Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović Koja je razlika između Andre Krstulovića Opare i Vice Mihanovića?
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

Koja je razlika između Andre Krstulovića Opare i Vice Mihanovića?

Otprilike jednaka onoj između izrade strategije razvoja grada i žicanja jednog polaska vlaka za Zagreb

PONEDJELJAK Nervoza

'Da se natječem za sljedeći mandat, vjerojatno bih ga dobio i nastavio raditi ovako kako sam zacrtao', gradonačelnikova je rečenica koja još uvijek odzvanja u prostorijama HDZ-a u Sinjskoj. Panika bi možda bila preteška riječ, ali konfuzija je evidentna: buši li to Andro Krstulović Opara stranku koja ga je izdala? Kako se postaviti? Možda distancirati - pa će izbori biti dobiveni zbog toga, a izgubljeni zato što im nije dao ruke?

Nije da takav scenarij već ne gledamo: znamo da gradonačelnik nije bio pozvan čak ni na predstavljanje predizbornog programa Vice Mihanovića, u kojemu su HDZ-ovci svejedno prepisali ogroman broj  njegovih već započetih projekata, a ovog tjedna ignoriranje otišlo na jedan nivo više.

Vice Mihanović se, naime, jednom dosta zabavnom fotografijom sa stolicom u prvom planu pohvalio da je hodočastio ministru prometa Olegu Butkoviću i dogovorio još jedan vlak između Splita i Zagreba. Mašala.

Nevezano uz podatak da bi se ta veza ionako uspostavila s početkom sezone, kao ni zbunjujući Mihanovićevu ulogu u Zagrebu - je li onamo pohodio kao predsjednik kotara, šef gradskog HDZ-a, ravnatelj Lučke uprave ili se možda već uživio u ulogu gradonačelnika? - u oči upada sasvim drugi detalj.

Kolika je razlika između tog dana predstavljene strategije razvoja grada, jednog po svemu sudeći ozbiljno pripremljenog dokumenta, i žicanja promjene voznog reda, toliki je jaz između Andre Krstulovića Opare i Vice Mihanovića.

Ako ne između njihovih sposobnosti, onda sasvim sigurno između ambicija.

UTORAK Bucanje

A gradonačelnički kandidat Bojan Ivošević također je malo zabucao ovog tjedna, pa je - u beskrajnim obračunima sa svima koji mu dođu pod ruku, a posebno opcijama koje svi izvan njegovog kruga smatraju njemu bliskima - uspio izvaliti da je 'nekadašnje Poglavarstvo iznad Gradskog vijeća, jednako kao što je Vlada iznad Sabora'.

U drugim okolnostima bio bi to bezvezan i bezvrijedan lapsus da nije predizborno vrijeme i da se upravo Ivošević ne natječe za biti poglavar, a mogao bi na kraju završiti kao vijećnik: nedostatak osnovnog znanja o političkom sustavu ozbiljan je problem za svakoga tko ima ambiciju naći se na javnoj funkciji. Iz povijesti znamo kako takve situacije završe.

Ivošević još uvijek ima dosta toga za naučiti, reći ćemo to pristojno.

SRIJEDA Ankete

Nova anketa, isto odstojanje: kako sada stvari stoje, gradonačelnika ćemo birati između Vice Mihanovića, Željka Keruma, Ivice Puljka i Branke Ramljak, s razlikom unutar statističke greške. Kandidata je dakako znatno više - evo, samo prošlog tjedna odnekud je izronilo još troje: nekakav pravaš koji se desetljećima melja u prikrajku gradske politike, potpuno nepoznati blijedi HNS-ovac i Nansi Ivanišević, koja se ohrabrila otrgnuti od HDZ-a koji joj je sve dao u životu - ali čini se da ćemo njihov doseg biti ulazak u Gradsko vijeće. Što i jest u redu: ono će zapravo predstavljati stvarni omjer snaga u gradu, dok će borba za mjesto prvog čovjeka grada više biti stvar taktike.

A i ondje se stvari pojednostavljuju: u drugom krugu Mihanović gubi od svakoga osim Keruma, a Puljak ili Ramljak pobjeđuju svakoga - ukoliko se do drugog kruga dovuku.

Mogao bi to biti referendum umjesto izbora. A u skladu s time slijedi nam pregrupiranje: oni koji se godinama nisu uspjeli sastaviti, pa su se par mjeseci prije izbora posvadili na pasja kola i pošteno izogovarali, sada će nas nastojati uvjeriti da su zatomili ego i da će pune četiri godine razmjenjivati nježnosti. Kako ne.

ČETVRTAK Projekt

Tko god pobijedi, izvjesno je da će ga dočekati projekt Žnjan. Tri godine prošle su u kilavljenju s natječajima, dokumentacijom, koncesijama, dozvolama i opstrukcijama - bespravnih graditelja, no bogme i službenih struktura - a sada se čini kako napokon nema nazad.

I da napokon imamo jedan ozbiljni projekt pripremljen u jednom, a valjda realiziran u drugom mandatu. Dozvola je izdana, koncesija zatražena, javnost spremna, a para za ovo naprosto se mora pronaći. Tko učini drugačije, čini zločin prema gradu.

PETAK Reklame

Rekli bismo da je zločin i nastavak postavljanja reklama na stupovima javne rasvjete, nakon što je teškom mukom dokazano da su oni ionako krhki i padljivi i nakon što je gradska tvrtka raskinula ugovor s privatnikom koji je na ovom poslu parazitirao, ali bilo bi to bez veze.

Zašto bismo se čudili i zgražali kad divljačko ponašanje u Splitu još uvijek nije incident, nego normalno stanje stvari. 

SUBOTA Marko

Izborima u županiji tek se treba pozabaviti, oni su tradicionalno u sjeni gradskih i još tradicionalnije potpuno nezanimljivi, predvidivi i do zla boga naporni. U jednoj rečenici mogu se opisati: da HDZ kandidira četku za zahod, ona bi pobijedila.

Stockholmski sindrom već pomalo dobiva krizu identiteta.

Jedan detalj ipak je zapeo za oko: Marko Žaja, bivši boksač koji je godinama virio iza ramena Petra Škorića, nakon njegovog pada napustio je Partiju i ponosno se kandidirao za - dožupana. Čestitamo.

Ne znamo jesu li njih dvojica i dalje u kombinacijama - moguće je da se radi o programiranom riziku kako bi se za dva mjeseca moglo pregovarati, a onda i sačuvati neke fotelje u Županiji i navezanim firmama - pa će biti baš zgodno pratiti razvoj situacije.

Mala je ovo županija koliko ima HDZ-ovaca, sadašnjih i bivših.

NEDJELJA Ranko

Na županiju puca i Ranko Ostojić, koji se na sreću oporavio od zdravstvenih tegoba. Njegove ambicije uglavnom su poznate znatno prije izbora: izgubiti što bezbolnije. 

Nije uspio u svom kotaru, nije uspio u ogranku svoje stranke, izgubio je u gradu, više puta padao je na parlamentarnim izborima, poražen je u borbi za predsjednika vlastite stranke…

Zapravo, nikada nigdje nije pobijedio. Pa zašto svojoj biografiji ne bi dodao i titulu nesuđenog župana.

Vaša reakcija na temu