Namješta natječaje i izaziva USKOK, je li se gradonačelniku pomutio razum?

PONEDJELJAK Ucjena

Stanovnici Trstenika već četvrti put okupili se na zboru kako bi doznali što se to planira ziđati u njihovom kvartu, a opet su ih zaobišli gotovo svi koji nešto znače. I ekipa iz Banovine, a bogme i sami investitori. Ali su, eto, barem jednoga od njih uspjeli istjerati na čistac.

Gradski vijećnik Hrvoje Marušić (HDZ, nekad prije Velo Misto, još malo prije toga i HSP) na Trsteniku je kupio zemljište na kojemu se nalazio sportski teren, a koje je po urbanističkim planovima rezervirano za sportske sadržaje. Potom je podnio zahtjev za izmjenu GUP-a jer ondje želi graditi školu - a ona je, eto, teško isplativa ako se uz nju ne nasade i višestruko veći poslovni i stambeni objekti. Da bi stvar bila još zapetljanija, još je i dio terena njegovog nesuđenog kompleksa u gradskom i državnom vlasništvu.

I sada kad su građani malo digli glas, eto ti vijećnika Marušića s bahatom ucjenom: ako mu se ne popusti, on će dignuti graju protiv škole na Pazdigradu, ali i svakog drugog javnog sadržaja u gradu. Nećeš, majci, trošiti pare na klupe, rasvjetu, staze i parkove.

I još potpuno drsko objašnjava da će u Gradskom vijeću glasati za svoj projekt 'jer i poduzetnici imaju pravo baviti se politikom'. Mašala.

Hrvoju Marušiću netko bi najprije trebao objasniti pojam i koncept sukoba interesa. Potom bi mu se trebalo savjetovati da - ukoliko već želi unosnu prenamjenu GUP-a, protiv koje je u sličnim slučajevima pjenio - ne bi bilo loše spustiti se među obične ljude, buduće susjede, pa s njima pokušati dogovoriti neka pravila ponašanja.

A za ono glavno je očito već prekasno. Čak i da se ne pojavljuje u ulozi poduzetnika sa svojim legitimnim poslovnim interesom, već samo gradskog vijećnika zabrinutog za opće dobro, Marušić bi morao znati da je glavna odlika uspješnih političara - poniznost.

U ovom slučaju toga nema ni u tragovima.

UTORAK Priznanje

Kategorija poniznosti za našeg gradonačelnika je također misaona imenica, a po svemu sudeći ne stoji baš najbolje ni s percepcijom svoje uloge u društvu, javnog interesa i političke korektnosti. Ili ga jednostavno više nije briga?

Da mu se razum nije pomutio?

Nakon što je dvoje bivših kerumovaca u Gradskom vijeću glasovalo za njegov proračun, što se zgodno poklopilo s koncesijama koje su njihova rodbina i prijatelji dobili na Žnjanu, došao je red da ih se dodatno pogurne. Počeo ih je trpati u nadzorne odbore gradskih tvrtki, što nije pretjerano neuobičajeno ali je i dalje do zla boga bezobrazno i iritantno.

Ali ono što je najviše oduševilo jest njegove objašnjenje da se 'svojim ljudima zahvalio i na neki način ih nagradio'. Bravo, barem je iskren.

On, čini se, zaista nema pojma kako glasi definicija političke korupcije i vrijeme je da netko konačno stane na kraj tom ludilu. Pogotovo jer se gospodin sam nudi.

SRIJEDA Namještaljka

O, da, ima još Baldasara: ovog tjedna raspisao je natječaj za kupnju nove gradske limuzine vrijedne 320 tisuća kuna.

Naravno, namješten.

Ne treba biti populist i propovijedati da se radi o nepotrebnom bahaćenju, iako je istina da bi i upola jeftiniji auto sasvim sigurno dobro služio. Ali dobro, gradonačelnik Splita ima pravo na ovakav luksuz, koliko god to bilo netaktično.

Ono što bode oči, međutim, je sasvim očito štimanje natječaja za samo jednog proizvođača - dapače, samo jednu marku, jedan tip i jedan model. Automobil je već odabran i sada samo treba zadovoljiti formu.

Sramota.

ČETVRTAK Blamaža

Sveučilište nam se ovog tjedna pošteno izblamiralo: zabranilo je održavanje okruglog stola na kojemu su kapetani i pomorci, odnosno stručnjaci, trebali raspravljati o vještačenjima na osnovu kojih je Tomislav Horvatinčić gotovo pa ispao žrtva kada je svojom jahtom ubio dvoje turista.

Ne žele se, kažu u Sveučilištu, miješati u otvorene sudske sporove.

Nažalost, ni angažiranost, propitkivanje, znanstvena znatiželja - pa čak i društvena odgovornost - nisu im važniji.

PETAK Obmana

Prije koji tjedan bilo je silno važno paradirati pred kamerama i objaviti da je splitskim studentima konačno vraćena menza u centru grada, a bogme i da su dobili svoju prvu teretanu. 

Kad ono - šipak: menza još ne radi jer nema uporabnu dozvolu, a i za teretanu se treba strpiti još najmanje do početka idućeg mjeseca.

Moglo se i bez onih svečanih domjenaka krajem prošle godine.

SUBOTA Mirakul

Na Božićnom sajmu uprihodilo se oko 1,5 milijun kuna, a nekim čudom organizatori su uspjeli i potrošiti upravo toliko, pa je saldo cijele manifestacije negdje oko 30 tisuća kuna. Knjigovodstveni mirakul.

Ili su, kako izgleda, sve jako dobro i precizno isplanirali.

Između ostalog, točno pola milijuna kuna plaćen je najam tridesetak kućica od jedne privatne marketinške agencije. Tko bi rekao da se tolika lova može okrenuti na par komada šperploče...

NEDJELJA Rukomet na travi

A Rukometni klub Split također se pretvara u pravi mali mirakul. Ondje su zaključili da rukometno igralište kojim upravljaju rukometašima očito nije potrebno, pa su ga odlučili prekriti umjetnom travom i iznajmljivati za - nogomet.

Bez ičije dozvole, bez suglasnosti i bez bilo kakvog razumnog objašnjenja.

Kad je već tako i kada prostor u Vukovarskoj ne koriste za ono za što su ga dobili, bio bi red da se pristojno zahvale i vrate ključeve onima od kojih su ga dobili. Dakle, Gradu.

I da Torcida kup, koji svake godine dovuče tridesetak tisuća gledatelja na betonske tribine i tako predstavlja praktički jedini sadržaj koji se ondje odvija, konačno dobije stanarsko pravo.

Plodouživanje im ovdje neće proći.