Kako je gradonačelnik skoro skočio u septičku jamu

PONEDJELJAK Spašavanje

Došlo je doba u kojemu ćemo se morati nogama i rukama čupati kako bismo sačuvali barem tragove gradskosti. Ovog tjedna red je došao na 'Morpurga', vjerojatno najstariju knjižaru na svijetu i jedno od ishodišta splitske uljuđenosti koje je prošlo kuge, gladi i ratove, ali mu prijeti gašenje u dobu kada se na uljuđenost svi zaklinjemo.

Zakazani prosvjed za spas 'Morpurga' završio je više ili manje kao fijasko, prije svega zahvaljujući inertnosti Splićana kojima je bilo lijeno dovući dupe na Pjacu, ali barem imamo osigurač u činjenici da su konzervatori zaštitili ovaj prostor i propisali da u njemu ne smije biti ništa drugo doli knjižara.

A tek ćemo vidjeti što će se dogoditi s ljetnim kinom na Bačvicama, koje nije imalo sreću dobiti zaštitu i u skorim nasrtajima grabežljivaca ovisit će o milosti nadležnih, ali još više o našoj vlastitoj reakciji. Peticija je pokrenuta, ali nije dovoljna - tražit će se konkretan angažman.

Naravno, ukoliko nas gradski simboli poput ovoga uopće zanimaju.

UTORAK Najbolje od Splita

Govoreći o gradskim simbolima, nakon ovotjednog novog izljeva entuzijazma i emocija u režiji Našeg Hajduka i Torcide, koji nastavljaju s projektom otkupa kluba, jedan zaključak sa sigurnošću se može izvesti: ove udruge i silni volonteri okupljeni oko njih predstavljaju vjerojatno ono najbolje što je Split godinama dao.

Ti ljudi ne samo zato da su doslovno spasili Hajduk i ne samo da su demonstrirali nevjerojatnu brigu, trud, stručnost i upornost u pothvatu za kojeg nisu plaćeni, ako izuzmemo emocionalnu zadovoljštinu; ne samo da se godinama ustrajno bore protiv cijelog kolopleta javnih i tajnih protivnika te domaćih izdajnika, protiv sistema koji im najčešće ne ide na ruku i protiv interesnih lobija koji im sapliće noge; ne, možda najveće njihovo djelo jest višegodišnje odgajanje cijelih generacija koje su u hodu i u praksi spoznale kako izgledaju demokracija, građanski angažman i aktivizam. Kako rušiti nepravdu i kako iz ničega graditi veliku, poštenu priču. Dugoročno, radi se o ogromnom ulaganju u budućnost.

U vremenima kada je moral u svim segmentima društva upitna ili čak zaboravljena vrijednost, oko Hajduka niknula je nova avangarda i slobodni smo kazati da se cijela priča već danas isplatila.

A pravo vrijeme tek dolazi.

SRIJEDA Oparina zamka

Gradonačelnik Andro Krstulović Opara preuzeo je Banovinu i odmah efektno zakucao Mostu i Pametnome: pozvao ih je da 'delegiraju stručnjake' i zajedno s njim rade na gradskom proračunu, na sanaciji Karepovca i uređenju Žnjana.

Istjerao ih je na čistac: ne radi se o blesavoj i bezobraznoj ponudi poput one Baldasarove, kada je Marijani Puljak davao 'školu na Pazdigradu u zamjenu za gradski proračun'; ne, u ovom slučaju Opara im barem formalno nudi da sudjeluju u donošenju odluka, preuzmu odgovornost i, na koncu, daje priliku pokazati da neće biti samo oporbena grintala.

Bivša gradska vijećnica Daša Dragnić dobro je primijetila: pošteno je preuzeti odgovornost i spriječiti za grad štetne trgovine, moralno je barem pokušati pokrenuti promjene, a u političkom dogovoru nema ničega lošeg ukoliko je javan - jer onda uvijek postoji i mogućnost časnog razlaza.

Sve to, naravno, još uvijek je samo u teoriji.

ČETVRTAK Kurva i mudrost

U praksi, kad se pokaže da Marijana Puljak ne može tako lako pregaziti činjenicu da se prije dva mjeseca prestrojila s centra na ljevicu, dok Most gleda kako će pogaziti svoje predizborno obećanje da 'koalicije na nacionalnom i lokalnom nivou nemaju veze jedna s drugom', najrealnija je, ipak, najobičnija politička trgovina.

Željko Kerum tu je majstor: ovog tjedna izvjesio je javni dio svoje cijene, pa objavio da ga zanima mjesto predsjednika Gradskog vijeća i da će on odrediti tko će ondje sjediti. 'Politika je kurva, ali i mudrost', objasnio nam je svoju dosta jednostavnu filozofiju.

Na drugoj strani će ga, naravno, dočekati raširenih ruku.

PETAK Kamen na kamenu

U međuvremenu, Društvo Marjan podsjetilo nas je na zgodan podatak da je punih deset godina prošlo od urušavanja zida na početku marjanskih skala, odnosno na glavnom prilazu jednom od najvažnijih gradskih prostora i jednoj od najznačajnijih splitskih atrakcija.

Deset godina. Mašala.

Cijelo desetljeće Banovini pred nosom nalazi se najobičnija komunalna sramota. U tom periodu normalna društva i nacije u stanju su isprojektirati, izgraditi i poslati u svemir kakav space shuttle, dok mi nismo u stanju ni složiti kamen na kamen.

SUBOTA Skok u jamu

Barem za početak, gradonačelnikova taktika jest glumiti Milana Bandića: u subotnje jutro na Žnjanu je postrojio komunalne službe i teatralno, pred kamerama, prebirao po smeću i odbačenim gumama, dijeleći naredbe Čistoći, Parkovima i nasadima i Split parkingu. Na kraju je skoro i skočio u septičku jamu.

Izgledalo je kao cirkus, makar je još uvijek simpatičnije od Oparinog prethodnika koji je nered na Žnjanu proglasio 'simpatičnim i šarmantnim', ili alternativnog kandidata koji bi vjerojatno dao zeleno svjetlo još bezobraznijoj devastaciji 'jer treba ljude pustiti da rade'.

Pravi test za gradonačelnika nastupit će nakon ljeta, kada će se morati postaviti prema okupaciji gradskog prostora i bezobraznom ignoriranju svih mogućih zakona. Ukoliko tada ne bude jednako energičan, pokazat će se da komunalno šminkanje najveće gradske plaže nije bilo ništa drugo nego držanje vreće tamošnjim ilegalcima.

NEDJELJA Vatrogasac

U istom điru Opara je skoknuo i do nekakvog manjeg požara na Visokoj, pa ponovno pred kamerama nervozno mahao rukama i davao upute vatrogascima.

Tu nam je već postalo malo neugodno zbog njega: za vatru sasvim sigurno nije veliki ekspert i prije će biti da je više smetao, nego koristio.

Tajna dobrog mandata jest u tjeranju službi da rade svoj posao i bez diktatora koji im visi nad glavom, a ako itko danas to zna, to su upravo vatrogasci.