Kuzmanićev harakiri, zlostavljanje Puljka i siroti Igor Štimac

PONEDJELJAK Harakiri

Arhitekt Ante Kuzmanić, uglavnom visoko cijenjen i među starom i kod mlade garde svojih kolega, teško se izblamirao na natječajima za dva nova velika objekta unutar bolničkog kompleksa na Firulama. Na jednome je osvojio prvu, a na drugome drugu nagradu, a bogme i ukupno 70 tisuća eura, da bismo tek ovog tjedna doznali da je bio u očitom sukobu interesa.

Poprilično je izgledno da je toga bio itekako svjestan.

Kuzmanić i njegov kolega Kaliterna, naime, samo nekoliko mjeseci ranije su - i to zajedno s jednim članom žirija! - radili studiju koja je zapravo bila podloga za natječaje. A onda je tvrtka s kojom su surađivali radila i programe natječaja. Pa je na koncu Kuzmanićeve radove ocjenjivao čovjek koji je prethodno upravo s njim radio upravo na pripremi investicija u bolnici. Mašala.

Da zatvorimo oči na trenutak i da smo malo maštovitiji, pa da se u prethodnom razvoju događa zaigramo s imenima, činilo bi nam se kao da čitamo transkripte iz slučaja Josipe Rimac.

Što je profesora koji podučava buduće generacije arhitekata nagnalo na ovakav profesionalni harakiri, teško je objašnjivo, no možemo pretpostaviti da se radi o taštini - želji da ostavi svoj trag u prostoru.

A možda je razlog znatno profaniji, recimo tih 70 tisuća eura za početak i još pet puta toliko kada se zgrada počne graditi.

I jedna i druga opcija dosta su tužne i deprimirajuće.

UTORAK Kazne

Ono što trenutno prolazi gradonačelnik Ivica Puljak u okršaju s državnim (odnosno HDZ-ovim) aparatom - ovog puta s građevinskim inspektorima, no nema sumnje da će se i drugi segmenti uključiti ako se ukaže potreba - također je tužno i deprimirajuće.

Ali je prije svega bijedno.

Nova kazna od sto tisuća kuna koju sam mora platiti u roku od dva tjedna i novo rješenje u bizarnom predmetu oko pedeset i tri metra kanalizacijske cijevi kod Vile Dalmacija po kojemu sada mora raditi sve suprotno onome u prvom rješenju - dakle, kopao ili ne kopao svejedno mu slijedi barem još jedna kazna - nije ništa drugo nego brutalno, politički motivirano nasilje.

Sada je to već kristalno jasno: čak ni potpuno nefunkcionalna hrvatska birokracija sasvim sigurno ne bi provodila ovu vrstu strogoće oko jednog beznačajnog slučaja da na suprotnoj strani nije politički takmac kojeg očito smatraju potencijalno opasnim, a još je manje vjerojatno da bi serijski ispisivala drakonske kazne kakvom HDZ-ovcu.

Koji, uz to, sa samim slučajem navodne bespravne gradnje nema ama baš nikakvih konkretnih dodirnih točaka.

Pa stoga nije čudno da Puljka hvata beznađe, koliko god to nastojao sakriti, no treba registrirati i drugu stranu medalje: svaki novi niski HDZ-ov udarac sasvim sigurno mu diže politički rejting i šansu da na idućim izborima zbilja zapapri Plenkoviću.

Rekli bismo, radi se o dosta opravdanoj nuspojavi…

SRIJEDA Dozvola

Saga oko Komarovog nebodera na Kmanu privodi se kraju u očekivanim koordinatama: nakon što je Ministarstvo prostornog uređenja više puta stalo na stranu investitora samo se čekalo kada će gradske popustiti i ispisati zadnju potrebnu dozvolu.

Ovog tjedna dogodio se prvi korak kada je Banovina proizvela 'zabilješku' po kojoj je ovako izgrađeni toranj sasvim u skladu s GUP-om i vlastitim lokacijskim uvjetima, pa zapravo nema nikakve dvojbe da će dozvola biti izdana vrlo brzo. Bilo je dosta neugodno slušati pročelnika za urbanizam Tea Vojkovića kako pokušava objasniti zašto su gradske službe potpuno okrenule ploču, a još neugodnije gledati kako se migolji i nastoji proturiti tezu da s ovim predmetom on nije imao ama baš nikakve veze.

A svi znamo da jest.

Ako je razvoj događaja oko najviše zgrade u državi za Vojkovića zvučan poraz, za Puljka i Bojana Ivoševića radi se o nekoj vrsti poniženja, u najmanju ruku. Nije, naime, sporno da je cijeli proces oko 'Dalmatia Towera' odavno kontaminiran, ali nema dvojbe da se on trebao i morao zaključiti nešto mudrije. 

I u dodiru s realnošću, umjesto besplodnim aktivističkim prenemaganjima.

No još je važnije bilo osigurati da se sličan slučaj nikad više ne ponovi i da se uspostave jasna pravila igre u splitskom urbanizmu, za što je po svemu sudeći ključna barem najavljena 'tehnička' izmjena GUP-a, a onda i sasvim novi Generalni urbanistički plan.

Dok su se investitor i gradska vlast nadmudrivali oko par kvadrata servisnog prostora na vrhu nebodera, GUP je i dalje neobjašnjivo i zapravo skandalozno ostajao zakočen.

I još uvijek ga, na isteku druge godine Puljkovog mandata, nema ni na vidiku…

ČETVRTAK Pobjeda

Mnogi su ovog tjedna ostali ojađeni i poniženi, ali nitko kao Igor Štimac. 

Naš Hajduk, odnosno deseci tisuća članova i navijača, po punoj cijeni i vrlo gospodski preuzeli su njegovih dvije tisuće dionica kluba koje su mu prethodno ionako ovršene jer nije plaćao svoje dugove.

Čovjek koji na redovnoj bazi pun sebe iskače iz paštete i nadmeno objašnjava da ništa oko kluba ne valja, pa zaziva imaginarnog 'jednog gazdu' koji bi valjda iz čistog altruizma iskrenuo vagone para u Hajduk, osobno nije bio kadar zadržati ni 0,37 posto vlasništva kojega je imao.

Obično to tako i biva: grlati samozvani mesije u pravilu bivaju prokazani kao bleferi, uglavnom i kao zlonamjerni obmanjivači krajnje suspektnih namjera, a ljudi s čistim motivima i srcem - u ovom slučaju Hajdukovi članovi i navijači - na koncu pobjeđuju.

Tako to naprosto mora biti, prije ili kasnije.

PETAK Otimačina

Jednom će se valjda ispraviti i jedna druga nepravda, preciznije rečeno - sramotan tretman drugog najvećeg grada kojega zahvaljujući precizno raštimanim zakonima i propisima reketari i osiromašuje njegova vlastita država.

Grada koji je punih dvadeset godina otplaćivao skupe kredite za nasipanje Žnjana, da bi morao moljakati Zagreb da mu vrati njegovu plažu natrag. Grada koji je sasuo skoro sto milijuna kuna u Zapadnu obalu, da bi je potom bio prisiljen predati na upravljanje Županiji.

Grada koji upravo gubi čak i Bačvice, mitsko kupalište čije je uređivanje i šminkanje također platio iz vlastitog džepa. Za ovaj sumorni slučaj, istina, velikim dijelom je kriva bivša gradska pročelnica koja se prije desetak godina nije odazvala sastanku, koji će se naknadno pokazati kao ključan - no to zapravo nije poanta.

Poanta jest da je cijeli državni aparat podešen kako grad ne bi bio grad, nego osiromašena provincija ostavljena na milost i nemilost kakvog četiri stotine kilometara udaljenog ćate.

I premijera kao Boga Sunca, naravno.

SUBOTA Zlostavljač

Naši lokalni HDZ-ovci, pak, imaju neko svoje veselje: potpredsjednik Jakša Balov tako se oglasio neobičnim statusom - i vrlo sličnom fotografijom - kojima se žali da 'Puljak želi uništiti najveću hrvatsku stranku'.

Priznajemo, svašta smo čuli i vidjeli u zadnjih tridesetak godina, svakakvih primjera deluzija i cinizma, ali rijetko što nas je nasmijalo kao teza da jedan gradonačelnik, njegova supruga i valjda troje ili četvero bliskih suradnika zlostavljaju stranku koja je okupirala ama baš sve institucije na ama baš svim razinama. 

Siroti HDZ.

NEDJELJA Bankomati

Sirotan je ispao i dogradonačelnik Ivošević kojega su, kako se čini, zasad uspjeli nasamariti vlasnici desetaka bankomata u staroj gradskoj jezgri: tek što je on provukao odluku da ih se makne s javnih površina, oni su joj doskočili tako što su bankomate 'uvukli' pola metra u fasade.

Dva su logična pitanja ovdje: prije svega, što uopće rade konzervatori?

I drugo: zašto se, zaboga, dio poduzetnika u Splitu ponaša onako kako se njihovi kolege u jednom Dubrovniku ili Umagu ne usude ni pomisliti?

U Banovini se navodno kuha ideja da se ispred ovakvih bankomata postave klupe i ako nas pitate, to uopće nije toliko blesavo: divljaštvo i bezobrazluk dosad su ustupali uglavnom pod naletima aktivizma. 

No da smo umorni od aktivizma kao jedinog rješenja, bogme jesmo…