Na Marjanu se dogodila nesposobnost, nestručnost i lijenost, ali ne i kriminal

PONEDJELJAK Spaladium

Deset godina meljanja i metiljanja trebalo je za jedan korak mali za čovječanstvo, ali veliki za USKOK koji je napokon dao do znanja da se počeo baviti Spaladium Arenom i onim svinjarijama od tajnih dodataka ugovoru, pogodovanja bankama i građevinskim gigantima, čudnih arbitraža i još čudnijih presuda koje su sve zajedno, naravno, predstavljale udruženi zločinački pokušaj čerupanja Splita i Splićana. 

Za desetke milijuna eura.

Stidljivi početak akcije istražitelja događa se u trenutku kada se cijeli slučaj prelama na različitim sudovima i kada traje akcija spašavanja onoga što se spasiti još može, pa će biti zanimljivo pratiti tko će biti sporiji u zaključivanju ovog slučaja: tužiteljstvo ili pravosuđe.

Sudeći po iskustvu, bit će to mrtva trka: proći će nam životi prije nego što se kriminalci pohapse i lopovi osude, no dobro, nećemo se umoriti.

Ima dana u Boga.

UTORAK Sječa

Isti taj USKOK nakon dvije godine prtljanja napokon je zaključio da u sječi na Marjanu nije bilo namjernog pustošenja šume, a još manje da je netko skidao stabla samo kako bi zaradio na prodaji drva.

Kao da u Hrvatskoj nema dovoljno šume za to i da je zadnji komadić ostao baš usred drugog najvećeg grada u državi.

U ovom slučaju Marjan je bio žrtva čistog politikantstva s jedne i deluzije aktivista s druge strane. Prvi su se preko leđa park šume međusobno obračunavali i tjerali inat, tražili dlake u krošnjama i  obasipali bezveznim prijavama, a drugi zabrijali na bjelosvjetsku urotu i svoje supermoći koje bi ju jedine mogle spriječiti. Malo se doimalo da grakću samo zato što im je dosadno.

Na Marjanu u svakom slučaju jest bilo svega - od dugogodišnje nebrige i skandaloznog nemara, preko neznanja i potkapacitiranosti, do nestručnosti i najobičnije lijenosti. Zato i jest skoro pa propao. Ali kriminala bilo nije.

Krađa i švercanja trupaca bile bi previše i za znatno beskrupuloznijeg gradonačelnika od Andre Krstulovića Opare.

SRIJEDA Ideologija

Svaki tjedan kandidat jedan, pa eto i Mosta.

Ova ekipa povukla je očekivani manevar i s gužve na ljevici i centru sklonila se udesno, nakon što je postalo jasno da se neće dogoditi velika koalicija pristojnih građanskih opcija i da će najmanje četiri ili pet lista i kandidata međusobno poubijati, moguće i zaklati do kraja. Splitski Most je pripadao toj ekipi, pa s njima čak i pregovarao, upravo zato što se razlikovao od Mosta na nacionalnoj razini i manje je mario za svjetonazor, a više za javnu rasvjetu ili odvajanje otpada.

Kako bi se izrazio njihov predsjednik Ante Čikotić, zanimala ih je 'komunalna ideologija'.

S kandidiranjem Ivice Grkovića, jednog pristojnog profesora kojega smo zapamtili i po potpori onim bizarnim molitvama pred rodilištem, dogodio se taj planirani bijeg udesno - očito će im biti lakše čoknuti pokoji glas Kerumu i HDZ-u, nego svim tim ivoševićima, puljcima, prkićima, ramljakicama, haseselesima i kome već ne - a po imenima na njihovoj izbornoj listi vidjet ćemo i jesu li se odlučili igru izvesti do kraja.

Dosad smo, naime, jako puno puta svjedočili kako se ideologija pokušava zakamuflirati iza komunalnih tema, ali da se komunalne teme kriju iza ideologije - e, to bi bilo baš nekako neobično.

ČETVRTAK Milijun

Rekli smo već da nema toga što nam HDZ neće obećati, a da već to nisu mogli ostvariti, pa evo i njihovog Vice Mihanovića koji nam u sklopu dugotrajne, raskošne i skupe kampanje ovaj put nudi duplanje naknada za novorođenu djecu, konkretno. Mašala.

Jer četiri godine valjda su bile prekratke da bi se donijela jedna odluka na Gradskom vijeću.

No imamo i jednu zanimljivost: samo s lovom koju će Mihanovićeva Lučka uprava utući na reklamu radova u luci, odnosno na upaljače, šalice, majice i slične bedastoće, skoro svako novorođeno dijete u Splitu već ove godine moglo je dobiti četiri tisuće umjesto dvije tisuće kuna.

Samo da stvari stavimo u normalan, zdravorazumski kontekst.

PETAK Dijete ulice

Zbilja, dosta komično izgleda taj SDP. Ali makar žele ostaviti dojam da se trude.

Kandidat Ante Franić napokon je službeno i javno predstavljen, na Peristilu, a čak se ukazao i šef stranke Grbin u odijelu i patikama. Imali smo dojam kao da smo na maturalnoj večeri tamo negdje u kasnim devedesetima, mada je dosta ekipe nedostajalo. Nisu se izgubili, nego im je neugodno stati iza čovjeka kojega prvi put vide.

Franić nas je drhtavim glasom obavještavao da je 'dijete splitske ulice' i manji je problem što ne izgleda previše uvjerljivo - na tome se vjerojatno može poraditi. No kada je krenuo objašnjavati da će njegova partija uvesti reda u gradska komunalna poduzeća, pa još i njihove direktore pronalaziti na poštenim javnim natječajima, mozak nam se početo nekontrolirano tresti.

Em je pola prisutnih na Peristilu tog dana šmugnulo s posla u gradskim firmama, em nam je još uvijek svježa u sjećanju ona legendarna Baldasarova da je partijske kolege zapošljavao 'jer im je nezaposlenost teško padala' i 'jer tako smanjuje broj nezaposlenih u Splitu'.

Oni kao da baš vole raditi budale od nas.

SUBOTA Bonovi

Priča ide ovako: Grad Split dao je Splitskoj banci pravo da odluči kako će umirovljenicima distribuirati njihov mjesečni dodatak od sto ili dvjesto kuna, a banka je izradila kartice i s Tommyjem sklopila dogovor da se lova troši samo u njegovim dućanima. 

Skoro dvije godine kasnije to nam se predstavlja kao afera.

Ideja da splitska lova ostaje u Splitu zvuči logično, formalno je vjerojatno solidno pokrivena, mada bi se zbilja moglo propitati je li se moglo proširiti krug trgovina i jesu li, recimo, penzioneri trebali moći izabrati keš umjesto bonova. Ali nije u tome poanta, nego u činjenici da je ova tema evidentno izvučena iz Kerumovog ruksaka kao pokušaj protuudara na Tomislava Mamića, čija ga je najava angažmana u politici očito jako unervozila.

Samo što je, eto, otkrio da se kampanja može voditi i zaobilazno, skrivećki.

Radi se o pametnom potezu, nesumnjivo, jer bi u suprotnom netko drugi mogao potegnuti pitanje kako je njegov direktor 'Prometa' još 2011. godine podijelio dva milijuna kuna božićnica upravo u bonovima i upravo u trgovinama Tommy i, pogađate, Kerum…

NEDJELJA Red

Županija se pravila mutava, građevinska inspekcija glumila je nemoć, a Kerum i kerumlije godinama su iskorištavali bespravnu grozotu na Benama, restoran koji je ilegalno proširen - doduše još u doba kada su njime upravljali viđeniji HDZ-ovci. Nitko ništa, svi blaženo nezainteresirani, sve dok nije došla korona - a onda i popuštanje mjera i dozvola za rad kafića i restorana, samo na štekatima

Dogradnja na Benama je ekspresno uklonjena, a sličan scenarij sprema se diljem grada: ruše se čardaci, skidaju platna i cerade, miču prepreke.

Eto kakvi su nam ugostitelji: kad para zašuška, ni uvođenje reda više im ne smeta, dapače.