PONEDJELJAK Veza
Vjerojatno nikada nećemo do kraja skontati kakva je veza između branitelja i splitskih parkirališta, pogotovo otkako smo iz gradske blagajne platili pet milijuna na račun Hvidre kako bismo preuzeli naše parkinge i njene radnike - no dobro, valjda u toj jednadži postoje faktori koje smrtnici jednostavno ne vide.
Na čelu nadzornog odbora 'Split parkinga', friške gradske tvrtke s velikim ambicijama i još većim problemima koje treba riješiti, došlo je do smjene. Marija Sičića - nekadašnjeg Kerumovog branitelja s velikim B, a zatim i Baldasarovog pobočnika za braniteljska pitanja - zamijenio je Božo Zadro. Gradski vijećnik i Oparin Branitelj.
Kakve veze ova gospoda imaju s prometom, parkiranjem, cestama i inženjerskim pothvatima poput gradnje novih garaža, zapitat će se normalan čovjek, no odgovor ćemo teško dobiti. Valjda se ona 'stručnost' pompozno obećavana prije izbora stječe u hodu, na krilima stranke, dok reference ovjeravaju i potvrđuju braniteljske udruge.
UTORAK APP
Gradski vijećnik Jakov Prkić digao je ozbiljnu frku podsjetivši nas na još jedan braniteljsko-parkirališni slučaj: zadruga 'Domaćin' na početku mandata prošlog gradonačelnika dobila je na korištenje parking između HEP-a i 'Lavčevića', da bi joj krajem prošle godine koncesija istekla, pa je došlo vrijeme da se prostor preda natrag Gradu.
Što, dakako, nije učinjeno ni do danas.
Prkić je u pravu kada kaže da se gradsko vlasništvo koristi i naplaćuje bez pravne osnove, jednako kao što ni 'Domaćin' nije potpuno u krivu kada kažu da su i bez ugovora nastavili plaćati koncesiju, pa onda valjda imaju pravo raditi sve dok u Banovini ne odluče poštovati vlastite odluke.
Kao i u mnogo drugih slučajeva u ovom gradu, čini se da je najjednostavniji i najefikasniji sustav onaj nazvan APP, ako prođe - prođe.
SRIJEDA Prosvjedić
Nastavljamo u revijalnom, garažnom tonu: punih trideset godina svi skupa grintamo jer u cijelom Splitu nije izgrađeno ni jedno jedino novo mjesto za parkiranje, kao da se radi o nuklearnoj fizici i lansiranju space shuttlea, a kada se napokon barem stidljivo krene rješavati problem - eto ti prosvjeda.
Na Visokoj, u kvartu zatrpanom i začepljenom prometnim kaosom, nastavak radova na garaži započetoj još u ljutom komunizmu izazvao je bijes dijela stanara koji se očito teško mogu pomiriti s činjenicom da žive u gradu. Pa se, u to ime, koji put može dogoditi da zahtjevi civiliziranog življenja mrvicu naruše nečiji komod.
Kad bolje razmislimo, pristali bismo na scenarij sličnih prosvjedića u svakom splitskom kvartu. Bio bi to znak da se barem nešto kreće.
ČETVRTAK Bove
Nešto malo mrdnula se Lučka kapetanija, koja je ovog tjedna - prigodno, pred kraj ljeta - odlučila maknuti 156 nelegalnih sidrišta diljem županije.
Uključujući njih pet na Kašjunima, dva u Spinutu i čak sedam u samoj gradskoj luci.
Sedam koje su gledali svakog jutra kada su dolazili na posao i odlazili s njega, sedam plutača koje su im se skoro dva mjeseca kočile pred nosom i na koje su im oči zapinjale svaki put kad bi provirili kroz prozor.
Mašala, uranili.
PETAK Vjenčaona
Galeriji Meštrović veliki plus jer su se uspjeli izboriti za europsku lovu: oko četiri milijuna kuna samo za projektiranje nove podzemne dvorane, a onda i višestruko više za njenu izgradnju.
Obećavaju da u njoj ipak neće biti vjenčanja, koliko god pothvat uređenja sale za pireve usred zaštićenog kompleksa zvučao primamljivo i u skladu s novom splitskom filozofijom da se sve može prodati ili barem iznajmiti.
Ajde, vjerovat ćemo im.
SUBOTA Team building
Gradonačelnik Andro Krstulović Opara organizirao je reprizu putovanja Vlaka slobode od Splita do Knina, u stvarnosti malo jači team building za HDZ-ovce i raspoložene suputnike.
Pa sad recite da ništa ne radi.
Od konkretnih rezultata ovog megaprojekta izdvojimo potpisivanje ugovora po kojemu će karte za lokalne autobuse vrijediti i za lokalne vlakove, pa i obrnuto; ubuduće će, dakle, za istu cijenu kasniti i kvariti se i jedni i drugi.
NEDJELJA Di su pare?
Dani Dioklecijana reklamiraju se kao trodnevna manifestacija, a u stvarnosti su se sveli na vašar u gradu petkom navečer, uz simbolično pokriće za ostale dane. Tek toliko da se može kazati da traju...
Za pola milijuna kuna javnog novca, bogme, mogao se koncesionar i malo više potruditi.