Kerum nije čovjek. To je dijagnoza

PONEDJELJAK Stil

Razveselio nas je popis troškova obilježavanja četrdesete godišnjice od Mediteranskih igara u Splitu, do kojeg je prošlog tjedna došao Index: točno 630 tisuća kuna iz proračuna Grada, Županije i Turističke zajednice potrošeno je na program kojega se nakon mjesec dana ni organizatori više ne mogu precizno prisjetiti.

Kako i neće: revijalne utrke i utakmice, svečani defilei i parade, izložbe i vatromet, milenijska fotografija Šime Strikomana i podlistak u Slobodnoj Dalmaciji - sve to zapravo smo vidjeli bezbroj puta dosad, na svakom mogućem obilježavanju svake moguće obljetnice.

Do bola dosadno i predvidivo.

Ruku na srce, makar se za to mogao urediti još koji komadić Vukovarske ulice, 630 tisuća kuna zbilja i nije spektakularna cifra, pogotovo za obilježavanje okruglog rođendana jednog od najvažnijih događaja u povijesti grada. Problem je da se ta lova troši bez puno stila i smisla.

UTORAK Žicanje

Ono što je Gradu, Županiji i Turističkoj zajednici sitniš kojega potroše za jednu manju feštu ili dernek, to je Galeriji Meštrović, recimo, ozbiljna lova. Da se dodalo još malo, moglo se u Splitu zadržati neprocjenjivu skulpturu Rimska Pietà - koju su nasljednici velikog kipara naumili prodati, pa Galerija sada gleda kako ju otkupiti. Dosjetili su se akcije prikupljanja novca kao trenda kojim se vode i velike svjetske muzejske ustanove. 

Normalno, lakše je kazati to, nego priznati da je na djelu žicanje.

Kojega, da se razumijemo, za ovu namjenu nikoga ne bi trebalo biti sramota. Samo što nismo baš sigurni da je Split prava sredina za to.

Puno ih se voli hvalisati, malo ih se odlučuje zavući ruku u vlastiti džep. Pogotovo kad je javno dobro u pitanju.

SRIJEDA Koncept

Koncept javnog dobra jedan dio splitskih ugostitelja svakako ne uspijeva razumjeti - dapače, i dalje se blamiraju oglasima i javnim objavama nekog svog fantomskog udruženja, čiji je jedini smisao i cilj napraviti pritisak kako bi se nesuđena Odluka o komunalnom redu maksimalno osakatila.

Što je veći stupanj njenog oštećenja, to je bolje za njih.

U cijeloj situaciji zapravo je najkomičniji podatak da se oni uopće nisu trebali ni truditi: još malo i eto nas u posljednjoj godini mandata gradske vlasti. U gradu koji se svojedobno reklamirao kao 'glavni', a danas jednu pišljivu komunalnu odluku ne uspijeva usvojiti čak ni kao posljednji veliki grad u državi. Mašala.

Možda je vrijeme da se prestane i pokušavati. Vlast će se mijenjati, prije ili kasnije, pa će neka druga valjda malo bolje iskoristiti uobičajeni početni zanos, entuzijazam i autoritet.

ČETVRTAK Secesija, govna i rašćika

…ali, kakve smo sreće i pameti, uvijek će tu negdje u kombinacijama biti Željko Kerum.

Čovjek kojemu konzervatori 'nemaju šta govoriti šta će on raditi', kojemu je Ministarstvo kulture 'ministarstvo govana', secesijska vila poligon za bespravne radove, a zaštićeni botanički vrt zgodan prostor za posaditi kupus, rašćiku i salatu.

Nemamo se što više čuditi, Kerum je još odavno nadmašio sva očekivanja i nadanja, postao je dijagnoza cijelog jednog grada.

PETAK Profesor

Doduše, imamo s druge strane i drugačiju dijagnozu, profesora Dejana Kružića, koji se i dalje sam-samcat na sudovima bori za rasvjetljavanje kriminala oko Spaladium Arene i pokušava zaštititi interese grada u sporu s nezajažljivim i beskrupuloznim bankama.

Evala, profesore.

Za pisanje o drugim akterima ove mračne priče svakako će biti vremena, nema smisla stavljati ih u ni blizu časnog Kružićeva imena i prezimena.

SUBOTA Prosvjed

Opet neradni dan, opet prosvjed: nakon prošlotjednog kojim se tražila pravda za Kristiana Vukasovića, ove subote isto se zahtijevalo za jednu silovanu djevojčicu. Odnosno, njene silovatelje.

Prošlog tjedna tridesetak, ovog tjedna dvjestotinjak prosvjednika. Ovim tempom, još samo nekoliko desetaka tragedija i eto Splita s konkretnim i masovnim odgovorom na nepravdu i nasilje.

NEDJELJA Hvala

Dotad, ostaju one male i slatke pobjede.

Recimo kad čuješ da postoje dvije mlade žene koje pune tri godine, tiho i bez pompe, peku torte kako bi razveselile svakog od korisnika prihvatilišta MoSt-a baš na njegov rođendan.

Ana Munitić i Marina Boroz, to su imena naših samozatajnih heroina. Pretpostavljamo - točnije, osjećamo - da će im jedno veliko HVALA biti dovoljno.