zemlji.
SUBOTA Blamaža
I dok se tako zabavljaju, a prag zavoda obija 34.370 nezaposlenih, u Banovini se nisu udostojili organizirati kakve javne radove i barem na mjesec-dva prehraniti jednu ili dvije stotine tih nesretnika.
A ništa ih ne bi koštalo. Baš doslovno ništa, jer država plaća kompletnu naknadu od 3.553 kune mjesečno. Trebalo je samo da netko od pet stotina činovnika u javnoj upravi - počevši od gradonačelnika i njegovih zamjenika - mrdne dupetom i pokaže znakove života.
Sramota.
NEDJELJA Ponos
...pa je, recimo, za čišćenje Turske kule kao jednog od potencijalno naljepših gradskih parkova trebalo organizirati deset akcija u kojima su volonteri osvjetlali obraz grada. Tužno, ali u istom trenutku i nekako motivirajuće.