Kraj okupacije u Žrnovnici

PONEDJELJAK Pobjeda

Kraj okupacije treba proslaviti.

Samo kao okupacija može se opisati ono što je sa sportskim kompleksom u Žrnovnici godinama radio znameniti Vinko Barbarić, lokalni moćnik protiv kojega se moralo ujediniti cijelo mjesto - pa opet ni to nije bilo dovoljno, nego su trebale još duge dvije godine kako bi se problem, nadamo se, riješio na današnjoj sjednici Gradskog vijeća i kako bi djeca napokon mogla normalno trenirati.

U svome mjestu. Na gradskom terenu.

Preuzimanje nogometnog stadiona i njegova predaja u ruke Javnoj ustanovi zapravo su jedino logično i razumno rješenje, jer smo i iz primjera bazena na Zenti vidjeli da postoje isključivo dvije mogućnosti - ili javno upravljanje, ili potpuna privatizacija - ali Barbarić ne bi bio Barbarić kada ne bi priprijetio da ga izbaciti mogu samo silom. I kada se ne bi, pogađate, pozvao ni manje ni više nego na branitelje i na nekakav fiktivni 'politički progon'.

O ovom bijednom manevru sve govori izostanak bilo kakve podrške Žrnovčana - jer oni valjda najbolje znaju o čemu i komu se ovdje radi - pa sada samo čekamo da se gradu i građanima vrati ono što je njihovo.

Milom, a ako treba i silom.

UTORAK Lešinarenje

Bijedno je bilo sve to što se godinama događalo u Žrnovnicu, ali Marijana Puljak uspjela je na trenutak i to nadmašiti: novopečena saborska zastupnica i dugogodišnja gradska vijećnica - za koju se ne sjećamo da je u zadnjih sedam godina uopće progovorila o uzurpaciji stadiona u Žrnovnici, vjerojatno nije znala ni gdje se nalazi - pohitala je na lice mjesta čim je shvatila da će drama blizu završetka. 

Nasadila se pokraj nekog stupa i važno pokazivala sportski kompleks u pozadini, pa drvila nešto o djeci kojoj treba omogućiti treniranje, a na kraju čak i izgovorila da je 'sport odličan način za jačanje imuniteta'. Mašala.

Većeg lešinarenja odavno nismo vidjeli: mogla je samo šutjeti i glasati, a možda stidljivo priznati da je cijeli posao oko ovoga u Gradskom vijeću izvukao njen kolega Tonći Blažević. Ne bi joj pala kruna s glave.

U redu, neke male zasluge treba dati i gradskoj vlasti na čelu s gradonačelnikom, makar svaki put kad on izgovori da 'postojano i tiho, bez velike buke, kao i dosad, uvodi red i dokida nered kojega je naslijedio', negdje daleko na drugom kraju svijeta jedna koala umre od šoka.

SRIJEDA GUP

Ne znamo koliko smo puta već čuli najavu izmjene GUP-a, a povijest se ponavlja u neobično pravilnim intervalima: svaki gradonačelnik na početku mandata o tome govori, a tek na kraju mandata nešto pokuša i progurati.

Pa nikada ne uspije.

Angažiranje PR firme za 'komunikacijsku podršku u pokretanju izmjena GUP-a' ipak je novost, teška avangarda koju ćemo iz gradskog proračuna platiti stotinu tisuća kuna. 

A potrebe za to zapravo nema: javnost u Splitu nije protiv izmjena GUP-a, nego protiv trgovačkog pristupa koji se u njima često pokušava primijeniti. Nije ni protiv investicija, ali jest protiv proždiranja javnog prostora koji se investicijama pokušava opravdati. Nije protiv planiranja, ali jest protiv famozne 'točkaste' uzurpacije. Nije protiv izmjene planova, ako se to radi javno, transparentno i s jasnim kriterijima.

To što se u gradskoj politici vlast uvijek suzdržava jer se boji biti proglašena mafijom, a oporba uvijek protivi jer urbanističku mafiju vidi i ondje gdje je nema, nije naš problem i ne trebaju nam PR-ovci kako bismo shvatili jednu osnovnu činjenicu: netko naprosto ne radi svoj posao.

Ako Split kao grad u ičemu ima pune ovlasti, to je upravo planiranje svog prostora i odlučivanje o njemu. Tužno je da ni to ne zna iskoristiti kako spada, pa profitiraju jedino špekulanti i lešinari.

ČETVRTAK Sud

Neobične su se stvari počele događati na sudovima: nakon što je prošlog tjedna dobio nekoliko milijuna eura vrijedan spor protiv poduzetnice Marine Wallner, Grad je ovog tjedna trijumfirao i protiv čuvenog doktora Kneževića, barem onom manjem postupku u kojemu je ovaj mjesecima pokušavao blokirati izgradnju vodovoda i kanalizacije za Žrnovnicu i velik dio istoka grada. 

Ovdje nismo dobili (ili spasili) nikakav novac, ali jesmo odblokirali veliku europsku investiciju i, što je još važnije, u institucijama pokazali mišiće. Nadamo se da neće stati na tome, dosta je bilo zajebavanja cijelog jednog grada.

PETAK Bovan

Nešto što se optimistično naziva klupom, a bliže je kamenoj gromadi s ambicijom da postane bovan-spomenik, postavljeno je u Vukovarskoj ulici kao znak pažnje velikom Toniju Kukoču. 

Valjda da se odobrovolji dok tko zna koju godinu čeka ulazak u Kuću slavnih.

Kako to obično biva sa splitskim spomenicima, cijeli proces obavljen je dosta traljavo: organizatori 'iz jedne WhatsApp grupe' u Banovini su pitali i dobili dozvolu iz odjela komunale, kao da se zbilja radi o kakvoj klupi ili košu za otpatke - a ne o nečemu s ambicijom da bude simbol u prostoru i da traje generacijama.

Sve naopako: nigdje normalne procedure, nigdje nikakvog natječaja, nigdje kriterija. 

Naravno, nisu krivi organizatori, a još manje veliki Toni Kukoč. Krivi smo mi jer smo još prije desetak godina dozvolili da nam se grad ukrašava po principu 'tko prvi zapiša'.

SUBOTA Dno

Kaos sa štandovima na Istočnoj obali postao je formalan i služben: Hrvatske ceste i Grad debelo su se zapetljali u sporenju oko toga tko neće riješiti problem, a i sudovi su dali ruke, pa ondje do daljnjega bilo tko može postaviti bilo šta - ne samo da neće dobiti kaznu, nego ne treba plaćati ni najobičniji pišljivi najam javne površine.

Po sličnom receptu ovog ljeta postavljena je i nekakva trafika na Žnjanu: dok se institucije spore, ljudi rade na divlje. I neka su, svaka im čast, a mi navijamo za što više ovakvih poduzetničkih pothvata i što brutalniju okupaciju javnih prostora i gradskih resursa.

Jednom kada dotaknemo dno, moći ćemo ići samo prema gore. No problem je da nikada ne znamo gdje se to dno zaista nalazi - svaki put kad pomislimo da smo tresnuli o njega, netko nam pokuca odozdo.

NEDJELJA Klipan

Onaj nekakav klipan koji je od divljanja na cestama napravio biznis ovog tjedna opet je završio u policiji, a mi mu na ovome mjestu nećemo spomenuti ime, linkati video ili čak opisivati što je ovaj put napravio.

Znamo da je teško, ali zaista bismo jednom napokon trebali prestati od budala činiti slavne ljude.