PREGLED TJEDNA: Nakon Paukove presice čekali smo rotirke...

PONEDJELJAK Sanader

Manje je od godinu dana do nama uvijek najvažnijih i najzanimljivijih, lokalnih izbora, a na njima će vjerojatno najzabavnije biti promatrati hoće li HDZ nakon trideset i kusur godina izgubiti vlast u županiji. Prošli put bili su vrlo, vrlo blizu tome - spasilo ih je par žetončića iz Domovinskog pokreta pomoću kojih su nekako sklepali većinu, a dojam je i da bi županu Blaženku Bobanu bilo krajnje izazovno osvojiti još jedan mandat da se u drugom krugu s njim nije našao Ranko Ostojić - koji je izgubio apsolutno sve izbore u karijeri, pa kud neće i ove - nego recimo Ante Pranić kao tadašnji prirodni kandidat ujedinjene oporbe. Da je bilo više volje i pameti, a manje ega.

Uglavnom, čini se da u županijskom HDZ-u pomalo raste nervoza jer su i sami svjesni da dogodine mogu proći samo gore nego ranije, pa sada kreće zauzimanje početnih pozicija i puštanje probnih balona.

Prvi je ujedno i najlogičniji: 'Blaženko Boban će po želji Andreja Plenkovića aktivirati svoj saborski mandat, a kao kandidat za župana zamijenit će ga Stipe Čogelja', pročitali smo u ponedjeljak. 'Nemojte otpisivati Blaženka Bobana, i njega će se nešto pitati', stiglo nam je u medijima već u utorak uz napomenu da će, kao i dosad, o svemu odlučivati Ante Sanader.

Jer su svi HDZ-ovci sa šireg splitskog područja ionako iznikli ispod njegovog šinjela, ali ih on svejedno s vremena na vrijeme klepne po glavi i podsjeti ih tko je gazda, sustavno ih blokira u napredovanju samo kako bi ostao na vrhu piramide i najbliže partijskom oltaru.

Hoće li se Sanader dogodine kockati i tvrdoglavo ustrajati na već pomalo izlizanim kadrovskim rješenjima, čak i uz rizik antologijskog gubitka vlasti, ili će možda pribjeći osvježenju i pomlađivanju pa makar time riskirao da mu se netko otrgne s lanca?

Teška je to dilema, ali uvijek postoji mogućnost da će SDP kandidirati Ranka Ostojića i tako mu dati ruke...

UTORAK Pauk 1

U spomenutom Domovinskom pokretu ovog tjedna bilježimo spektakularnu konferenciju mladog i uspješnog uhljeba Martina Pauka, koji je stao pred kamere da bi stranačkog kolegu i gradskog vijećnika Arisa Zlodru javno optužio za reketarenje jer je navodno dug nekog nesretnika od 12 tisuća eura uz mjesečnu kamatu od 10 posto kasnije naplatio zemljištem vrijednim pola milijuna eura.

A kompletan stranački vrh, prije svega glavnog tajnika i današnjeg potpredsjednika Vlade Josipa Dabru, Pauk optužuje da je sve znao i da je, umjesto da raščisti situaciju, zataškavao i prijetio.

Paukova konferencija bi, da je država normalna, rezultirala promptnim pojavljivanjem policijskih auta s rotirkama i masovnim hapšenjima na više lokacija; sam Zlodre je, uostalom, izgledao kao da se na to sprema jer je umjesto da se javno brani - kad je već pravno čist, kako tvrdi - odlučio komunicirati isključivo preko odvjetnika. 

Rezultirala bi vjerojatno i političkim potresom u državnoj vlasti, a da ne govorimo o političkoj stranci koja je friško postala dio te iste vlasti i naivci su možda vjerovali da će iskoristiti priliku barem par mjeseci ostati prividno moralno neokaljana.

Kad ono, zataškavali su navodni kriminal čak i unutar vlastitih redova. Mašala.

SRIJEDA Pauk 2

O sumnjivim rabotama gradskog vijećnika Arisa Zlodre u političkim i medijskim kuloarima šuškalo se odavno, još otkako se iznenada 'zbog zdravstvenih razloga' povukao iz Gradskog vijeća gdje ga je zamijenio upravo mlađahni Pauk. Pokazat će se, nakratko - valjda dok unutar stranke Zlodre nije dobio podršku i dok na sudu nije osigurao presudu u svoju korist i barem formalnu potvrdu da nije kamatar.

No s druge strane, i sam Martin Pauk cijelih je godinu ipo dana proveo u društvu takvog 'kriminalca' i njegovih zaštitnika, podržavao ih na izborima, sve se nadajući da će 'pamet prevladati', što je jedna od najsmješnijih fraza u političkoj retorici.

A sada je guknuo baš u trenutku kada se dijele fotelje državnih tajnika od kojih će čak petnaest komada pripasti Domovinskom pokretu - a on je, eto, ostao kratak.

Iz stranke je promptno izbačen pa je objavio da 'mirne duše odlazi u suton, u novi vedri i čisti život'. Po izboru riječi ne bismo rekli da slijedi njegovo novo slizavanje s HDZ-om, a Most je ionako odavno odradio, pa nas živo zanima hoće li na toj vječno živopisnoj desnici pronaći neku novu nišu za svoj raskošan politički talent. 

Uvijek postoji neka rupica u kojoj se može skrasiti.

ČETVRTAK Marjan

Nešto se neobično događa sa Zoološkim vrtom na Marjanu, preciznije s njegove dvije stare i trošne zgrade usred park šume. Tek što je Slobodna Dalmacija objavila da Javna ustanova za Marjan 'preuzima Zoološki', njen ravnatelj Marko Pejnović hitro i nervozno reagirao je s tvrdnjom da se radi o laži - da bi ga njegove vlastite riječi kasnije demantirale. Em se na sjednicama unutar njegove ustanove zbilja raspravljalo upravo o preuzimanju ZOO-a, em je o tome bilo riječi i na misterioznom sastanku u Banovini - pretpostavljamo pod paskom gradskog vijećnika Srđana Marinića koji se ionako ponaša kao gazda od Marjana, dok se Pejnovića uglavnom smatra marionetom.

Pretpostavljamo, jer zapisnici s tih sastanaka se, gle čuda, ne vode.

Pejnović je iz drugog pokušaja uspio artikulirati da je Javna ustanova zainteresirana za preuzimanje dviju zgrada Zoološkog vrta, a ne i samog ZOO-a koji formalno pripada Prirodoslovnom muzeju - staroj i uglednoj instituciji koja desetljećima kuburi i s prostorom i s parama. Oteli bi im imovinu, a ostavili kaveze sa životinjama.

Nije baš sasvim jasno čemu bi služila ova nekretninska transakcija izuzev pumpanju jedne i uništenju druge gradske institucije, osim ako nekome u Banovini upravo to nije cilj.

Sam Srđan Marinić potrudio se podsjetiti javnost da su dvije spomenute zgrade izgrađene kako bi se u njima otvorili restorani, čime valjda sugerira da je odlučio ponovno ih otvoriti na vrhu Marjana, a to uopće ne mora bili loša ideja. Ali bilo bi pošteno da je podsjetio kako je restorane otvorio Prirodoslovni muzej, i to upravo kako bi imao para za preživljavanje. Bilo je to točno prije sto godina.

Bogme, lijepu čestitku dobila je ova institucija za svoj okrugli rođendan. U obliku otimačine.

PETAK Dalmacijavino

Riječ 'otimačina' svakako se može vezati uz Dalmacijavino, tvrtku koja je upropaštavana kako bi joj država oduzela ekstremno vrijednu zgradu u gradskoj luci. Cijela se firma desetljećima planski urušavala, zajedno s vrijednim kompleksom u srcu grada s kojim isti taj grad cijelo to vrijeme nije imao ni bazični plan, barem ideju što bi želio ondje vidjeti. Pa će država - preciznije, njena Lučka uprava - ondje urediti hotel.

Barem su bili dovoljno pristojni da bivšim radnicima Dalmacijavina nedavno isplate posljednja potraživanja, vjerojatno da se to pitanje ne bi potezalo kada u luci osvane novo blještavo zdanje.

Zaštićena zgrada autora Stanka Fabrisa, maštalo se, mogla je postati recimo pomorski muzej, a bilo je tu još prijedloga raznih javnih sadržaja koji bi se fino uklopili u viziju grada koji živi sa svojim morem. No stvarnost je nešto grublja i govori nam da je bez novog GUP-a nemoguće planirati bilo što od toga - a novi GUP je, znamo, mistični Sveti Gral kojega traže najmanje četiri posljednje garniture u Banovini.

Ni Puljak ga neće naći, dapače, jedva će u svoje četiri godine promijeniti ovaj postojeći plan.

Pa su on i Vice Mihanović iz Lučke uprave očito sklopili prešutni i skladni dogovor po kojemu će  gradonačelnik zažmiriti na jedno oko i odustati od svoje mantre o 'novoj urbanističkoj politici' i vječitih 'cjelovitih sagledavanja prostora' prije nego što bi se nešto stvarno počelo graditi, dok će Vice imati još nešto za pohvaliti se te će i gradsku luku i Puljka i nas riješiti jedne rugobe i sramote.

Svi će, eto, na neki način profitirati osim grada koji je očito osuđen na hotele ili - ništa.

SUBOTA Garaže

Ali ajde, Puljkova vlast ozbiljno se dohvatila barem dva velika gradska problema i na tom polju, čini se, iza sebe će ostaviti respektabilne rezultate - koliko god je teško prihvatiti realnost da priprema projekata rijetko kada traje kraće od dvije ili tri godine.

Prvi je nedostatak parkinga koji se rješava sustavno i planski - baš ovog tjedna najavljen je početak gradnje garaže na Ravnim njivama i početak projektiranja nove velike garaže u Spinutu, a izgleda da se studiozno radi i na sličnim projektima u barem desetak drugih kvartova. Imat će budući gradonačelnik što zidati.

Druga tema su novi vrtići koji su također na pomolu - onaj na Kili za koji tjedan počinje nicati - a bogme i osnovne škole koje će se masovno dograđivati i preuređivati kako bi se posisao europski novac koji stoji na raspolaganju. I oko njih su se, kako čujemo, u Banovini pošteno zasukali rukavi.

Jedini misterij ostaju gradske ulice koje sasvim očito i dalje brže propadaju nego što se obnavljaju i saniraju, da ne govorimo o njihovom cjelovitom uređenju. Zašto se u ovaj, najvidljiviji dio komunalne infrastrukture, ne ulaže više novca i truda, ostaje izvan granica racionalnog razmišljanja.

NEDJELJA Plaže

I da, tu su gradske plaže. Skupo uređenje Žnjana bit će projekt za pokazivanje ove gradske vlasti i to je sasvim očekivano: usprkos povremenim histeričnim ispadima jer se 'nema gdje kupati', odavno je bilo jasno da će za najveći gradski projekt trebati najmanje godina dana radova i da naprosto nije moguće ovu golemu površinu transformirati preko noći.

Imat ćemo jedno izgubljeno ljeto, ali bogme će se isplatiti.

Pravi problem su ostale gradske plaže na kojima je stanje uglavnom neveselo - dijelom zbog objektivnih razloga i aljkave Vlade koja godinu dana nije u stanju donijeti jedan obični pravilnik, pa je time blokirala čak i osnovno održavanje obale - ali dijelom i zbog Banovine koja, čini se, naprosto nema viziju što s plažama napraviti. Ako ih se negdje i blokira, bogme im nitko ne brani barem organizirati promet kako spada, pojačati autobusne linije, na teren izvesti redare, pokušati uvesti red s taksistima, na koncu možda i jasno reći kakav im je plan.

A čini se, kao i lani u ovo doba, da ga nemaju.