PONEDJELJAK Sisanje
Po principu 'odjeka i reagovanja' vlasnik nogometnog kluba iz Rijeke Damir Mišković ovih dana diljem Hrvatske skuplja podršku za svoju bedastu i bezobraznu 'Opatijsku inicijativu', skup suludih ideja koje bi se mogle svesti na jednostavno objašnjenje: traži da se poreznim obveznicima otme još nekoliko stotina milijuna eura da bi on i slični mogli držati na životu svoje sportske igračke. Mišković krstari državom i peca naivce, a paralelno buši državne institucije i nastoji ih obrlatiti kako bi se prikopčao na javnu sisu. Pa je ovog tjedna dobio podršku iz Splita.
Pismo potpore uputili su mu vaterpolo klubovi, što je donekle razumljivo s obzirom na njihovu dosta jadnu financijsku situaciju - mada u jednome od njih, 'Jadranu', zadnjih mjeseci novci čudesno kapaju sa svih strana. No ipak, posebno je zanimljiva pisamce košarkaškog kluba 'Split', rečene Jugoplastike, inače jednog od najvećih gutača splitskih proračunskih para.
Na Gripama navodno ne znaju ili se ne mogu dogovoriti tko ga je potpisao - HDZ-ov Nadzorni odbor ili dosta lepršavi direktor kluba, inače na odlasku - no kako god bilo, valja im čestitati na ambicijama. Šest milijuna naših kuna svake godine očito im nije dosta.
Koliko još hoćete? Dva, tri, pet, dvadeset milijuna?
UTORAK Rezanje
S druge strane, iz Banovine je stigla najava koja zasad zvuči dosta ugodno: u sklopu nove sistematizacije doslovno je prepolovljen broj šefovskih mjesta, a pročelničke plaće idu dolje za oko tisuću kuna. Mašala.
Uštedjet će se oko dva ipo milijuna kuna, što svakako nije zanemariv iznos - za njega se, naprimjer, svake godine može obnoviti barem jedna gradska uličica.
Doduše, za tu namjenu i danas ima nešto novca i nakon trudničkih devet mjeseci nove gradske vlasti zbilja je vrijeme za zapitati se: kad ćemo na posao? Dokad će Skalice izgledati kao Afganistan, a izlazak na gradske ulice graničiti s ruskim ruletom?
Što se same sistematizacije tiče, tek ćemo vidjeti kako će to klapati, no i sama promjena vodećih ljudi u Banovini ne bi trebala biti loš potez. Ondje su iz igre već izbačena dva 'vječna' gradska pročelnika, koje se smatralo nesmjenjivim i neuništivim, pa se u jednom sektoru naglo počelo otkrivati zaboravljenu gradsku imovinu, a u drugome se valjda više nećemo svake godine kolektivno crveniti zbog nalaza Državne revizije i dosta neobičnog upravljanja javnim površinama.
Red hoćemo. Red.
SRIJEDA Šišanje
Nije baš sasvim jasno je li objavljena friška 'Timesova' rang lista najboljih svjetskih sveučilišta, ili se radi o malom osvježavanju one prošlogodišnje, ali kako god: naše splitsko i u jednom i u drugom slučaju prešišalo je zagrebačko i sva ostala u regiji. Najbolje je.
Na stranu sve primjedbe na način njegovog vođenja, a pogotovo izbora čelnih ljudi - prošli rektor bezobrazno je odradio treći mandat na koji po zakonu nije imao pravo, a za ovoga su se mijenjali propisi kako bi se uopće mogao kandidirati - ostaje činjenica da institucija svejedno solidno napreduje.
Malo, samo malo entuzijazma, razuma i ambicije nam treba, samo malo da Split u ovoj državi prevlada.
ČETVRTAK Štrapanje
Prošlog ljeta izgledao je simpatično kad je usred požarišta pred kamerama oprao Plenkovića, koji tjedan kasnije pomalo je upilao castrovskim govorom na prosvjedu na Zapadnoj obali, da bi ga slava na kraju toliko oprala da je krenuo iskakati iz paštete. Robert Pilipović pretvorio se u univerzalnog aktivista koji zna sve o ekonomiji, politici, ekologiji, pravu i atomskoj fizici, što je barem u Splitu siguran put prema statusu redikula.
Zna on podosta i o medijima: prezire ih premda gušta u njihovoj pažnji. Ali najjači je ipak na Facebooku, gdje štrapa na dnevnoj bazi, pa je bilo očekivano da jednom uprska do kraja. Ovog tjedna došlo je do toga kad je zaprijetio novinarki Slobodne Dalmacije Katarini Marić-Banje i otvorio prostor za njen javni linč, pa mu je policija pokucala na vrata. Kasnije se ispričao, krug je zatvoren.
Valjda je shvatio: staloženost i mjera, a informiranost prije svega, osnovni su uvjeti da bi te u javnom prostoru itko normalan shvatio ozbiljno.
PETAK Kupovanje
Splitska banka i službeno odlazi u povijest. Morat ćemo se pomalo navikavati zvati je OTP-om, ali to je mala cijena za njen fizički ostanak u gradu, što je zadnjih mjeseci također bilo vrlo upitno.
Banka k'o banka, nije da ih narod voli, ali svejedno ne škodi imati jednu svoju. Njen direktor ovog tjedna potpisao je novi sponzorski ugovor s Hajdukom i oduševio zgodnom dosjetkom: 'Mogu se promijeniti carstva, države i ime banke, ali Hajduk živi vječno'.
Kupio nas je. Banka ne mora imati veliko 'S', ali još uvijek može biti splitska.
SUBOTA Sanjanje
Saga oko nove crkve na Splitu 3 privodi se kraju kompromisom: Crkva očekivano nije pristala na promjenu lokacije, ali jest barem na arhitektonski natječaj, pa ostaje nada da se urbanistički biser neće do kraja devastirati i da ćemo dobiti pristojan sakralni objekt usklađen s vremenom i prostorom.
Ukratko: Jerko Rošin je ispao iz igre.
Kad bi se ostvarila želja da arhitektonski natječaj bude međunarodnog karaktera, ne bismo se bunili.
NEDJELJA Molitva
Splitska bolnica uredila je kapelicu i nakon pustog premišljanja smjestila ju doslovno na svoj glavni ulaz. Baš nijedna druga opcija nije bila zadovoljavajuća.
Očito nisu previše ambiciozni: da je malo više vizije i hrabrosti, mogli su novom crkvicom obogatiti i kirurgiju ili nuklearnu medicinu, zašto ne. Ionako nam je ministar zdravstva nedavno objavio da jedan svećenik vrijedi više od dvadeset doktora.