Kakva godina, takav prosinac

PONEDJELJAK Partija

Tisuću tristo šezdeset i šest glasova dobio je novi šef splitskog HDZ-a, njegovih trojica zamjenika manje od devet stotina, na izborima u sjevernokorejskom stilu - jedan član - jedan glas - jedan kandidat. Iskočili su tek Andrije Čaljkušić koji se mimo struje kandidirao za potpredsjednika, te dvojica padobranaca koji su umislili ući u Gradski odbor mimo službenog šalabahtera. 

Ne ide to tako u HDZ-u: oni možda jesu za demokraciju, ali ne baš da svatko čini što želi i misli svojom glavom.

Novo vodstvo Partije već se razletjelo po terenu, a bogme su krenuli i s PR kampanjom koja se zasad ograničila na najmanje zahtjevan dio publike - onaj kojemu je dovoljno kazati 'Vice je Bog'. Iskače na sve strane.

Za nešto ozbiljnije trebat će uložiti nešto veći mentalni napor, makar nam izgleda da bi najprije trebali pročešljati vlastite redove. Ako je na interne izbore izašla tek četvrtina biračkog tijela, onda očigledno postoji neki problem - ili je na djelu tihi prosvjed, ili je tih HDZ-ovaca zapravo puno manje nego što nas cijelo vrijeme pokušavaju uvjeriti.

Njih tisuću i kusur, a vladaju s gradom od dvjesto tisuća i županijom od pola milijuna ljudi.

UTORAK Sramoćenje

A među njima, HDZ-ovcima, probrali su se najsposobniji i najpromućurniji primjerci kojima je pripala čast zauzeti najodgovornija mjesta u državnoj vlasti - evo recimo Ante Sanader, koji se vinuo do pozicije političkog tajnika Partije i potpredsjednika Sabora.

Kažu da je za Splićane bilo rezervirano i nešto važnijih fotelja, ali on ne podnosi da ga netko pretekne u hijerarhiji.

Elem, Sanader - čija je žena našla pola milijuna kuna u jednoj garaži i spremila ih u gepek, a njega samoga zapamtili smo i kada je u Saboru glasao protiv Zakona o sportu 'jer nije imao pojma o čemu se radi' - po svemu sudeći nije bio previše iskren ni kada je glasovao za Istanbulsku konvenciju, u skladu sa službenim smjerom Partije. Valjda bi znao da u najmanju ruku treba izbjegavati diskriminaciju na spolnoj osnovi ili izrugivati se s ozbiljnim temama poput nasilja u obitelji. A baš tako se ponio ovog tjedna u Saboru u svađi s jednim SDP-ovim zastupnikom. 

Dobro što smo mu omogućili sve u životu, pa i da se pravi blesav. Ali mora li nas pritom još i sramotiti?

SRIJEDA Jedinstvo

Sramota je i da je KUD Jedinstvo, vitalni 101-godišnjak kroz kojega su prošle generacije i generacije, tisuće i tisuće Splićana, od Ive Tijardovića do Vojka V. - skoro pa beskućnik.

Ne samo da nema svoj prostor, nego ga izbacuju i iz onog unajmljenog.

Ovog tjedna digla se frkica oko deložacije, pa je ekspresno pronađeno još jedno privremeno rješenje u Varošu, što je dobro barem za prvu ruku. Bolje išta nego ništa, makar sada napokon treba dati do znanja i Županiji i Gradu da bi svaka iduća nagrada, plaketa, medalja i grb koji pokušaju uručiti 'Jedinstvu' - a bogme su ih se nadavali kroz godine i desetljeća - bila bezobrazno i drsko ruganje, sve dok im se prije toga ne osigura normalno i trajno rješenje za idućih sto i jednu godinu.

ČETVRTAK Transfer

Šef gradskih financija Dragan Brtan u Banovinu je došao u gradonačelnikovom timu - doduše kao kadar dogradonačelnice Jelene Hrgović Tomaš - uz obećanje da je tu samo privremeno, na jedan mandat. 

Potom se ondje ipak trajno zaposlio, pa radio na ne previše uspješnom projektu nove sistematizacije, pa se onda zavadio s gradonačelnikom, da bi sada objavio da ipak odlazi.

Mašala, tako izgleda jedan uzbudljiv mandat.

Svi se pitaju gdje ćemo Brtana gledati u budućnosti, a mi smo uvjereni da će izabrati privatni sektor. Nema smisla da se gubi u javnim institucijama, niti je to kalibar koji će se iz Banovine evakuirati na vrijeme samo zato što postoji šansa da Partija izgubi izbore…

PETAK Pišanje

Primijetili smo već da je Željko Kerum u svojim javnim nastupima na temu Marjana neobično fokusiran na obavljanje nužde i kao glavni argument koristi tvrdnju da se 'tamo nema di popišati', pa je time još neobičnije da gradska tvrtka Splitska obala - pretrpana njegovim kadrovima, dok Nadzorni odbor vodi Željko Kerum glavom i bradom - punih sedam godina nije u stanju otvoriti predviđeni javni zahod na Zapadnoj obali.

Ako ne sedam, onda barem tri ipo godine, koliko je HGS i službeno na vlasti.

Prostor postoji, treba ga samo dovršiti i pustiti u rad, ali Kerumova ekipa to ne namjerava napraviti sve dok se ne promijeni GUP i dok se Zapadna obala ne pretvori u 'luku nautičkog turizma, kategorija dva sidra'.

Jer naravno, zašto bi ljudi koji nemaju brod od dva milijuna eura uopće imali potrebu pišati.

SUBOTA Kava

Nije tragedija ostati bez kave na Rivi, pa niti ostati bez prihoda od ljudi koji piju te iste kave, ako je to potrebno za sačuvati zdravlje i živote. Dapače.

Tragedija je ako se to događa potpuno nepotrebno, u što se uvjerilo valjda sto tisuća ljudi ove bizarne subote na Rivi. Svi unezvjereno gledaju oko sebe, gužvaju se u redu ispred one jedne trafike i pekare, pa onda svejedno pronalaze svoje mjesto za stolom ili na zidiću. Kojeg vraga štekati nisu mogli ostati otvoreni, nikad nećemo doznati. O sportu i treningu da ne govorimo.

U stožeru u Zagrebu valjda misle da je cijela Hrvatska vječito u magli ili kiši, a ovdje nema nikoga da bi im tutnuo kakvu sliku i ukazao da postoji neki svijet i južno od Svetog Roka…

NEDJELJA Svijeća

Kakva godina, takav prosinac. Kakav prosinac, takav Advent. Kakav Advent, takav vijenac u Đardinu. Prva pregorena svijeća i dim koji je iz nje sukljao, uz dosta komičnu muzičku podlogu u pozadini, po svemu sudeći sve je zabavno što ćemo zasad doživjeti. I bolje da je lova proslijeđena bolnici.

Da, imali smo župana koji je adventsku svijeću upalio preko ekrana, kao i nekom SF filmu prve generacije, ali i predstavljanje nekakvog 'vodenog zida' u moru ispred Rive - u noći, po mraku i u praznom gradu, što je također izgledalo dosta tragikomično. Ali ajde, možemo se pohvaliti da su nam Grad i Turistička zajednica za kraj godine uspjeli obojati vodenu paru. Nije to mala stvar.