PONEDJELJAK Gospodin milostivi
Troje nesretnika iz Banovine dobilo je otkaz - ne zbog nerada, nestručnosti, aljkavosti ili neprofesionalnosti, nego zbog masovne čistke koju je u cijeloj Hrvatskoj proveo Arsen Bauk, štreberski shvativši da osobe osuđene za kaznena djela zbilja ne bi smjele raditi u javnoj službi.
Gradonačelnik Baldasar, inače milostiv prema svojim sadašnjim i potencijalnim budućim činovnicima jer je uvjeren da krcanjem ljudi na gradsku sisu smanjuje nezaposlenost, ništa nije komentirao. Ovih troje će nekako preboliti, ali zato se u ostalih pet stotina neće dirati. Pa ni u one koji su do posla eventualno došli prevarom: potragu za krivotvorenim svjedodžbama i diplomama, naime, tek je jednom stidljivo najavio, da bi potom spektakularno zašutio.
Zašto bi izazivao skandale kad mu danas sve lijepo i skladno funkcionira.
UTORAK Smjena u Palači
S druge strane, ovih nam se dana u gradu dogodilo pravo malo čudo: Banovina je raspisala javni natječaj za tristotinjak gradskih poslovnih prostora, među ostalim i za njih dvanaest koje koriste političke stranke. Tu je i Kerumovih 170 kvadrata na Rivi, za koje je tvrdio da će ih plaćati pet eura po kvadratu - a sada ispada da je cijena ipak bila jedan euro. Tu je i zgrada bivšeg Komiteta na Bačvicama, koju je SDP besplatno koristio desetljećima iako na to nije imao pravo. Tu je i palača nasred Pjace u kojoj se baškari Luka Podrug...
Odsad će biti - plati tržišnu cijenu pa se rugaj, dakako ukoliko itko u ovom gradu uopće ima hrabrosti prijaviti se na natječaj za prostore koje okupiraju političke stranke. Jer, znamo, njihova osveta zna biti opaka...
Sve zasad izgleda dosta pošteno, makar nikada ne treba staviti ruku u vatru. Tu je, naime, još 145 prostora u korištenju kojekakvih udruga i institucija, koje nisu imale dovoljno obraza da barem plaćaju tih jedan euro mjesečno. Neke ne mogu, neke ne žele, pa im svima slijedi noga u dupe, a pravo pitanje jest - tko je zamjerio njihove prostore?
S time treba pažljivo ako baš ne želimo da nam se cijeli centar grada pretvori u jedan veliki hostel.
SRIJEDA Usluga i špijuniranje
Sindikalac Vedran Dragičević kumio je i molio Tomislava Debeljaka da mu u škveru zaposli brata, odnosno da nakon dvadeset godina staža on ipak ne bude jedan od prekobrojnih. I nije uspio.
Dvije godine kasnije navodno se pojavila snimka tog ugodnog razgovora, taman kad je Dragičević potegao pitanje poštivanja kupoprodajnog ugovora i pozvao državu da raskine posao s DIV-om. Tajming je, mora se priznati, savršeno pogođen, ali Debeljakova taktika potpuno promašena.
Da mu je, naime, zaposlio brata, danas je Dragičevića mogao pokopati. Budući da to nije napravio, uspio je tek posijati zrnce sumnje, ali s druge strane plasiranjem priče o tajnoj snimci ni sebi baš nije osvjetlao obraz.
ČETVRTAK Ževrnjin smisao postojanja
'Promet nije agencija za razvoj sela', drčna je i oštra poruka koju je Baldasar uputio županu Zlatku Ževrnji, valjda jer je konačno shvatio da ovaj namjerno opstruira splitsku gradsku tvrtku i dijeli prijevozničke koncesije privatnicima kao na traci, usput bušivši sve veću rupu u proračunu splitskog komunalnog prijevoznika i izazivajući pravi kaos na ulicama i autobusnim stanicama.
Kao da Prometu nije dosta njegovih vječnih minusa, sumnjivih poslova iz prošlosti, hrpetine radnika na fiktivnim bolovanjima i horde uhljeba zaposlenih preko veze.
Ževrnja se, naravno, pravi blesav: umjesto da barem pokuša opravdati smisao postojanja svoje županije, on namjerno daje dozvole za najisplativije linije prema Trogiru i Omišu, a privatne tvrtke onda to koriste da još prevoze po Splitu i ubiru vrhnje, dok Promet u isto vrijeme mora voziti prema svakoj vukojebini u krugu sto kilometara od Splita. I to besplatno.
Je li županu palo na pamet da pokuša srediti stanje? Da od onih svojih četiri stotine milijuna izdvoji milijun ili dva, pa osigura stanovnicima svoje županije normalne veze sa Splitom? Zar će Baldasar zbilja morati rasturiti cijeli sistem kako bi dokazao da neki red mora postojati?
PETAK Kaos
Kad već spominjemo nered, nije zgorega napomenuti da plaža Kašjuni još uvijek nema koncesionara: nakon što ju je Županija pokušala dodijeliti na deset godina solinskom HDZ-ovcu Anti Doliću, druge firme digle su tužbu i stvorile trakavicu, ali i bezvlašće.
To bi, naravno, bio manji problem da sistem funkcionira i da se zna tko je zadužen za koju posao. Ovdje, međutim, pet godina ne klapa baš ništa, a ovog tjedna smo doznali da gradskoj vlasti nije nimalo napeto srediti stanje. Tvrtka 'Splitska obala' proglasila se nenadležnom, iako u njenom statutu jasno piše da je dužna brinuti se upravo za plaže bez koncesionara, a gradski komunalci valjda se boje spustiti do mora.
Kako onda kafići rade, tko ubire pare? Čiji je onaj smrdljivi WC? Tko je zadužen da popravi tuševe?
Puno pitanja, malo odgovora. Najlakše je biti pizda pa glumiti neznanje.
SUBOTA Pohlepa
Od Kašjuna je trenutno gori samo Žnjan: ono što je trebalo biti rajska plaža za istočni dio Splita, naša 'nova Copacabana' ili 'novi Marjan', izrodilo se u vrhunsku sramotu i dokaz kako naši gradski oci zamišljaju grad u budućnosti. Kao nekakvu perverznu mješavinu Ibize i Prištine.
Nema, naime, komadića plaže da od ovog ljeta nije okupiran kafićima i štekatima, pristup moru jednostavno se izgubio među svim tim hula cupla barovima, ziđa se noću i vikendom, a šef komunalaca Davor Marasović uvjerava nas da je sve u savršenom redu i da se pravila poštuju. Kuku nama, tko zna kako on zamišlja situaciju kada pravila nema.
Izdali su 25 koncesija u Banovini i računaju da su zaposlili 250 ljudi - a to što su upropastili resurs koji je trebalo koristiti 250 tisuća ljudi, nikom ništa. I još nas prave budalama kada kažu da su svi štekati, posađeni na pomorskom dobru, unutar granica od deset-dvadeset kvadrata.
Istina je da smo Žnjan odavno izgubili, međutim situacija se pogoršava proporcionalno s ljudskom pohlepom. Na svim stranama.
NEDJELJA Solari
Da sve ne bi bilo crno, zabilježimo da među nama - preciznije, u Solinu - rastu i genijalci. Dvadesetogodišnji Ivan Mrvoš, student prve godine na FESB-u, izumio je i patentirao solarnu klupu - pravo malo čudo koje puni mobitele i tablete, ima hotspot za internet, mjeri kakvoću zraka i noću služi kao javna rasvjeta.
I odbio je prodati svoj izum, nego ga nastavlja dalje razvijati i proizvoditi.
Ima nade.