PREGLED TJEDNA: Mate Šimundić, žetončić godine

PONEDJELJAK Čokanje

Mate Šimundić nesuđeni je svećenik i misionar, angažirani vjernik laik i teolog, stručan profesor, odan suprug i brižan otac petero djece - pisalo je u službenoj biografiji kandidata Domovinskog pokreta za splitsko-dalmatinskog župana.

Mate Šimundić u kampanji se žestoko zaklinjao da 'ne bi pristao na kukavičluk samo da spasi fotelju', vrištao je da će pobijediti Antu Sanadera i Blaženka Bobana kao 'žalosne sinonime za korupciju, nepotizam i izdaju nacionalnih interesa'.

Mate Šimundić jedan je od troje vijećnika Domovinskog pokreta koji su se na izborima uspjeli nekako ugurati u Županijsku skupštinu i postati ključan faktor za formiranje većine.

Mate Šimundić je žetončić.

Puna tri mjeseca trajao je ples ove već pomalo raspadnute strančice, njihov slalom između morala s jedne i fotelja s druge strane, premda je ishod zapravo bio očekivan. Bilo je potpuno blesavo vjerovati da se vijećnik Marko Žaja neće vratiti svom HDZ-ovom jatu, pa je trebalo tek pričekati i vidjeti hoće li HDZ slomiti Domovinski pokret u paketu, ili se zadovoljiti još samo jednim glasom.

I eto, čoknuo je Matu Šimundića, čovjeka koji se mimo volje svoje partije sam kandidirao za predsjednika Županijske skupštine, a onda i glasao sam sebe.

Pa utekao iz dvorane.

Ovakve poteze samo budale rade bez nekog računa. A Mate Šimundić, nadamo se, ipak nije tolika budala.

UTORAK As

Puno njih otvorilo je šampanjac nakon Šimundićevog i Žajinog prebjega pod HDZ-ove skute, recimo kerumlije koje ipak nisu potpuno izbačene iz svih kombinacija i ostale su prikačene na javnu sisu - pa makar  rubno, na ono šta pretekne.

Glavni pobjednik ipak je Ante Sanader, vječni i neuništivi šef županijskog HDZ-a kojemu se stolica ozbiljno drmala još od nedavnih izbora. Da nije uspio sastaviti većinu, sasvim sigurno uskoro bi potonuo u zaborav, a ovako nešto komotnije čeka skore partijske izbore.

Em se u Županiji nije osramotio do kraja, em je u stranci postavio sustav u kojemu svakoj glavi koja se digne slijedi sječa. Nema nikoga ni da zucne.

Fascinantno je to: HDZ-ovci će se intimno žaliti na svemoćnog Antu Sanadera zvanog As, kukati da su žrtve samovolje i političke okrutnosti, a u javnosti ne smiju ništa doli blago klimati glavom i tapšati ga po ramenu.

Kad je tako, rekli bismo, i zaslužili su takvog vođu - samo što je problem da smo, uzevši u obzir inertnost birača koji bi zaokružili HDZ i da ga vodi četka za zahod, na Antu Sanadera osuđeni svi skupa. Ili na Antu Mihanovića, njegovog nastavka drugim sredstvima ako baš zagusti.

Hvala Mati Šimundiću i Marku Žaji.

SRIJEDA Karma

Pravu malu špijunsku trash-komediju dobili smo u drugom mjesecu mandata nove gradske vlasti, i to ni manje ni više nego u Javnoj ustanovi Sportski objekti.

Ondje je Ivica Puljak razotkrio navodni štetni ugovor i kriminal težak punih sedam milijuna kuna, pa brzinski smijenio upravno vijeće i oktroirao svoje ljude - suprotno svim obećanjima, ali i upozorenjima, postavivši na čelo Dražena Čulara kao svog suradnika i donatora, te osobu koja ima u najmanju ruku neobičnu prošlost u sportskom sustavu grada.

Čovjeka koji, kako će pokazati tajna snimka, gradonačelnikove ozbiljne sumnje na kriminal i njegove oštre izjave proglašava marketinškim trikom, a kaznenu prijavu običnim kurcem. Mašala.

Eto šta ti je karma.

I onda je još dan kasnije, taman kad je gradonačelnik otvarao prostorije Sportskog saveza gluhih, objavljeno da su isti ti njegovi ljudi s posla u istoj toj ustanovi potjerali jednu nesretnu čistačicu, ni manje ni više nego 80 posto gluhu.

Čestitamo. Jedva čekamo da Puljak postavi svoje ljude u sve gradske tvrtke i ustanove, ima da sve eksplodira…

ČETVRTAK Bum

Eksplodira kao, recimo, kanalizacija na Čiovu. 

Nije za zajebavati se, ali nije da nije zabavno: ziđamo bez plana i obzira, smeće bacamo gdje stignemo, umjesto turista brojimo samo eure, a infrastrukturu, red i mjeru preziremo kao da su gubavi. Sve dok se doslovno ne udavimo u vlastitim govnima.

Jučer u čiovskom jadu, sutra u vašem gradu.

PETAK Prokazivanje

Govoreći o jadu, on nam sve izvjesnije slijedi - za godinu, dvije ili četiri, počet ćemo se daviti u vlastitom smeću. A bogme i tuđem, onome kojega velikodušno primamo u srce grada, na Karepovac.

Istina jest da Županija sada već desetljećima skandalozno skandalozno izbjegava raditi svoj posao oko Lećevice - neki bi rekli čak i da namjerno sabotira projekt - a i da se Banovina nije proslavila s reciklažnim dvorištima, zelenim otocima, sortirnicom, kompostanom i tko zna čime.

Ali istina je i da smo svi skupa još uvijek na poprilično pećinskoj razini: potpuno je groteskno da je ogromnom broju ljudi još uvijek komotnije iskrcati šutu, kauč ili stari televizor negdje posred ceste, nego okrenuti jedan jedini telefonski broj i otpada se riješiti kulturno i civilizirano.

Ništa tu ne pomaže osim batine i baš zato je ekipa iz kotara Trstenik pokrenula sasvim suvisao i razuman potez - najavila prokazivanje i prijavljivanje divljaka. Fotografijama, brojevima registracija, pa i imenima.

I neka. Dosta je bilo zajebancije.

SUBOTA Miting

Napisali bismo nešto o subotnjem prosvjedu u Marmontovoj, ali u ovom slučaju sve je besmisleno: stotinjak nevoljnika našlo se izjadati jedno drugima, doživjeti svojih par minuta slave, izbrbljati u mikrofon sve što im padne na pamet, a sve zajedno pod anti-korona egidom. Čudesna ekipa.

Ali neka ih, neka šušura.

NEDJELJA Jordan

Neka i Michaela Jordana, jednog od najvećih sportaša ikad, koji se ove nedjelje probijao kroz apokaliptična Kaštela i gužvu u luci, zaobilazio smrdljive kontejnere na Zapadnoj obali i spoticao po rupama na trotoaru kako bi došao do broda vrijednog milijun dolara tjedno.

Ako njemu ništa od toga nije smetalo - jer vjerojatnije je da mu je bilo egzotično, možda i šarmantno - možda bismo i mi mogli malo manje kukati i grintati. 

Ali to ne bismo bili mi.